banjalukaforum.com

Ima jedna: viewtopic.php?f=73&t=46699

u ovoj se samo kafe piju

Nacionalni spomenik u Moconjama, u selu Gornje Šljivno na Manjači, i dalje je osuđen na propadanje, uprkos činjenici da je zalaganjem pojedinaca još 2007. godine došao na listu nacionalnih spomenika.
Stećci i nekropola za koje se smatra da potiču iz 15. vijeka prepušteni su urušavanju, a do sada niko nije vršio ni ispitivanja, a ni bilo kakve mjere konzervacije ili čuvanja lokaliteta od daljeg propadanja, piše "Press RS".
Jedino što je urađeno od proglašenja ovog kulturno-istorijskog dobra za nacionalni spomenik je prestanak artiljerijskih vježbi i vježbi gađanja u neposrednoj blizini nekropole.
Poligon za gađanje
Za vrijeme boravka jedinica SFOR-a, mještani su pričali da je jedna od tenkovskih meta bila locirana tek desetak metara od drevnog groblja, a niko nije ustanovio kolika je šteta načinjena u tom periodu i u periodu uništavanja minsko-eksplozivnih sredstava od strane Oružanih snaga BiH, koje još uvijek provode artiljerijske vježbe na Manjači. Staro groblje je skrnavljeno od strane vojnika, mještanima nije dozvoljavan pristup, a stanje se promijenilo tek poslije akcija udruženja građana sa Manjače i pojedinaca koji su "izboksovali" da se ovaj lokalitet bar na papiru i po zakonu konačno zaštiti.
U tome se djelimično uspjelo, ali je i dalje izostala bilo kakva akcija kako na očuvanju, tako i na promociji i arheološkom istraživanju ovog nacionalnog spomenika.
Lokalitet bez zaštite
"Lokalitet nije bio zaštićen, a istraživački radovi nisu rađeni. Ranije je groblje bilo ograđeno, u saradnji Vojske Republike Srpske, Društva iseljenika sa Manjače i Srpske pravoslavne crkve. Ukoliko groblje i dalje bude prepušteno vremenu, doći će do daljeg urušavanja starih nadgrobnih spomenika. Mnogi od spomenika su nagrizeni zubom vremena, nekima su odlomljeni poprečni krakovi. Mnogi spomenici su nagnuti, a poneki su izvaljeni. Na pojedinim mjestima teren je izrovan, a uz jedan spomenik iz grupe najstarijih na površini je razbacano nekoliko ljudskih kostiju", navodi se u odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
Nekropola sa sedam stećaka i pravoslavno groblje sjeverno od nekropole predloženi su za status nacionalnog spomenika 2005. godine, a Komisija za očuvanje spomenika je, prihvativši predlog nekoliko godina kasnije, u odluci navela i da je Vlada Republike Srpske dužna da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za istraživanje, zaštitu, konzervaciju i prezentaciju spomenika.
Kada je u pitanju bar zaustavljanje daljeg propadanja ovog spomenika, nikakve akcije nisu ni u najavi, međutim, to je slučaj i sa većinom ostalih vrijednih spomenika na području grada, kojih se nadležni sjete samo povodom nekog istorijskog jubileja, a nekih ni tad.
Lokalitet neistražen i nezaštićen
Osim već pomenute ograde, nikakva zaštita ni konzervacija ovih spomenika nikada nije urađena, a što se tiče promocije, gradska turistička organizacija ne spominje ovu lokaciju među u istorijskim spomenicima na području grada, gdje su mjesto našli hotel Palas, Safikadin grob, zgrada Gradske uprave, Zvečaj, Greben ili samostan Marija Zvijezda.
"Cijelo to područje ima arheološku vrijednost, a u našoj strategiji razvoja turizma naglašeno je da arheološki lokaliteti, među koje spada i nekropola u Šljivnu, treba da se istraže, obilježe, konzerviraju i stave u turističku funkciju. Što se tiče radova na ovoj lokaciji, oni nisu planirani u 2014. godini", kaže Mladen Šukalo iz Turističke organizacije Banjaluke.
(Press RS)


Log: Tekst kopiran sa BanjalukaLive portala: http://www.banjalukalive.com/banjaluka/ ... z2todPc33r

Starica Kristina Božić iz sela Donja Kola na gradskoj "Tržnici" svaki dan prodaje buketiće visibaba i čajeve kako bi zaradila bar neku marku.
Drugih prihoda baka Kristina nema, a nema nikoga ni od porodice. Često prolaznicima priča o svom teškom životu, a oni joj zauzvrat daju koju marku, najčešće i ne uzimajući visibabe. I tako Kristina životari već 20 godina.
- Na prodaju me natjerala nemaština. Nemam nikakvih drugih primanja, živim od danas do sutra. Što zaradim prodajući visibabe i cvijeće, to je sve, mada i to slabo ide. Sreća, pa ima dobrih ljudi, koji mi za jedan buket visibaba, koji prodajem za pola marke, pruže koju paru više - ispričala nam je baka Kristina.
U posljednje vrijeme baka Kristina i nema toliko čajeva i cvijeća u ponudi kako je to nekad bio slučaj. Priča da je tad bila zdravija i sposobnija da bere cvijeće i bilje.
- Prosušene čajeve prodajem za dvije marke, dok zelene, neosušene, u pola cijene. Zimi slabije dolazim na tržnicu da prodajem, jer ne mogu dugo da stojim na hladnoći. Tad zarađeni novac razvučem na nekoliko dana. Najteže mi je da izdvojim 20 maraka za mjesečnu kartu, ali šta ću. Moram nekako i za nju da nađem pare - rekla je baka Kristina.
Baka Kristina kaže da je pomoć tražila od Centra za socijalni rad, ali kaže da ništa nije dobila.
- Vele mi u Centru za socijalni rad da imam obradivog zemljišta i da zbog toga ne mogu da dobijem pomoć. A šta ću sa zemljom kad ne mogu da je obrađujem. Ali oni to ne razumiju - tužno kaže baka Kristina.
Dodala je da nema puno pomoći ni od komšija, jer su u selu, gdje je ona, sve stariji i nemoćni ljudi, kojima, kao i njoj, treba pomoć.
- Sve bi bilo puno lakše da mi je dijete živo. Moja jedina kćerka umrla je prije nekoliko godina u 45. godini i otad sam potpuno sama - kaže baka Kristina.
Starica kaže da ima oko 75 godina, ali ni u to nije sasvim sigurna.
- Možda imam i koju godinu više, ne znam, rođena sam negdje prije onog rata - pokušala je da se sjeti baka Kristina.
Kupci
Kristina kaže da kupaca nema mnogo, ali da uvijek ima dobrih ljudi spremnih da pomognu. Jelena Milić kaže da ovu baku svakodnevno sreće na "Tržnici".
- Želim da kupovinom buketa visibaba pomognem ovoj starici. Žao mi je te bake i potrudiću se da što češće dođem ovdje i kupim nešto od nje - kaže Milićeva.
(Glas Srpske)

Nekada žestoki banjalučki momak, danas beskućnik i pjesnik!

Banjalučki fotograf Dragan Gajanović bilježi svaki dan u životu Edina Grabovca- Mareka, banjalučkog nekada žestokog momka, danas beskućnika koji živi u jednom banjalučkom naselju.
Gajanović kaže da će ga fotografisati tokom čitave 2014. godine.

Komšije iz naselja Obilićevo za Mareka kažu kako su mu pjesme dobre a nekada ih recituje na ulici.
Gajanović za BUKU kaže kako Marek već 15 godina živi u uslovima nedostojnim čovjeka. Bez struje, vode...
Naravno svako lice ima i svoje naličje.


U svojim najboljim danima Marek je bio najjači u Banjaluci. I bio je teški narkoman.
"Moje naselje bilo je poznato po tučama, ali toga sada više nema kao ni mnogih ljudi koji su se odali drogama. Sve je to pomrlo mlado sa 30, 35 godina. I ja sam bio u tom kolu i nemam pojma kako sam preživio, jer sam punih 35 godina bio najžešći narkoman u gradu" ispričao je za list Press.
"Bio sam na liječenju u Travniku i, hvala bogu, prošlo je dobro. Ja govorim mladima da se toga okanu, ali oni misle da ih mrzim i kažu: 'Ti si ostario, pa te boli ona stvar...' E nije, ja to savjetujem jer znam kakve sam krize imao zbog heroina i jakih droga", kazao je Marek.
(Buka)

Lolly- buntovnik, to mogu da potvrdim.

Lolly- buntovnik, to mogu da potvrdim.

Ne znam da li je ovo tema da kazem sledece, ili neka druga, ne zamjerite mi. Toliko sam revoltirana i ne mogu vjerovati da postoje ljudi koji mogu krasti sa tudjih spomenika i sa groblja cvijece ili saksije, da izvade cvijece sa necijeg groba i ostave ga sa strane a uzmu vaznu i odnesu.
Kakav morbidan um mozes biti i kako nekom uopste moze pasti na pamet taj kretenizam. Strasno.. uzasno. Nemam rijeci.

Baka Vida Kovačević preživljava prodajući priglavke

Baka Vida Kovačević preživljava prodajući priglavke
JASNA DRAGOJEVIĆ - 26.02.2014 19:30
BANJALUKA - Osamdesetjednogodišnju baku Vidu Kovačević mnogi sugrađani prepoznaju po tome što gotovo svakodnevno obilazi banjalučke ugostiteljske objekte nudeći svojih ruku djelo - pletene priglavke.
Ovoj skromnoj starici, pored penzije koju je naslijedila od muža i koja iznosi svega stotinu maraka, prodaja priglavaka jedini je izvor primanje.
Baka Vida kaže da prodaja i ne ide baš dobro, ali desi se ponekada i dobar dan pa proda dva para, a najviše se veseli avgustu, jer je tada puno turista pa za dan proda i petoro priglavaka.
Za turiste ne diže cijenu, već je svima jednako, pa ko hoće neka i uzme.
Iako već u poznim godinama, odmor joj, kako kaže, ne treba često. Ipak, zna se desiti da uzme desetak dana "slobodno" kako bi naplela zalihe priglavaka.
"Veće priglavke prodajem po cijeni od 10 maraka, dok mali ukrasni koštaju marku i po, ali daju ljudi i po tri KM. Da bi isplela jedne treba mi skoro čitav dan, ujutro poranim i naveče i do ponoći znam da pletem, jer po danu uradim nešto u kući", rekla nam je Vida.
Problema s vidom Vida nema, pa čak plete i bez naočara, a po gradu ih prodaje od Zelenog mosta i po centru, jer taj dio grada najbolje poznaje.
Ovu staricu poznaju i konobari u gradu na Vrbasu, pa je često pozovu da se ugrije i popije čaj, ali ona, kako kaže, radije uzme pivo.
Kovačevićeva kaže da ne zna koliko u toku godine isplete priglavaka, te da često nešto novca da i unučadima koji su studenti.
Vida kaže da se zimi priglavci i ne prodaju baš kako bi se očekivalo. Jedino pred praznike prodaja ide malo bolje. Razlog je jednostavan - ljudi nemaju novca.
Inače, baka Vida živi kao podstanar sa sinom, koji je takođe penzioner, i dvoje unučadi, koji su studenti.
Predah od posla pronalazi u "Klubu 15-100", gdje se svakodnevno oko podneva druži u dnevnom centru, ali i ruča.
Dobila 100 maraka od nepoznate žene
Ova vrijedna starica kaže da joj ponekad ljudi daju po dvije-tri marke, ali da je bude i sramota pa joj ljudi sami stavljaju novac u džep.
"Jednom se desilo da sam dobila 100 maraka, prišla mi je žena i pitala kako se zovem, rekla je da je neki čovjek zamolio da mi da. Najvjerovatnije živi u inostranstvu, a to je bilo prije dvije godine", kaže baka Vida.