Pa taj tekst je pun neistina....Kaže da je Biljana postala predsjednik jer je Radovan odstupio, a žena je izabrana na izborima.
Jesi ti spavao kad je došlo do sukoba tadašnje vlasti (SDS-a) sa Biljanom Plavšić (SNS) i Miloradom Dodikom (tada StrankaNSD) i kad se putem IFOR-a prenijela nadležnost sa Pala u Banja Luku (Bilja i Dodo su bili zaštićeni od zapada i njihovi igrači). Ne sjećaš se dvije SRT jedna iz Banja Luke a druga sa Pala? Evo djelića te situacije:
2430, 25 JUL 1997
Medijski rat u RS
PRVA ŽRTVA
U Republici Srpskoj vodi se bespoštedan medijski rat. Neki kazu izmedju Pala i Banjaluke, a drugima je jasno da su u taj rat umešani međunarodna zajednica i neki faktori iz SR Jugoslavije
Kada počne rat prva žrtva je istina, pisao je poznati engleski novinar Filip Najtli u svojoj knjizi "Prva žrtva". U Bosni je ponovo počeo rat, ovaj put medijski. Ljudskih žrtava, na sreću, još uvek nema, što ne znači da ih neće i biti. Ali nema ni istine. Medijski rat u Republici Srpskoj počeo je istog dana kada je prof. dr Biljana Plavšić, predsednik RS donela odluku da raspusti Narodnu Skupštinu. Od tada je napadaju političari i mediji odani Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i ko zna još kome. Predsednica je optužena za "kolaboraciju" sa Amerikancima.
Javljeno je da je Biljana Plavšić tražila azil u Velikoj Britaniji, da se nalazi na tajnoj listi osumnjičenih za ratne zločine koju je izdao Međunarodni sud u Hagu,i da "menja" svoju glavu za tuđe (očigledno se misli na glave Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića). Najšokantnija vest koju su prenele sve medijske kuće u SRJ i RS, jeste izjava gospođe Plavšić nemačkom nedeljniku "Špigl" da će upotrebiti vojsku i policiju da uhapsi Radovana Karadžića. Međutim, predsednica RS nikada nije dala takvu izjavu. Pitanje nemačkog novinara je doslovno glasilo ovako: "Karadžićeva strana bi možda želela oružani sukob da bi dospela na vlast, kakvim sredstvima vi raspolažete?" Ona je tada odgovorila: "Ustav mi daje pravo da angažujem vojsku i policiju i to kao poslednje sredstvo."
Na pitanje zašto Radovana Karadžića ne izruči Haškom tribunalu za ratne zločine, predsednica Plavšić je odgovorila da je to nemoguće jer joj to Ustav ne dopušta i što on i nije kriv u smislu navoda optužnice jer je samo slušao svoje instruktore u Beogradu.
Na osnovu ovih njenih izjava iskonstruisana je sasvim nova koja je odgovarala rukovodstvu sa Pala i ko zna još kome i koja se pojavila četiri dana pre samog "Špigla".
Reagovanja Banjaluke
Na pitanje NIN-a, Živko Radišić, predsednik Socijalisticke partije RS o ovoj izjavi predsednika Biljane Plavšić, onako kako je interpretirana u našim vestima, odgovara da mu je neverovatna i da nije poznata takva izjava predsednika RS.
"Ne mogu da vjerujem da je tako nešto izjavljeno. Poznate su nadležnosti predsjednika Republike kao vrhovnog komandanta oružanih snaga, čiji su sastavni dio vojska i policija. Smatram da ne dolazi u obzir njihova upotreba za tako što", kaze Radišić.
Gospođu Plavšić napadali su i zbog pitanja ustavnosti njene odluke da raspusti Narodnu Skupštinu RS. Podrške međunarodne zajednice i političara sa Zapada nisu pomogle predsednici Plavšić. Naprotiv. I sve dok u utorak 22. jula Vrhovni sud nije odbacio tužbu vlade RS kao bespredmetnu, medijski napadi nisu prestajali. Međutim, time kriza u RS nije rešena, jer se čeka i odluka Ustavnog suda RS koji, prema medijima sa Pala, neće doneti odluku sve do 8. avgusta 1997. godine.
Medijski izolovana predsednica Plavšić imala je samo jednu mogućnost - da svoju istinu sama kaže narodu. Organizovala je mitinge u Banjaluci, Prijedoru, Bijeljini, Derventi ... uz pomoć većine opozicionih stranaka. Potom su joj dozvoljeni i nastupi na državnoj televiziji čiji se program emituje sa Pala. U oba televizijska nastupa gospođa Plavšić je izjavila da će istrajati u borbi protiv kriminalaca koji upravljaju čak i Ministarstvom unutrašnjih poslova RS, i da neće dati ostavku sve dok je narod ne zatraži, što znači do septembra 1998. godine.
Produbljivanje krize
A kako vreme odmiče sukob rukovodstva sa Pala i predsednice Plavšić sve je složeniji, a medijski pritisci sve vulgarniji. Tako je 18. jula Banjaluka osvanula oblepljena slikama Radovana Karadžića na kojima je pisalo "On znači mir".
"Stanje u RS je krajnje teško i zabrinjavajuće. Nažalost, ne vidimo tako brzo rasplet. Očito je da se vlast nije snašla, ili to ne želi, pred velikim problemima koje je rat ostavio i obavezama koje Dejton traži. Uz to, brojne su subjektivne slabosti, a naročito zloupotrebe vlasti, kriminalizacija na svim nivoima, manipulacije narodom, medijima. U državnim organima na vrhu Republike, duboka je kriza. Bukvalno, Republika je ugrožena", kaže Živko Radišić. I dodaje:"Sukob u rukovodstvu države pojednostavljuje se kao sukob Pala i Banjaluke, odnosno predsjednika Republike sa sjedištem u Banjaluci i vlade i rukovodstva Narodne Skupstine sa sjedištem na Palama. U pozadini svega je duboka kriza u SDS-u. Radi se o sukobu dvije koncepcije: - jedna u stilu 'uspijeli smo - nastavljamo' koja je dovela narod na ivicu ekonomsko-socijalne bijede i borbe da se nekako preživi, i druge koja je za korjenite promjene, za prevremene parlamentarne izbore." Socijalisti ne spore da je krajnje vreme za promene jer, uz pritiske spolja, RS je ugroženija iznutra. Promene treba obezbediti na ustavan način, mirno i legalno, koristeći sve demokratske snage u zemlji.
"Moramo sačuvati Republiku Srpsku, narod i mir, izbeći dvovlašće i haos. Više nego ikad potrebna nam je razboritost, sloga i jedinstvo. Potreban nam je Dejton, jer na njegovim osnovama možemo sačuvati Republiku koja mora što prije u Evropu i svijet. Tamo gdje joj je mjesto", zaključuje Radišić.
Bez poštovanja Dejtonskog sporazuma, odnosno bez ispunjavanja obaveza prema Haškom tribunalu RS ne može očekivati nikakvu finansijku pomoć. Pred sam odlazak delegacije vlade RS na donatorsku konferenciju u Briselu, na koju predsednica Plavšić nije otišla, obznanjeno je u medijima da političari vodećih svetskih sila neće tolerisati dalje kršenje Dejtonskog sporazuma.
I donatorska konferencija bila je još jedan, zgodan povod, da se napadne predsednica Plavšić. "Glas srpski" preneo je saopštenje vlade RS u kome se između ostalog kaže da je gospođa Plavšić na mitinzima pokušavala da nađe načina da se ukloni Karadžić i da su ti mitinzi u narodu izazvali reakciju kakvu je svet očekivao i zbog koje se nije usudio da uhapsi Karadžića. Ovom saopštenju vlade RS prethodila je akcija multinacionalnih snaga u Bosni koje su sa jedanaest oklopnih transportera, takoreći pred Karadžićevom kućom na Palama, demonstrirali borbenu gotovost, u stvari silu.
Odjeci matice
Da li je prilikom hapšenja Biljane Plavšić na beogradskom aerodromu Slobodan Milošević pokušao da je spase ili da izvrši pritisak na nju, demonstrirajući moguću silu. Nije postalo nimalo jasnije ni izmenom pisama između dva predsednika kada su jedan drugog pozivali "u goste".
Uglavnom, i u SR Jugoslaviji i u RS dosta je mlako propraćena vest da će Slobodan Milošević nakon inauguracije za predsednika SRJ posetiti Banjaluku. Na radiju je javljeno i u četvrtak, ali u Banjaluci o tome nisu imali pojma. Gospođa Milka Tošić, portparol predsednika RS saznala je iz novina za dolazak Slobodana Miloševića.
U Beogradu se odlazak Miloševica u Banjaluku objašnjava kao čin dobre volje koji treba da "omekša" Biljanu Plavšić. Međutim, malo ko u RS veruje u dobronamernost predsednika SRJ, pre bi se moglo reći da su ubeđeni u Miloševićevu ambiciju da vlada svim Srbima, odnosno da RS pripoji SR Jugoslaviji, ili uplašeni za neku novu podelu koja bi Banjaluku potpuno odvojila od istočnog dela zemlje.
Milošević, međutim, neće doći najverovatnije ni preko vikenda, iako je očigledno da mu se žuri, dok se ne vrate pregovarači sa donatorske konferencije u Briselu. Dok stvari ne budu jasnije i dok mu se, eventualno ne otvore nove manevarske mogućnosti. U ovom trenutku njemu najviše odgovara uloga pomiritelja.
Medo je kriv za sve
Glavni krivac za ustavnu krizu u Republici Srpskoj, po mišljenju svih članova kabineta prof. dr Biljane Plavšić, predsednika Republike Srpske je plišani medvedić koji obitava na stilskom dvosedu u predsedničkom kabinetu (videti fotografiju u prošlom NIN-u, broj 2429). Naime, otkako se medo uselio u Banske dvore počele su nevolje za Biljanu Plavšić i članove njenog kabineta koji već danima nemaju vremena ni da se naspavaju. Pri samom pomenu trenutne političke situacije u RS članovi kabineta mrko gledaju u medu, kome u najboljem slučaju, preti hemijsko čišćenje. U jednom trenutku kabinet je zahvatila panika jer je plišani medvedić nestao. Ispostavilo se da ga je sekretarica sklonila kako bi predsednica mogla da se odmori na dvosedu.
Lidija Kujundžić
Izvor:
