|
Hasanaginica je bezlična predstava, nastala u teškim uslovima po svemu sudeći.
Onom ili bolje rečeno onoj koja ju je stvarala dat je "kec u rukavu", glavna glumica, koja bi trebala da zna da odglumi sve, a ostalo će nekako skrpiti. Međutim šta ako joj ne leže ovakve uloge ili je zaboravila kako se takve uloge glume zbog silnih transformacija pa ne zna kada treba da bude gruba, grbava ili muško?
Onda vam ostaju vojnici koji bi trebali nekada ulijevati strah, a ne mogu ni 10 sklekova da urade i one silne vježbe izgledaju smiješno; brat beg koji je bezličan i nevješt; majku koja preglumljuje i pomoćnika koji izgovara rečenice bez imalo duha i vjere u njih.
Scenografija je, po tradiciji, oskudna, kao i muzika i kostimi.
Prenošenje radnje u savremeno doba je rizično, i, sada već po pravilu pogrešno odrađeno - ne dobija se efekat neprolaznosti dešavanja i kvaliteta drame već smiješne situacije. Iza se vidi bilbord, valjda Dubaija, da bi nas podjsetilo kako gradimo zgrade do nebeskih visina a odnosi među ljudima su isti. Valjda. Isto važi i za kostime.
Muzike ima ili nema? Ne sjećam se. Ima ponešto, pojavi se u nekim monolozima koji su loše odglumljeni. A šta reći za pjesme koje pjevaju vojnici? Loše i neupečatljivo.
Predstava je najlošija u tim ubrzanjima (pjesmama) i u sporavanjima (monolozima), a ono rijetko dobro je u nekim dijelovima samog Simovićevog teksta.
Kao dobra strana izdovojio bih glumu glavnog glumca koji tumači Hasanagu - pogođeno, konačno.
Još mi je nešto nejasno - kako se angažuju spoljašnji saradnici? Glumaci 4. godione akademije dobiju značajne uloge, a Dejan Andrić (sjajan u Pohvali ludosti) statira u pozadini?
Nisu ni Šopalovići ono najgore što se može Simoviću desiti.
"Krivica" i "Gospodin Foka" su dvije predstave zbog kojih, jos ponekad, imam zelju otici u pozoriste.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
