Ne znam je li pravo mjesto ili ne...
Samo da se spomene i ovaj pisac za one koji su ga cijenili i citali.
Eduardo Galeano.
Otisao je veliki pisac koji je govorio da se pisanju ucio slusajuci price po kafanama Montevidea. Pisac koji je uvijek sanjao ne o knjigama vec o fudbalu, kako sam kaze tom najljepsem plesu kojeg noge i lopta mogu cinit. Sanjao je da postane drugi Garinca.
Autor koji je bio zatvaran u svojoj zemlji od vojne hunte. Kaze skromno gotovo sa stidom kao da se ispricava:
"Da bio sam zatvaran, ali samo zatvaran ne mucen kao vecina drugih".
Istjeran iz zemlje gdje je rodjen - Urugvaja odlazi u Argentinu pa kad je dosla hunta na vlast u Argentini biva istjeran iz Argentine i tako dalje...
Pisac cije knjige su spaljivane kako gdje je koja "demokratija" dolazila na vlast.
Najpoznatija djela.
"The Open Veins of Latin America: Five Centuries of the Pillage of a Continent" - "Otvorene vene Latinske Amerike: Pet vijekova pljackanja kontinenta", trilogija "Memory of Fire", jedna od najljepsih knjiga o fudbalu "Soccer in Sun and Shadow", "The Book of Embraces", "We Say No", "Voices of Time and Mirrors" i druge...
Pisac koji je rodjen u Urugvaju ali je pripado cijeloj Latinskoj Americi.
Pisuci laganim cesto neformalnim stilom objasnajvao je postulate slobode kroz kontraste zlocina,represije i nepriznate socijalne pravde.
Koristi pisanu rijec, govor ponekad crtez ili skicu da prikaze epizode iz zivota i duh Latinske Amerike.Tako naprimer on govori i objasnjava sta snaci: "ñe'é" u orginalnom Paragvajskom jeziku koji se zove "Guarani".
Pa kaze:
"ñe'é - znaci rijec ali isto znaci i dusu. Tako onaj koji laze izdaje dusu. Ako sam vam dao rijec. Dao sam sebe."
Otisao je jedan od velikih hronicara Latinsko Americke istine. Pisac koji je znao reci.
"History never really says goodbye. History says, See you later"
Istorija nikada stvarno ne kaze zbogom, Istorija kaze vidimo se kasnije.
Eduardo neka ti je laka zemlja i vedro nebo nad Montevideom... i vidimo se kasnije.