Samo maličak da se priključim.
Smijeh je zdrav, ali kao i sve u umjerenim količlinama, a šta je to umjereno opet zavisi od svakog od nas ponaosob i našeg duhovno mentalnog sklopa i stanja.
Neko je jednostavno veselije, a neko smirenije naravi.
Ne bi ni valjalo da smo svi isti.
Nemoj zaboraviti da se za onoga ko umije da nasmije druge ne bez razloga kaže da je
duhovit.
Međutim, ono što je sigurno nezdravo je
podsmijeh. I sama riječ pokazuje da je to niska osobina (i ne bez razloga naš je narod zove ružnom riječju: sprdnja).
I to jeste zaista jedna od osobina koje nameću i ljudima podmeću negativne sile jer ona služi ponižavanju drugih i izdizanju sebe na tuđ račun. A to nije dobro ni zdravo.
S druge (ili bolje rečeno s treće strane) šalama se ponekad jedino može nasilniku reći da je nasilnik, lopovu da je lopov, prevarantu da je prevarant... Sjetimo se satire kojom su mnogi dizali svoj glas protiv nepravde i kada su svi drugi šutjeli.
Sjetimo se Top-Liste nadrealsita koja nam je u brk skresala kakvi smo i šta nas sve zbog toga čeka (nikako ne mogu da zaboravim skeč sa mnoštvom "različitih" jezika i rečenicom "Ja čitam"... Slatko se nasmijasmo onda

, a evo dočekasmo sada.

)
Onda, može li iko sa se usudi da kaže da je smijeh od Neprijatelja ljudi, a kada se igra sa djecom ona se od srca kikoću i klokoću kao kada potok skakuće po kamenčićima i kao kada se biserje i drago kamenje prosipa.
Dakle, kao i u svemu, nije toliko važno šta radiš nego
kako i s kakvim srcem to radiš.