Aharone!
Jedno nas slovo samo dijeli u našim imenima po svom istom značenju, dragi prijatelju. I to je mali prilog našem svestranom duhovnom zanimanju. Pozdravljam te kroz tu primjetnu malu simboličnost kao i svih ostalih sličnih pojavnih oblika u životu kojim se obilježavaju naši iskreni međuljudski odnosi. Pa tako i kroz ono poklopljeno vrijeme, koje si odabrao ''svojom voljom'' da pošalješ na forum kroz ovu zadnju uzvratnu poruku, koja se onom jednakom datumsko-vremenskom tačnošću, ''podesila'' kako ti ono reče na našu istu talasnu dužinu. Čijom si me jednostavnošću prihvatljivog frekventnog sadržaja ostavio bez svakog mog komentara.
No idemo dalje sa našim izlaganjem. Ne bi bilo loše da te poslove oko vašeg elektronskog sajta, što kvalitetnije reklamno osnažite u svojoj pripremi duhovne izgradnje. Jer gledano, sa ove moje tačke gledišta, na toj web adresi, ako to vi odobrite, mogu se očekivati u nekom kasnijem doglednom vremenskom razdoblju, sadržajno obimniji protokoli duhovnog dešavanja. Koji će vas možda svojom eventualno prispjelom masom određenih tekstualnih zahtjeva poprilično ''zatrpavat''. U svakom smislu, upregnimo sve naše raspoložive snage, i očekujmo ubuduće zajednički takve turbulentne situacije, koje će imati za posledicu naše duhovno nebesko uziđavanje.
O čemu je ukratko poenta ove moje sugestivne tendencije. Vidjet ćeš prijatelju, po mom projektovanom sadržaju kasnijih duhovnih aktivnosti, otvorenu čitavu lepezu pozvanih stručnih gostiju učesnika Pravoslavne i druge duhovne pameti iz naših i drugih institucionalnih crkvenih krugova širom zemlje i svijeta. Koji će na vašu web i E-mail internet adresu biti cirkularno pozvani ovim naslovom, da svojim konstruktivnim doprinosom isprate ovaj svenarodni skupštinski forum Srpske Pravoslavne duhovnosti. Što može vremenom uticati da se sa jedne strane napadnom silom njihovog evetualno konstruktivnog aktivnog učešća, na drugoj strani pojavi i adekvatno učešće različitih komentara i reakcija drugih suprostavljenih mišljenja. Kao i dobronamjerne ili neprihvatljive agitacije i sugestije svih drugih nepozvanih gostiju učesnika ovog foruma. Što će možda dodatno otežati opšte radnu tehničku podršku. No prije toga trebamo se mi pripremiti za takav internacionalni-internet nastup, tako što će mo prije toga zajednički prostudirat ponuđene osnove ovog Spasiteljevog Svjedočanstva.
Borbeni anđelu, zaslužio si i učinio već dovoljno kao pojedinac od ranije, svojim već pomenutim duhovnim postupcima i naporima, da ovo naredno duhovno vatreno krštenje sveg mogućeg pred nama posvjedočiš, i da ne ostane odgledano bez tvog aktivnog borbenog učešća sa tvojom dostojnom probranom okolinom vjernih Božijih sluga i čuvara. S toga, pripremajmo se svi kolektivno kao da će On, naš Spasitelj, ne sutra već večeras doći, i svoje nebesko blago dobronamjernog Božijeg raspoloženja donijeti svima nama za našu sveopštu duhovnu izgradnju. Samo znaj, i ubuduće predpostavi šta se sve može iza brda da valja, ukoliko se pokaže kao tačnim ovaj sadržaj svjedočanstva. Već sad razmišljaj u oba ona moguća protivrječna pravca tumačenja Imena Hrista Spasitelja, kako god ona da budu izgledala napisana na kamenu, i te pojavne uzročno-posledične efekte budućeg ishoda. A ja sam ti već dijelom u obavijesti naveo neka od tih tumačenja. Kako one pozitivne tako i one negativne.
Moraćeš pokadkada da uključuješ i one svoje unutrašnje osjetilne receptore, kako bi nesmetano dohvatio ove moje s razlogom postavljene skrivene namjere. Jer duh obmane i neistine uporedo čini sve da ovakve poruke svjedočenja o objavi Spasiteljevog novog Imena, u svemu tome onemogući. Samo ona širom otvorena nebeska vrata svenarodnog apostolskog učešća a ne pojedinačnog, u čijem se svetom podvižničkom naporu i trpljenju blagorodno zajednički osvjetljava taj put Božijeg prisustva, jeste garancija da se protivu takvog lukavstva odbrani. Jedan čovjek samostalno odvojen naroda ne može učiniti ništa osim da bude lak plijen i zalogaj i najmanjoj zvijeri. Jedino ''On'' taj neko pojedinačno, kao individua, naš Hristos Spasitelj je moćan toliko, da sam zlo pobjedi. I zato je takvim svojim Svetim primjerom duhovni vođa Božije Crkve na zemlji. Ranije On, kao jedan Jedinorodni živi Bogočovjek dođe u tijelu na zemlju, posija i zasadi tu svoj sveti vinograd i ode. A danas, sutra i ubuduće, opet će biti samo On jedan, sam sa svojim novim Spasiteljskim Imenom ali i sa jednim novim svetim apostolskim narodom, koji iza sebe ima ovu nerukotvorenu potvrdu Spasiteljevog Svjedočanstva, i čije će Mu sluge redovno održavat i posluživat taj Njegov već odavno zasađeni duhovni vinograd Izrailski. U kome će takođe biti i služiti Spasitelju i svi ostali narodi čiji će carevi takođe u Njegovom novom izabranom Svetom gradu donositi slavu svojih naroda.
A nikako da sutra neka masa ljudi ili naroda, kroz primjer netakozvane i neartikulisane grupacije bez određenog vlastitog krštenog imena, bude primjer vođstva nekim drugim takozvanim i artikulisanim masama ili narodima sa imenima.. Po tom značenju, masa različitih koncepcija (na stotine hričćanskih crkava)primjerom takvog gnostičko orijentalističkog teoretskog saznanja postavljanja hrišćanstva kao najvećeg principa svijeta, ustoličava se kao primjer takvog vođstva drugim različitim masama. Čime različitost različito umnožava. A ne sjedinjuje. Što bi se antikom paganskog jezika izrazilo, ode narod za takvim vođstvom u provaliju i mnogoboštvo. Što u prirodi Božijeg stvaralaštva izgleda skroz neprihvatljivo. Zato što mi hrišćani danas svi idemo samo za jednim Bogom, tako isto sutra idemo samo sa jednim Njegovim apostolskim narodom a ne sa mnogim apostolskim narodima, među kojima mnogi i ne drže do svetaca. Jer ne vjeruju da je Duh Svih Svetih na Nebesima Bogu uznijet a na zemlji ostaje jedan njihov.apostolski narod vjerujući, koji zapovijesti Božije s ljubavlju i srcem ispunjava. Gdje ako ima jedan nisu potrebna dva ili više takvih apostolskih naroda. Nema logike. Dovoljan je jedan.
Samo je jedan Bog otac i Sin i Sveti Duh, put, istina i život i drugih puteva nema. I sa Njim jedan apostolski sveti narod, jedno krštenje, jedna vjera i jedna ljubav. Kao što nekada Stvoritelj Starim Zavjetom donese volju svoju na zemlju kroz zasađen sveti vinograd u jednom izabranom Jevrejskom narodu, tako isto danas sa Novim jevanđeoskim Zavjetom se taj isti vinograd od njih oduzima i već sutra se na bijelo utemeljenom krajeugaonom kamenu daje jednom drugom, nekada još neznabožačkom a potom već svetom narodu. Koji se tek danas po objavi tumačenja proročanstva iz Otkriv. 2,17 ikonopisano predatim Proviđenjem jednom vjernom sluzi na bijelom kamenu, otkriva i objavljuje svojim postojećim novim imenom, kao taj budući novoizabrani apostolski narod Svetaca Višnjeg???.
Zašto apostolski, a ne samo izabrani, vjerujući kao što je to danas slučaj sa hrišćanstvom. To je isto dio tajne koja se otkriva doslednim tumačenjem sadržaja svjedočanstva novim Imenom Spasiteljevim. Jer se uistinu drugačije Storitelju ne kuca na vrata Carstva Nebeskog. Vidimo na sledećem primjeru kako se to najbolje potvrđuje.Neka svako od nas u sebi zamisli samo onu malo tragičniju situaciju u kojoj nam neki lupežkrade ili otima neku našu posebnu dragocjenost. Recimo da nam ukrade možda i kreditno nekome zaduženog četverotočkaškog ljubimca iz garaže. Ili pozamašniju sumu novca ili da nam bankrotira naša firma ili bilo koju drugu materijalno imovinsku vrijednost iz kuće da izgubimo. To će takvog pokradenog zasigurno odovesti u vrlo neprijatnu bezizlazno-depresivnu konfuznost. Gdje se ne rijetko takve scene po gubitnika i tragično završavaju, jer srce naviknuto na ličnu svojinu teško ga se bez posledica u gubitku odriče.
U takvom satanskom ismijavanju tih stradalnika, čije lično materijalno bogastvo na zemlji svaki lupežmože da potkrada, ništa drugo i ne preostaje. Samo se ubuduće, oslobađanjem tog vlastitog materijalnog imovinskog porjekla, može odoliti tom demonskom uništenju duha i duše. A ono se na apostolsko jevanđeoski način življenja, jedino tako sa naših leđa može osloboditi. Ali ne na način kako to danas neki sumnjičavi crvuljci u nama pomišljaju. Već se našim prodajno ugovornim otpisom postojećeg stečenog imovinskog stanja, Onome čija je u stvari svačija materijalna sigurnost, Crkvi Njegovoj apostolskoj, to isto materijalno stečeno imovinsko porjeklo razdužuje i ponovo zadužuje od nje. Ali sada sa trajno primljenim duhovnim talantima tog istog bogastva od Hrista Spasitelja i same Crkve Njegove, kao jedinog pravog vlasnika. A ne samo sa opštinskim naslednim testamentom kojeg država ni pedeset godina u nekom vijeku ne može do kraja zagarantovat. A sve to radi našeg sopstvenog duhovnog umnožavanja tim talanatima do Njegovog drugog dolaska sa nebesa.
Drukačije mlako i osrednje razmišljanje Stvoritelj iz usta svojih izbljuvuje. On hoće sebi u svoj sveti vinograd samo one hrabre i tople pobjednike koji će Mu zajedničkim snagama održavati posađeno sjeme vinove loze i u tom zajedničarenju ispijati iste sočne sokove, a nikako onim mlakim ili hladnim duhovima u nama. Čak i hladan bolje biti negoli mlak kako to On reče u Pismu. Zato ne može Crkva ova ili ona, postojati imenom jednog naroda. Ona je jedna, kao institucija i kao pravno utemeljeni pojam, čije je tijelo svi vjerujući Hristoljubivi ljudi i narodi a glava Crkve sam Hristos Spasitelj, a ne papa ovaj ili onaj. Crkva je crkva, a narod apostola je apostolski narod. To su dva različita pojma. Prema tome dosadašnja tumačenja oko ovoga ili onoga pojma novog Božijeg naroda koje poneke crkvene institucije sebi svojataju, padaju u vodu bez saznanja otkrivennja novog Imena Spasiteljevog. Koji to jedino svojim nerukotvorenim ikonopisanim prisustvom određuje i dokazuje kao pojavno imenovanje tog naroda. Što je sasvim logično uočljivo i dokazljivo riječima Božijim, ovom postavkom i redoslijedom ovakvog odabira tumačenja, i u Svetom Pismu .
Taj jedan narod Svetaca Višnjega mora imati svoje ime kojim se kao takav označava, jer se ne može zvanično zvati pojmom ''narod Svetaca Višnjega '', već i nekim svojim postojećim vlastitim ''Imenom'' tog narodovanja Svetaca Višnjega. Koji će ujedno biti i novi narodni nosilac i vođa Spasiteljeve jevanđeosko apostolske misli do vremena Njegovog drugog dolaska. Pa reće neki, to je činila i čini do sada ova ili ona Crkva. Jeste, ali koja i kako. Samo ona jedna iz apostolskih ruku djela, koja osta do dan danas nepromjenljiva, prava i slavna, koja je u ime Spasitelja svojim vladičanskim sveštenstvom prenosila svete tajne Božije skinije na zemlji s koljena na koljeno. Ona je sveti duhovni crkveni oltar na zemlji tom narodu Svetaca Višnjega. Zbog toga samo novo Spasiteljevo Ime ikonopisano na bijelom kamenu, posrednim i indirektnim tumačenjem po Svetom Pismu, određuje koje je to i ime Njegovog samo jednog apostolskog vinogradarskog naroda. Znajmo već sada, po tumačenju tog predatog ikonopisa, da se na kamenu ne pominje ničije lično narodno ime, pa tako ni Srpsko. Već je ono u Pismu prenesenim značenjem određeno. Kako se ovo nestvarno tumačenje svojom istinom može pobliže primać svačijim ušima, neka nam u tome najbolje ilustruje ovaj zanimljiv podatak.
Uzmimo i pogledajmo sadržaj jedne najnovije knjige od našeg oca protojereja Ljubomira Rankovića, pod naslovom '' Isus Hristos jevađeoski životopis ''. Gdje je izostavljeno, vjerovatno kao neshvatljiv pojam, to novo Ime Spasiteljevo (kad se to ovdje sazna) i ne navodi se ni u jednom djelu podnaslova tog sadržaja knjige osim svakako u sadržaju. Iako se ono zaista u jevađelju krije kao vrlo indikativno preneseno Spasiteljevo značenje!. Zašto je to u prepisu jevanđelja i dan danas u našem sveštenstvu i Crkvi ostalo skriveno i neprotumačeno.? Pa zato što to novo Ime Hrista Spasitelja, Crkva Pravoslavna nije mogla dobiti za vremena apostolskih djela na zemlji, dok je još Pismo proročanstva Otkrivenja nastajalo. I samo je Sveti Duh prisutan u tijelu Njegove apostolske Pravoslavne Crkve od tada do danas na zemlji. A Duh Sveti nema svoje novo drugo Ime koje ima da se otkrije. Jer reče Hristos Stvoritelj da je sa ljudima do svršetka svijeta, kroz lice sile Duha Svetoga, kojega u apostole udahnu i ostavi sa nama. I zbog ovog razloga se kroz predaju i tumačenje samo novog Imena Sina Božijeg, dobija i saznanje ime tog novog vinogradarskog apostolskog naroda.
Čije se opet kao takvo novo Ime, svojim ikonopisano-vizuelnim značenjem, potvrdno primjećuje i tumači i kroz stari i kroz novi zavjet. Čime se u potpunosti ovo ispunjenje proročanstva, identifikuje biblijskim riječima gdje se ništa niti dodaje niti oduzima po svom sadržaju. Nemoj prijatelju da mislimo da se tim novim apostolskim vinogradarima donosi med i mlijeko sa neba. Carstvo se nebesko zadobija a ne dobija i samo ga sveisposnički tjelesni podvižnici uspijevaju pronaći. Jer ono neće doći, kako stoji po Pismu da se vidi. Ono je u nama. I koliko je u nama i u našoj jasnoj duhovnoj predstavi, toliko nam je ono i u životnoj stvarnosti. To nije nimalo laka duhovna zadaća u ovakvoj tjelesnoj prenareženosti. Neće zasigurno Spasitelj lično doći u Saharsku pustinju ili nekakvu sobu i donijeti tu radosnu (na taj način antihristovu) vijest da bi svi u ovo povjerovali. I zbog tog razloga se ono svojim nerukotvoreno ikonopisanim načinom predatog Proviđenja na kamenu, upotpunosti potvrđuje u našoj sveopštoj stvarnosti takvim svojim realnim ispunjenjem.
Ja bih lično bio srećan kada bi svaki drugi narod zadobio tu istu apostolsku ulogu od našeg Spasitelja i poslužio Mu da ostvari Njegove proročanske namjere na svijetu do sudnjeg dana. Vjeruj mi brate, da to uopšte ni u čijem zdravom razumu ne izaziva zlonamjernu zavist ili tuđi prijekor, pa tako ni u mome. Da pođem od sebe. Zamisli, i sam trenutno predpostavi sebi, da se to zaista dešava u stvarnosti bilo kom drugom izabranom narodu svetaca . Svaki istinski pravdoljubiivi čovjek na planeti se tom pojavom mora samo spokojnije osjećat u bilo kom duhovnom i materijalnom pogledu. U suprotnom, svaka pojava zavisti i ljubomore je stvar zlih satanski iskušenja i gorde sebičnosti kod takvih.
Ono je blagorodno stanje i početak Božijeg Carstva na zemlji, a ne ovog brutalnog, zvjerskog i životinjskog. Jer se zna šta taj narod po svom jevanđeoskom učenju cijelom svijetu znači. Niti koga ugnjetava, niti tlači, ni eksploatiše, niti ubija ili šta sve ono najcrnje obilježje zla da posjeduje iza svojih apostolskih misionarskih koraka. Taj sveti apostolski narod po takvom duhovnom Božijem ustrojstvu predstavlja živi melem na ranu svakom čovjeku u njegovom spasenju duše. Bez razlike ko je, šta je i odakle je, kao i bilo kom drugom živom stvorenju koje postoji.
Ali to treba pred ovim ponorima pakleno-frustrirajućih zlih ljudskih namjera sa darvino-hegelističkim zamislima o selektivnom carevanju jačeg nadčovjeka i dokazat kao realno moguću stvarnost. Zato je ovo ogromna sreća za svo hrišćanstvo i čovječanstvo u cjelini. Jer tu stradalničku, mukotrpnu ulogu Hristoljubivih podvižnika, koji se u svom viteškom apostolskom odricanju odriču sveg vlastitog radi te svete službe Svevišnjem Stvoritelju, ne mogu mnogi da zamisle a kamoli da pokušaju da ostvare. Vjeruj da se takvi ni matematički više ne mogu ubjediti da je to zaista ostvarljivo.
A može Aharone, vidjet ćeš po opisu tumačenja sadržaja svjedočanstva po Svetom Pismu. Samo se ono vještom podvalom, tih kao i onih ranije istih srebroljubivih nesrećnih vlastodržaca u svjetskim centrima moći, smišljeno medju hrišćanstvom zamagljuje. No nisu svi ljudi isti, nije u svakom čovjeku zlo, pa s toga će dobro Božije u tim drugim ljudima naći načina da se Njegovom Božijom organizacijom apostolsko jevanđeoskog načina života suprostavi tim zvjerima.
Nisam zaboravio na tvoja raniija pitanja, doći će i ona na red.
Do sledećeg kontakta, srdačan pozdrav tebi i tvojoj ekipi, kao isvim našim učesnicima foruma.
Neka je vječna slava našem Stvoritelju !!!
Amin!
kamen.
|