cooltura je napisao:
700.000 LJudi pobijenih u Sistemu koncentracionih logora Donje Lonjsko Polje je vjerovatno i manji broj od stvarne cifre.
Naime kada su vršena istraživanja u potkozarskim selima, netom poslije WWW2, utvrđeno je nepobitno da nije moguće popisati sve žrtve.
Primjer sela Svetinja koje se nalazi na tromeđi sela Draksenić-Demirovac-Bijakovac pokazao je da su stvari mnogo komplikovanije nego što se činilo na prvi pogled. Ubijeno je čitavo selo. Raspon starosti od djeteta starog četiri sata do odraslih ljudi starijih od devedeset godina. Problem je nastao kada je utvrđeno da su okolna sela pobijena u rasponu od 85% do 98 % sveukupnog stanovništva (selo Draksenić 98%).
Naime, prilikom utrđivanja broja smrti, pošto su matične i crkvene knjige spaljene sve bez izuzetka, utvrđeno je da je jasno utvrđeno da je nekoliko preživjelih u Drakseniću moglo da potvrdi da provjereno po prezimenu poznaju 25 porodičnih imanja, a da je pregledom terena utvrđeno da je selo imalo najmanje 130 lokacija na kojima se nalazilo porodično imanje. Prosjek stanovnika takvog potkozarskog porodičnog imanja-zajednice brojao je između 8 i 60 djece i ljudi. Ovaj mali segment može pomoći u razumjevanju onima koji su obrazovani i žele da istinu vide kroz činjenice. Na primjer u selu Demirovac u dvorištu zajednice porodice Pavković stradalo je 47 ljudi i djece prvog dana ofanzive na te prostore. Svi stradali su pripadali porodici Pavković. Preživjelo je dvoje Pavkovića dječak Božidar i njegova strina.
Pogledate li popis stanovništva u hrvatskoj iz 1931 godine možete vidjeti da je omjer broja stanovnika bio gotovo jednak. Srba je bilo nešto malo više od 2 miliona, a onda pogledajte popis iz 1961 pa će da vam bude jasno sve. Kada dodate popis stanovništva iz BiH iz tog perioda, odnosno kada vidite koliko je ljudi sa teritorije današnje Vojvodine, Mačve i Crne Gore odvedeno u Jasenovačke logore smrti onda će slika biti potpunija.
Ovo nisu baš viki naglabanja jer u navedenim područjima do 50tih nije bilo đaka prvaka, a do 60tih nije bilo regruta za vojsku zato su u tim krajevima od tih vremena bila velika veselja za ispraćaje u vojsku.
Rođeni pradeda poginuo na Kozari, spomenica od 1941, ime uklesano na spomeniku, prabaka preživjela Jasenovac nosilac ordena za zasluge u ratu.