|
E probala sam ti poslati na private, ali...
U svakom slucaju evo naletih na ovaj clanak na banjaluckom sportskom portalu, pa kontam da bi ti mogao biti interesantan.
Enjoy reading it!!!
Rijetki su fudbaleri iz Banjaluke koji su u posljednjih desetak godina uspjeli da naprave znacajniju karijeru. Ipak, bilo je i takvih. Jedan od njih je DARKO LJUBOJEVIC koji je nakon Borca uspjesno nastupao za Crvenu Zvezdu, španske ekipe Orense i Kadiz, a sada je clan madjarskog prvoligasa ZTE. Darko je ljetni odmor proveo u Banjaluci i rado je pristao na ovaj razgovor za BL Sportski portal.
- U prosloj sezoni nastupao si za madjarski ZTE. Da li si zadovoljan pruzenim igrama ?
Moj klub je u prosloj sezoni osvojio 9. mjesto u prvenstvu Madjarske. U kupu smo bili uspjesni ali smo eliminisani u polufinalu. Sto se tice mojih igara zadovoljan sam pruzenim u prvom dijelu prvenstva. Medjutim, u nastavku sampionata imao sam problema sa sitnim povredama tako da sam igrao promjenjivo i mislim da mogu jos bolje.
- Da li i naredne sezone ostajes u ovom klubu ?
Da, mene ugovor veze jos godinu dana. Zadovoljan sam sto igram za ovaj klub. Nadam se da cemo uspjeti ponoviti uspjeh od prije 2 godine kada smo bili prvaci Madjarske. Poslije toga vidjecemo sta ce biti jer je tesko reci gdje cu nastaviti karijeru.
- Kada je pocela tvoja karijera?
Sa 9-10 godina, kao i svi moji vrsnjaci, igrao sam fudbal u svom naselju - Starcevici. Volio sam fudbal i poceo sam da treniram u Borcu. Medjutim, to nije bilo ozbiljno treniranje. Tek sa svojih 15 godina ozbiljno sam pristupio bavljenju ovim sportom, pa sam imao svakodnevne treninge. Prvi moj trener bio je legenda kluba Osman Spahić - Spaho.
- Kada si debitovao za prvi tim Borca?
Moj prvi nastup za crveno-plave bio je 1992. godine kada sam sa 17 godina usao na utakmici protiv Rada na Banjici. Usao sa u drugom poluvremenu i postigao gol za izjednacenje 1-1.
- U Borcu si igrao do 1994. godine. S obzirom da si zajedno sa ekipom stalno putovao za Srbiju kako bi Borac igrao u jugoslovenskim ligaskim takmicenjima kako je bilo izdrzati sve te napore?
Zaista je bilo tesko. Mi smo uvijek igrali kao gosti jer smo formalni domacini bili u Kostolcu, Valjevu, Baču, Senti itd. Mjestani tih gradova su bili susretljivi, podrzavali su nas i to nam je ulijevalo dodatno samopouzdanje. Medjutim sto se tice fizickog napora bilo je zaista tesko. Npr. jedne godine igrali smo baraz za opstanak a protivnik je bila ekipa iz Bara. Mi smo preko Srbije morali da dodjemo do Bara a mozete da zamislite koliko je trajao taj put.
-Onda slijedi odlazak u Beograd i Crvenu Zvezdu ?
Decembra 1994. godine ja sam potpisao ugovor sa Crvenom Zvezdom. To je bilo u periodu kada je Borac ispao u 2. ligu. Igrao sam dobro i moji nastupi nisu ostali neprimjeceni. Jednog dana na Gradski stadion stigao je Dragan Dzajic koji mi je rekao da su me pratili i da bi zeljeli da potpisem ugovor za Zvezdu. Naravno da sam prihvatio. Moram priznati da sam imao ponuda i od Vojvodine i Partizana, ali ja sam bio veliki navijac Crvene Zvezde tako da sam odlucio otici u klub s Marakane.
- Koliko si vremena proveo u Zvezdi ?
Potpisao sma ugovor na 4 godine. Dvije godine sam bio na kaljenju u Buducnosti iz Valjeva. S tom ekipom uspio sam da udjem u 1. ligu SR Jugoslavije i to je bio veliki rezultat. Nakon tih igara vracen sam u Zvezdu, a tadasnji trener bio je Vladimir Petrovic - Pizon. Osvojili smo Kup Jugoslavije, a posebno ce ostati upamcene utakmice u Evropi protiv Kajzerslauterna i Barselone kada smo nadvisili svoje mogucnosti i odigrali sjajno.
- Poslije samo jedne godine provedene na Marakani slijedi ponovo selidba ali ovaj put u Spaniju ?
Da, nakon tih godinu dana u Zvezdi pozajmljen sam spanskom drugoligasu Orenseu. Bila je to odlicna sezona u svakom pogledu. Orense kojem je to bilo drugo ucesce u istoriji kluba u Drugoj ligi Spanije na kraju je osvojio 7. mjesto ali je zanimljivo da smo 15 kola bili vodeci na tabeli. Pocele su i price o otkupu mog ugovora ali Dragan Dzajic to nije dozvolio. Klauzula u mom ugovoru je znacila da neki klub moze da otkupi ugovor samo ako Zvezdi uplati milion njemackih maraka. Orense je tada nudio 600 hiljada ali Dzajic nije zelio ni da razgovara o toj mogucnosti, pa sam se morao vratiti u Zvezdu.
- Kako je bilo vratiti se u takvim uslovima u Beograd ?
Kao profesionalac morao sam prihvatiti takvu odluku. U Zvezdi je tada trener bio Milorad Kosanovic. Igrao sam konstantno dobro. U jednom derbiju protiv Partizana postigao sam i gol. U Evropi sam igrao na utakmici protiv francuskog Meca, a nazalost u 2. kolu smo eliminisani od Liona. Ostao sam u Beogradu 6 mjeseci a onda su poceleo "NATO - akcije" i ja sam se vratio u Banjaluku. Kada sam dosao kuci uslijedio je poziv od spanskog drugoligasa Kadiza. To je bilo u sezoni 1998/99. Razgovarao sam s Dzajicem i rekao sam mu da sam nezadovoljan statusom u Crvenoj Zvezdi i da zelim da predjem u Spaniju. On mi je dozvolio i tako sam presao u Kadiz gdje sam igrao samo jednu sezonu.
- Zasto nisi duze ostao ?
Mi smo te godine ispali u 3. spansku ligu. Posto u Fudbalsom savezu Spanije vazi pravilo da igraci van Evropske unije ne mogu da igraju u Trecoj ligi Spanije, ja sam odlucio da se vratim u Banjaluku i Borac. I bio je to pravi potez. Odigrao sam dobru sezonu. Osvojili smo po prvi put prvenstvo Republike Srpske i zaista smo imali odlicnu ekipu.
- Dobre igre bila su preporuka za odlazak u madjarsku ekipu ZTE ?
2001. godine potpisao sam ugovor sa tom ekipom. Te godine uspjeli smo da osvojimo titulu prvaka Madjarske pa smo naredne sezone igrali kvalifikacije za Ligu sampiona. U 1. kolu kvalifikacija izbacili smo sampiona Hrvatske, NK Zagreb, a u 2. kolu nas je cekao Mancester Junajted. Te dvije utakmice koje sam igrao nikad necu zaboraviti. U Budimpesti je vladala totalna ludnica. Stadion je bio prepun a mi smo valjda noseni tom atmosferom pruzili fenomenalnu partiju i u prvom susretu pobijedili, sa 1-0, slavni Mancester. Medjutim, u revansu stvari su sjele na svoje mjesto i Mancester je otisao u Ligu sampiona. Za Mancester su tada igrali: Bekam, Veron, Gigs, Kin i ostale vedete ovog slavnog kluba.
Eto, u Madjarskoj sam i dan danas i stvarno sam zadovoljan uslovima u kojim radim.
- Najbolji trener u karijeri ?
Imao sam odlicne trenere u pionirskoj, kadetskoj i juniorskoj kategoriji. To je period u kome se formiraju igraci i imao sam srece da me treniraju takve velicine poput: Osmana Spahića - Spahe, Joce Pelca, Nene Gavrilovica itd. U seniorskoj karijeri bilo je dosta kvalitetnih trenera koji su mi prenijeli nesto pozitivno.
- Najdrazi trenutak ?
2 utakmice u dresu Zvezde protiv Barsleone i dva meca u dresu ZTE-a protiv Mancestera. To su trenuci koji se ne mogu zaboraviti.
-Najtezi trenutak ?
Nije bilo nekih posebno teskih trenutaka. Bilo je poraza ali oni su sastavni dio sporta. Na svu srecu nisam imao problema sa povredama.
-Titule?
S Crvenom Zvezdom 1 titula i Kup SR Jugoslavije, s Borcem 1 titula prvaka Republike Srpske i u Madjarskoj sa ZTE-om titula sampiona.
- Reprezentacija Jugoslavije ?
1996/97. godine odigrao sam desetak utakmica za mladu reprezentaciju tadašnje SR Jugoslavije. Bio sam na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. godine. U mojoj generaciji igrali su: Lazetic, Ivica Dragutinovic, Milan Milijas, Jestrovic ...
- Da li pratis trenutna desavanja u Borcu i fudbalu BiH ?
Pratim ali veoma slabo. Jednostavno nemam mnogo vremena tako da ne pratim posebno fudbal BiH.
- Da li postoji mogucnost povratka u Borac ?
Ta mogucnost uvijek postoji. Prosao sam sve uzrasne kategorije u omiljenom klubu i naravno da imam zelju da se jednog dana ponovo vratim u Banjaluku i obucem dres Borca. Na Gradskom stadionu bih volio zavrsiti karijeru.
- Da li si cuo za nas sajt ?
Nisam cuo za njega ali mi je drago da takav sajt postoji. Kada si u inostranstvu onda te svaka informacija iz rodnog grada interesuje. Zato podrzavam ideju i porucujem da samo nastavite tako.
Z.P.
Banja Luka, 2004. godine
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
.
Ne kontam...
