Tough
Ono što iznosim govorim sa dubokim uvjerenjem da je tako (u protivnom se ne bih usuđivao da to pišem) i nisam jedini koji o tome govori (ili ako hoćeš) svjedoči na takav način i sa ovakvom porukom. U to se možeš uvjeriti ako malo obratiš pažnju.
Ono što je u svemu zanimljivo je da sa mnogima koji isto ovo govore (možda samo iz malo drugačijih uglova) se nikada nisam dogovarao niti bio u fizičkom kontaktu.
U matematici, hemiji i fizici npr. postoji nekoliko otkrića do kojih su ljudi dolazili na različitim krajevima zemaljske kugle (i sada te teoreme i otkrića nose njihova imena iako su oni ipak samo "otkrivači"), i baš to što su ljudi neovisno jedni o drugima dolazili do istih stvari vrlo je dobra potvrda da su njihova otkrića istinita.
Pa ipak, moje pouzdanje nije u sebe samog (jedino pouzdanje u sebe koje imam je da sam iskren i odan u svojoj vjeri i da tražim, a iskustvo mi govori da je to dobar način da se nađe) niti u bilo koga drugog nego u Onoga koji me ovom što iznosim na raznorazne načine naučio i koga sam osjetio svugdje i u svemu. To je moj lični doživljaj i ono što govorim je odraz toga. Zato može djelovati samouvjereno i sugestivno, ali nadam se ne i nametljivo. Svako neka traži i nađe sopstvene odgovore, a oni koji se u tome slože već će se zajedno i naći.
Tvoje gledište o "ovdje i sada" je u stvari u redu, i zaista mnogi su došli do spoznaje da je dobro živjeti tako "kao da je svaki trenutak posljednji", ali uvijek i u svemu učeći i poštujući pravo na život i svega ostalog što je stvoreno.
A što se smrti tiče, živi bili pa vidjeli. Moje spoznaje su sasvim drugačije od tvojih, ali samo vrijeme će pokazati.
Međutim to što se u nekim spoznajama ne slažemo, ne znači da ne možemo da se složimo u drugim, i možda zajednički damo doprinos dobrobiti planete na kojoj živimo.
Što se Isusa tiče, i on će se pokazati (ili se možda već pokazuje) ali da li si siguran da ćeš ga prepoznati? (Da ne bude zabune, nisam ni ja siguran da hoću, ali se nadam

).
Grigorij
Na univerzitetu Jale u Americi kada je osnovan, ljude su tamo učili da je Zemlja ravna ploča (navodno na osnovu Svetog Pisma, mada tamo jasno piše da je okrugla). Ljudske predodžbe i ideje o bilo čemu imaju određeni rok trajanja i ponekad privremenu vrijednost, ali u svoje vrijeme se prerastaju kada ljudi sazriju da prihvate potpuniju i bolju predodžbu.
Molitva koju su ti usadili u svijest u katoličkoj školi je zasnovana na rezultatima (dogmama) Trećeg Vaseljenskog sabora koji je održan u Efezu 431. nove ere i jednostavno ima malo veze sa izvorom hrišćanstva.
U to vrijeme se već uveliko u hrišćanstvo uvuklo štošta, postojale su mnoge podjele i razdori, ali najopasnije po čistotu iskonske i jednostavne Hristove nauke bilo je to što su nakon "legalizovanja" pa čak i favorizovanja hrišćanstva u Rimskom Carstvu (313), aristokrati polako ali sigurno počeli da diktiraju
svoj način i viđenje bogoslužja kojem više nisu bili dovoljni jednostavni i prosti bogoljubni i čovjekoljubni sastanci ljudi po kućama i po zbornicama, nego su im bili potrebni pompezni hramovi i rituali, bogato ukrašeni i okićeni. Jednostavno su na to navikli i njihov način odavanja počasti nečemu je bio pompezan, a ljudi su slabi na sve što dolazi od bogatih ili bolje rečeno "bogatih".
S tim u vezi uvlačilo se i sve više elemenata starog načina služenja bogovima na što su oni bili navikli (relikvije, kipovi, slike i sveštenstvo kao poseban sloj posrednika između svetovnih ljudi i bogova), i tako su se polako presvalčili stari kultovi u novo ruho. Jedan od najukorjenjenijih kultova bio je kult djevičanskog božanstva, i gle čuda i "koincidencije" baš u Efesu bio je najveći i najpoznatiji hram takvog jednog božanstva, hram Artemide Efeške (koji se pominje baš u Novom Zavjetu u Djelima Apostolskim, kada su prvi hrišćani imali problema što su
širenjem svoje nauke ugrozili biznis koji je počivao na tom kultu).
U situaciji uopšte teškog položaja žene u društvu, jedan takav kult je jednostavno bio neophodan ljudima na tom nivou svijesti (isto kao što su i druge primjese u hrišćanstvu očito bile neophodne bar za neko vrijeme), a svaki dobar učitelj poštuje trenutno stanje svijesti svoga učenika i nastoji da ga korak po korak vodi, da jednom
sam od sebe (a ne na silu) odbaci svoje prijašnje zablude.
Takav blagi i strpljivi učitelj je naš Tvorac, i zato je on dopustio da se takve primjese uvuku u čistu duhovnu nauku, jer ljudi tada nisu jednostavno bili spremni da je prihvate takvu, nego je Isus samo posijao sjeme kojem treba vremena da uzraste i za koje je bilo važno da se proširi što više, pa makar i sa primjesama. Ali vrijeme rasta i razvoja polako ističe, i dolazi vrijeme žetve.
I stoga oni koji se grčevito drže starih predstava i opiru razvoju, mogli bi se suočiti sa nezgodnim otrežnjenjima.
Da zaboravio sam, možda je potrebo da naglasim: ljudi se mnogo puta rađaju na Zemlji u raznim okolnostima, razvijajući se i učeći. Oni koji se razvoju ne suprotstvaljaju. A sve nam je dato na volju, hoćemo li ili nećemo, jedino je namjena naše planete jasna i na njoj će moći da ostanu i opstanu samo oni koji kažu "da, hoću". Oni koji za sada kažu "neću" moraće da nastave učenje na nekom drugom mjestu, ali najvjerovatnije ne tako lijepom i prijatnom, i možda ne više sa ovakvim razvojnim mogućnostima. Ali to je samo u Tvorčevim i njihovim rukama.
Uzgred, Grigorij, tvoj potpis sadrži vrlo dobru izreku, ali ona malo govori o religijama i pogotovo o njihovim začetnicima i izvorima, a mnogo o ljudima.
Takođe bih te podsjetio na još jednu izreku koju je rekao isti čovjek:
"
Čovjek koji nije vjernik (u Boga Tvorca) mora da vjeruje u hiljade nevjerovatnih stvari da bi to i ostao."
A zastava koja je tvoj avatar mi je zanimljiva i draga, jer je simbol nečega što je bilo jedinstvena pojava na Zemlji i najava onog što će na njoj biti. I neće puno vode proteći dotada. Živi bili pa vidjeli.