Citiraj:
Predrag Mijatović (legenda Reala): Kao što neki znaju još kao klinac sam navijao za Hajduk, bio sam pravi hajdukovac dok je moj otac bio partizanovac. Nismo u obitelji imali zvezdaša.. Kao klinac divio sam se fenomenalnoj Hajdukovoj momčadi, a igrački uzor tada mi je bio golgeter Ivica Šurjak. Nakon što smo osvojili SP za juniore u Čileu 1987., Dejan Savićević otišao je iz Budućnosti u Crvenu zvezdu i ubrzo nakon toga Hajduk je počeo raditi na mom transferu. Stvarno sam bio jako blizu, tadašnji sportski direktor Jerković - s kojim sam ostao u dobrim odnosima - sve je dogovorio i tada se u igru uplela politika. Te 1989. imao sam 20 godina i nisam mogao taku važnu odluku donijeti sam, a čelni ljudi Partizana uvjerili su me kako je dolazak u Beograd sigurnija opcija jer su meni i ocu predstavili mogući scenarij nemira na ovim prostorima što se kasnije pokazalo točnim. Poznato je kako su neki članovi predsjedništva Partizana bili blisko povezani s vojskom (JNA) i otvoreno su rekli meni i ocu na sastanku što bi se moglo dogoditi. Tako sam, protiv svoje volje, završio u Partizanu.
- Jako mi je žao što nikada nisam zaigrao za Hajduk jer sam uvijek bio Hajdukovac! Volim navijački duh u tom klubu, tu ljubav navijača tj. Torcide koju sam osjećao. Evo, baš sam pročitao kako nakon utakmice na Poljudu protiv norveškog Stromsgodseta u 3. pretkolu Europske lige, gdje su u pobjedi od 2:0 igrači ostavili dobar dojam, navijači nisu željeli otići kući. To je fascinantno! Uvjeren sam kako bih se s tom svojom pozitivnom ludošću i karakterom - koju sam imao kao igrač - sjajno uklopio u tu priču. Eto, u mom slučaju sudbina je željela da bude drukčije. Iskreno, sada ne bih ništa promijenio jer sam zadovoljan karijerom koja je iza mene, ali kao bivši Hajdukovac ostao mi je žal negdje u mislima..