Srce moje, nadmašio si sam sebe sad
Čestitam !!
Tvoje refleksije me nagone da te pitam, ako nije suviše lično:
- koliko vremena si u crkvi?
- da li imas duhovnog starješinu?
- da li razumješ, da sa svakom pojavom na internetu, pored toga što mene žestoko ne podnosiš, odaješ totalitarne konotacije svog razmišljanja?
Još mi samo reci da vodim diskusiju sa nekim srednjoškolcem kojeg žestoko drma pubertet i srušiću se u ovoj stolici od smijeha.
Da te sretnem u "stvarnom životu" moj intelektualni i duhovni stupanj razvijenosti bi mi dao za pravo da te ćušnem iza ušiju kao nevaljalo derište. U ovom virtuelnom mogu samo da se nadam, za tvoje dobro, da će te tako plitko razmišljanje proći s godinama.
Ja nemam potrebu za tim mehanicko/hipnotickim licitacijama Biblije.Istina se ne izmišlja, srce, tu imas pravo. Što se prenošenja tiče, prenosi se dio. Ostalo se OSJEĆA. Mada, jasno mi je zašto je ti tražiš izvan sebe. Na tvom mjestu i ja bih se plašila zaviriti unutra i upoznati se. Zato, sav "blažen", oko sebe tražiš ČUDO. A potrebu za čudom čak i Crkva objašnjava kao malovjerje, potreba za fizičkim dokazom postojanja Boga. Takva potreba se obično javlja kod ljudi nepostojanih u veri, slabih i kolebljivih, često nesigurnih u to u
šta tvrde da veruju. Pa, razmisli zašto imaš tu opsesivnu potrebu da dokazuješ da su drugi-antihristi. De malo, obrnuta psihologija i ti fazoni. Mozda ti je to najjednostavniji nacin da sebi dokazes
nesto, a ti vidi sta, ne mogu ti ja biti psihijatar, za to postoje drugi nadlezni
