Italijanska ekonomija, nekada četvrta u Evropi, stagnira već tri godine
Evro i Berluskoni "ugasili" dolče vitu
Za one koji ne žive u Italiji ova država je oduvijek bila sinonim za sunce, dobru hranu i romansu, što čini svima dobro poznatu dolče vitu. Italijanima život u posljednje vrijeme i nije tako sladak. Prema poslovnom dnevnom listu "Il Sole 24 Ore" čak četiri od pet Italijana su skeptični po pitanju poboljšanja ekonomskog stanja.
Šta je razlog italijanskom pesimizu? Za početak, njihova ekonomija, nekada četvrta po veličini u Evropi, stagnira od 2002. godine. Većina Italijana za loše stanje svoje ekonomije krivi evro, te činjenicu da Vlada ne čini ništa po pitanju sve učestalijih poskupljenja koja su, takođe, vezana za jedinstvenu evropsku valutu.
NOĆNA MORA
"Evro je noćna mora", kaže Bruno, italijanski službenik, dok pije svoj jutarnji kapućino u jednom od rimskih kafea.
"Cijene su se udvostručile. Evo, uzmimo za primjer ovaj kapućino. Duplo je skuplji u odnosu na prije tri godine", priča Bruno.
"Ma stanje je još gore nego što on kaže", dodaje njegov kolega Masimo. Lira je jednostavno zamijenjena evrom. Primjera radi, potrošačka korpa u supermarketu koja je koštala 40.000 lira sada je 40 evra, dakle, duplo poskupljenje preko noći."
"Stanje u odnosu na prije tri godine je daleko gore. Cijene su nenormalno skočile, a plate su ostale iste. Plate su vezane za liru", kaže jedan nezadovoljni Italijan.
Istraživanja pokazuju da skoro više od polovine italijanskih domaćinstava jedva sastavlja kraj s krajem. Primanja jednostavno nisu dovoljna da izdrže do kraja mjeseca.
Do prije deset godina, u Italiji niko nije koristio kreditne kartice. Danas, većina Italijana živi na račun njih. "Kupite danas, platite 2007. godine" je sadržina većine italijanskih reklama, što najbolje ilustruje način italijanskog preživljavanja.
ŽIVOT NA KARTICU
Sve veći broj Italijana se nalazi u velikim dugovima. Samo manji broj njih uspije nešto da uštedi. Zanimljiv je podatak da je tokom devedesetih većina Italijana uspijevala da uštedi čak 20 odsto svojih mjesečnih primanja, a prema tom podatku upravo oni su bili najveće evropske štediše. Međutim, danas, čak i oni koji uspiju nešto da uštede, kažu da apsolutno nemaju povjerenja u italijanski bankovni sistem, dok pri tome ne treba ni pominjati bankovne usluge koje su nevjerovatno skupe. "Adusbef" -italijansko udruženje za zaštitu štediša, objavilo je podatke prema kojima korisnici bankovnih usluga zapravo gube novac upravo zbog visokih cijena usluga.
I pored svega, mnogi vjerovatno misle da barem biznismeni i industrijalci dobro žive, jer isplaćuju plate koje su vezane za liru, dok su cijene koje su skočile, vezane za evro. Međutim, ni oni nisu gotovo nimalo u boljoj poziciji, jer je u situaciji kakva je opala kupovna moć stanovništva, pa je i sve manje potrošača. Tako su mnoge robne kuće produžile sezonska sniženja čak i nakon Božića, koji je po rezultatima prodaje bio najslabiji u posljednjih nekoliko godina.
Kako bi poboljšala stanje u italijanskim domaćinstvima, italijanska vlada je uvela dugo najavljivano smanjenje poreza. Međutim, uzevši u obzir načinjenu štetu, najavljena smanjenja su mizerna. Italijani su vjerovali da će Berluskonijeve poslovne sposobnosti izvući italijansku ekonomiju. Ali, budimo realni, posljednji italijanski ekonomski bum se desio šezdesetih godina prošlog vijeka. To je bilo vrijeme istinske "dolče vite".
Kada su došla teža vremena, Italijani su jednostavno doštampavali novac. Inflacija je prosto bujala. Turisti se jednostavno nisu snalazili sa tolikim brojem nula.
"U to vrijeme, kad god su cijene skakale, dolazilo je i do povećanja naših primanja. Međutim, danas to nije slučaj", kaže Đovana, konobarica u rimskom kafeu.
NARUŠENA I "BELLA FIGURA"
Smanjena potrošačka moć je traumatično primljena u državi gdje su osnovne životne potrepštine imale drugačije značenje u odnosu na ostale evropske zemlje. Kod Italijana "bella figura" (dobar imidž) je bio sve. Oni su uvijek štedjeli na nekim drugim stvarima, ali su morali da imaju dobar sat, dobar automobil, markiranu odjeću... Nikada nisu pretjerano izdvajali za ljetovanja ili zimovanja, to im nije bilo posebno bitno. Nakon uvođenja evra, više nemaju ni za svoje "osnovne životne potrepštine".
Prije uvođenja evra, Italijani su bili optimistični. Smatrali su tada da je to veoma bitan korak ka evropskim integracijama, vjerovali su da je to nešto izrazito pozitivno, nešto što će im donijeti stabilnost i blagostanje. Međutim, većina Italijana je složna da se njihov pesimizam ne bazira samo na evru, već i na novoj vladi.
Silvio Berluskoni, koji se nalazi na čelu koalicije bombastičnog naziva "Forza Italia" (Italija naprijed) za italijanskog premijera je imenovan prije tri i po godine. Italijani su vjerovali u njega. Svi su vjerovali da se sve što dotakne ovaj uglađeni milijarder pretvara u zlato. U posljednje vrijeme sve su češće glasine da Berluskoni sklapa sumnjive poslove. On za sada pokušava da opovrgne sve optužbe, ali iz dana u dan raste broj njegovih pristalica koji se osjećaju iznevjerenim.
"Sanjali smo o novoj, boljoj Italiji, ali po svemu sudeći Berluskoni je vlast iskoristio samo za sebe i svoje saradnike. Ostatak Italije je zapao u glib", kaže jedan od Berluskonijevih pristalica.
D. RADUŠKI Nezavisne Novine
Moze li neko da mi objasni kako to uvodjenje evra utice na povecanje cijena i pad zivotnog standarda.
Da li je to samo djecja bolest?
|