Upravo sam procitao pricicu "Prva kap kise" autor Dr.Ferid Muhic, koja je objavlljena pod opstim naslovom Dunakesa u listu Monitor Podgorica.
Ucinila mi se lijepom, pa prezentiram jedan njen dio. Oni koji zele procaitati cijelu pricu neka kliknu na
http://www.monitor.cg.yu
Svaka kiša počinje sa prvom kapljicom. Nema ništa ljepše nego kada te ta prva kap pogodi. Kad izabere da padne baš tebi na čelo. Da ti se skotrlja niz obraz." Povuče dug dim iz svoje cigare. Malo ih je koji su tu kap vidjeli. Još manje onih koji su na nju i pomislili. Svi kažu: kiša kao kiša, šta tu ima posebno da se priča!? A ima mnogo. U svemu je neki znak, išaret, berićet i kismet. Sva ljepota ovoga svijeta ima svoju prvu kap. I sa njom počinje. Sa tom prvom kapljicom nove kiše. Sjedimo. I za mene je savio jednu, od crvenog kačaka. Taj je ljut i jak, kaže, vrapčištanski. Samo od toga kupujem kad odem na pazar u Gostivar.
"Znaj da prva kap ljetnje kiše, eto baš ovakve, nosi veliku ljubav. Jednom u jedno selo došao momak. Preko Planine. Da prosi nevjestu. Prolazi on tako kraj jedne kapije. Na kapiji, najljepša i najbolja djevojka, kakva se vidi samo jednom u životu i nikada više. I baš tada poče kiša. Tiha, gusta ljetnja. Prva kap, pravo na čelo onom momku. Nije je ni osjetio. Poslije je doznao da mu se skotrljala niz obraz. Djevojka je taman ulazila u svoje dvorište. Zastade, zagleda se u momka.
- Gdje si pošao?
- Po djevojku.
- Jesi li je isprosio?
- Nisam još.
- Uzmi mene.
Da je usnio, ne bi ljepši san mogao poželiti! Zbunio se momak. Samo ču sebe kako kaže: 'Ja pođoh po drugu. Biće nezgodno...' A tu drugu nije ni vidio do tada. Od drugih čuo, preko drugih se dogovorio. Dok on to reče, zatvori se kapija. Nesta one djevojke. I uze onu zbog koje je i krenuo. A ona se, zamalo, razboli, umrije. Kad je ožali, ode momak opet u ono selo, do one kapije. Nije mu s očiju odlazila ta kapija. Niti se ikada u njegovim mislima zatvorila. Zadesi se opet, ona, na samoj kapiji.
- Došao sam da te vodim. Ona mu se zagleda u oči.
- Ne, neću doći.
- Da nisi isprošena?
- Nisam.
- Onda pođi za mene. Ja sam onaj kog si poželila. Isti.
- Nisi isti.
- Jesam. Ništa se nije promijenilo.
- Nisi. Nemaš više one kapi.
- Kapi?
- Bila ti je na čelu. Pa ti se skotrljala niz obraz.Prva kap one kiše. Sada je nema na tvom čelu. Niti će ti ikada više čelo dotaći. Nisi više onaj koji si bio.
Malo poslije otišla je za prvog koji je zatražio. A mnoge je odbijala do tada. Najvrijednije momke iz najboljih kuća. Sada joj je bilo svejedno. Otkad je vidjela onu prvu kap na čelu, znala je da ni ona više neće sresti čelo za kojim bi njeno srce toliko zadrhtalo. Kao što onaj ko je jednom izišao na Kobilicu zna: nema takvog vidika nigdje! I ova kiša će početi s prvom kapljicom. Pa rekoh, ako igdje može da se desi da padne na moje čelo, to će biti ovdje, na Vrhu Kobilici.
Sjedimo u gustoj kratkoj travi na samom Vrhu. Cigarete dogorile. Predamnom je bio dug put..........................................?