banjalukaforum.com

Who's Afraid of Virginia Woolf? (1966)

Vjerujem da se bracni zivot Bartona i Tejlorke nije mnogo razlikovao od ovoga

Ovo je forma koju nije jednostavno uciniti zanimljivom- teska (pa i bolesna, rekao bih) porodicna drama sa malim brojem likova, prvenstveno namijenjena pozoristu. Postizanje toga zahtijeva veliko umijece, prvenstveno rezisera, ali i glumaca, koji su u kvalitetnijim filmovima ovakve vrste uglavnom bili vrhunski. I ovdje je to slucaj, Barton i Tejlor su sjajni (ona je i Oskara dobila za ulogu- ne znam ko je u konkurenciji te godine bio, ali vjerujem da je zasluzeno). Dobrih filmova baziranih na ovome principu nema mnogo (ili ja na njih nisam naisao). Posljednji ove vrste koji sam pogledao bio je Carnage, koji nije los, ali u poredjenju sa Who's Afraid of Virginia Wolf djeluje neozbiljno i sirovo, cak i amaterski. Naravno, kada su u pitanju teske porodicne drame oblikom slicne ovome filmu i dalje mi je na prvom mjestu Lumet-ov Long Day's Journey Into Night.

Ocjena 8/10

znači 21 komad za februar. bogami ima da se opučimo.

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

Ma ovih 10 je samo za ove sa dodatne nastave, tj. davincija. Sta znaci "opuciti"?

zbog ovakvih dodatnih pitanja je Stambolic na Fruskoj zavrsio

_________________
I'm getting weaker, I'm getting thin
I hate how obvious I have been

Nakon sto sam u ponedeljak odgledao Bob le flambeur (1956) sacekao sam da pogledam i Le silence de la mer (1949) prije nego sto komentarisem, nadajuci se da cu moci povuci paralele izmedju ova dva Melvilova filma. Medjutim, oni su toliko razliciti, i tematski i stilski, da je to gotovo nemoguce (vjerujem da, kao sto rece Daljac, kasniji Melvilovi radovi su slicniji Bobu kockaru, nego prvencu).

Le silence de la mer (1949)

Nastao po knjizi pisanoj i objavljenoj za vrijeme njemacke okupacije Francuske, ovaj film prikazuje njemackog oficira, usamljenog kosmopolita, sticajem okolnosti bacenog u rat, romanticara zlajubljenog u muziku (kompozitor je), knjizevnost i umjetnost uopste, zaljubljenog u zivot (iako ocigledno povrijedjenog u mladosti). On je sest mjeseci tokom 1941. godine smjesten u kuci starijeg francuskog gospodina (koji je pripovjedac, a tokom filma samo tada cujemo njegov glas) koji zivi sa necakinjom, a koji pokusava da (zajedno sa necakinjom), kao ponosni Francuz, ignorisuci prisustvo Nijemca i uopste ne pricajuci sa njim, pruzi nekakvu vrstu otpora. Nijemac svako vece u prisustvu dvoje domacina prica, drzi monolog, ne zahtijevajuci nikakve povratne reakcije. On prica o umjetnosti i ljepoti onog sto ona predstavlja, prica o nacijama, razlikama i slicnostima medju njima. U neku ruku jos uvijek ne shvata svu tezinu Drugoga svjetskoga rata i njemackih zlocina i cak, u jednom trenutku, govori kako ce iz toga rata proizaci nesto dobro, da se Njemacka i Francuska nikada vise nece sukobiti, da ce poslije ovoga stupiti u zajednicu, dugotrajni brak, koji ce donijeti samo dobro civilizaciji (sa ove tacke gledista je zanimljivo posmatrati ovo, s obzirom da je taj "brak", odnosno EU, vjerovatno najpodlija i najlicemjernija zajednica koja je ikada postojala na teritoriji Evrope). Takva razmisljanja traju do njegovog putovanja u Pariz kada saznaje ono sto, ili nije htio da vidi, ili nije vjerovao da takvo nesto moze da bude. Veoma dobar film, kao i Kockar Bob (mada iz potpuno drugacijih razloga).

Oba ocjena 8/10

gledati le silence de la mer



ovo nije vrsta filma koji mene može da zainteresuje. previše je to statično, sporo, minimalistički -- imate tri lika i cijelo vrijeme gledamo njihov odnos, malteres je prepričo siže. zanimljiv je još detalj da glumice u to doba u francuskoj nisu čupale obrve

ja sam od melvila gledao još samuraje i sjećam se da mi se jako svidio. zanimljivo je da se u njega kunu mnogi meni bitni reditelji, između ostalog i don sigel i džon vu, ali ne cijeli opus već krimi period sa delonom. predlažem da pogledate taj, a ovaj preskočite.

kad smo kod debitanskih filmova, jel neko gledo kjubrikov prvenac?

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

Ovo za obrve sam i ja primijetio:) Mada su i pored toga uglavnom dobre smedje trebe...

naravno da Woo nece da se kune u tipa ''Les Enfants Terribles'' (OK, mozda u dio sa grudvanjem,ubaciti ga u slow-mo i to je to)

''Two Men in Manhattan'' je film koji je morao snimiti kao covjek koji je beskrajno bio zaljubljen u Ameriku (Melville je pravio svoje stilizacije americkih filmova, da bi amerikanci kasnije pravili svoje varijante,njegovih, francuskih filmova, koji su sustinski bili americki cak je nesretni Neil Jordan napravio svoju verziju Bob le Flambeur-a, The Good Thief)

Le Samouraï je remek-djelo i o tome se ne prica i ne dovodi u pitanje...ali tesko da iko pametan moze racionalno dovesti u pitanje bilo koji film iz toga krimi, dugi kaputi i cutljivi likovi perioda...''Le Deuxième souffle'', ''Un Flic'', ''Le Cercle Rouge'', ''Le Doulos'' s tim da je ''Un Flic'' najtanji od pomenutih ali to je i dalje Delon sa cigarom i pistoljem, fuck you, your argument is invalid! Kriticari cesto ubacuju rijeci tipa ''meditacija'' u njegove (krimi) filmove,pa i sam ''Le Cercle Rouge'' pocinje budistickim citatom (koji nema veze sa glavom, Melville ga je izmislio) i ima to svoje ali opet sa druge strane to zna da odvrati gomilu publike, pogotovo 'moderne' kojima nekako oksimoronski zvuci meditativni krimic...

ne treba se nikako zaboraviti ''L'Armée des ombres'' koji ja nastao u sred ovoga krimi perioda, sto se i vidi,a i izgleda kao raskosan film o Drugom svjetskom ratu kojega je snimio autor ''Le Silence de la Mer''...''Léon Morin'' je Melvilleu ono sto je "Journal d'un curé de campagne'' Bressonu...

_________________
I'm getting weaker, I'm getting thin
I hate how obvious I have been

da. uticaji su uvijek bili dvosmjerni. wu je volio da gleda operu, ali ne klasičnu već kinesku koja je kombinacija pjevanja, baleta i akrobatike. i volio je melvila. pričao je kako je sanjao delona iz samuraja u slow motionu kako ulazi u operu, vadi pištolj i sve ih pobije. tako je dobio ideju za bulet-balet filmove.

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

what a coincidence i ja kada sam gledao ''Deja Vu'' sanjao sam da izvadim pistolj i sve ih pobijem

_________________
I'm getting weaker, I'm getting thin
I hate how obvious I have been

Blood Simple. (1984)

Ovo sam gledao nekada davno, prije nego sto sam odgledao neke druge filmove Koena i tada mi je izgledalo mnogo bolje nego sada. Iako je i dalje ovo dobar film...

Ocjena 7/10

i ja, ali samo pred kraj. ovaj put mi se manje svidio. ovo je triler praktično bez nepoznatih. jeste da je dobro uslikan, ima par napetih scena i glumci su sjajni, ali je priča ispod nivoa današnjih krimi serija.

ocjena 6.




ovo je već bolje, a i komotno je mogao da upadne u neo –noar listu. džejms kan je profi pljačkaš, odrađuje posao za lokalne kriminalce -oni ga zajebu za lovu –on kreće u osvetu itd.

prvi filmovi i najvećih reditelja često izgledaju tehnički i narativno loše, ipak ovo je samo uslovno debitantski film – man je već imao iskustvo kao tv reditelj, i generalno film ne izgleda kao da ga je radio neki debitant.

moja zamjerka je zaplet oko žene koji malo usporava radnju i što glavni negativac na kraju ima tako šlampavu scenu smrti da je to strašno. a inače je sav nikakav. mogli su mu naći nekog sidekicka da bude dostoajn rival kanu, ali jbg. obzirom na godinu proizvodnje ovo je film ispred svog vremena.

ocjena 7

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

Teske drame (pogotovo kad je neka bolest ukljucena) masovno izbjegavam jer sam onda posranog raspolozenja dva dana poslije gledanja. Tako da sam se neckala da li da pogledam ovo ili ne. Drago mi je sto ipak jesam. Film je samo na momente tesko svarljiv, a ostatak je blistava saga o ljubavi i upornosti. Ponosna sam na sebe jer sam kmezila samo mrvicu. 8/10.

_________________
It ́s better to die on your feet than live on your knees.
Opet je gužva pred kontejnerom...
Imbecili i debili ogroman je zbir, moj glas danas odlazi u manastir
I grieve in stereo, the stereo sounds strange, I know that if you hide, it doesn't go away

jesi li plakala za Lorenzo's Oil?

_________________
"Men have two emotions: Hungry and Horny. If you see him without an erection, make him a sandwich"
--> Diamonds <--

ko nije, nema duse

_________________
I'm getting weaker, I'm getting thin
I hate how obvious I have been

vrlo dobar. na pola sam se sjetio da sam ga dosta davno gledao na tv-u. ja inače gasim film kad vidim dženifer tili ali ovo je valjda jedini koji sam izdržao (uz chuckyja) do kraja, iako ona realno nije za ovakve uloge.iz nekog razloga sam bio ubijeđen da je ovo film johna dahla (koji je btw bar sa last seduction morao da bude na neo-noar listi).

ocjena 7,5.

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

koliko govori o mome zivotu to sto me raduje kada ti i Malteras budete zadovoljni filmom....

_________________
I'm getting weaker, I'm getting thin
I hate how obvious I have been

Aaaaaaaaaaaa Tacno mi dodje da dam otkaz da bih imao vremena pogledati sve preporuke...

(zali se na zivot, a odbije da bezemotivno otresa zgodnu curu)

bićemo blagi ubuduće. realno, ovdje smo samo nas trojica i sve što se napiše ostaje među nama. doduše, tu je i ajvar, ali ona je žensko i baš nas briga za njeno mišljenje .

_________________
Ne idem više u školu, idem samo u džamiju i na igranke.

jedini razlog zbog koga je dopustamo ovdje je njen username i nasa infantilna psihologija, AJVAR = DOBRO

elem, moje odbijanje tresenja gore pomenutih cura je i razlog zbog kojega Gnusni Cosak ima 40ak strana...

_________________
I'm getting weaker, I'm getting thin
I hate how obvious I have been