Jutros dođoh na trg, kad imam šta da vidim. 20-tak trkača i trkačica, istežu se, poskakuju, pomalo trčakaraju. Zagrijavaju se.
Pozdravljamo se. Nekoliko minuta kasnije zajedničko fotografisanje. Pa start.
Šalim se, naravno.
Bio sam jedini u trkačkoj opremi, na trgu, jutros u pola šest.
A bilo je i nekoliko ranoranilaca, čekajući lokal, da ih odveze. Do posla ili kuća, kako koga.
Nekolicina neobičnih pogleda, zvono na Crkvi odzvoni pola sata, sačekah tri, četiri minute, i krenuh...
Ne znam kako, ali nekako, kao da sam dobio drugi pogled na grad. Nekako, sve mi izgledalo, mirno, spokojno, sneno.
Mlijeko stiglo u pekaru u Gospodskoj. Ulični čistači čiste i povikuju kod Doma sindikata. Čak i komšinica iz zgrade, otvarajući kiosk, iznenadi se.
Park, pogotovo onaj dio do glavne ulice, gdje se trči pozemlji, odnosno lišću - neprocjenjivo.
Narandžasta svjetlost ulične rasvjete i prazne ulice.
Malo mi je nedostajalo da odimitiram Rocky-ja, gore na vrhu stepenica, na Tržnici.
A hladno? Hladno nije bilo. Ni uši mi se nisu smrzle, kapu nisam nosio. A kažu bilo 4˚C. Rukavice skinuo nakon desetak minuta trčanja. Vrućina.
Generalno, mi se sve više sviđa trčkaranje po ovim temperaturama.
Sve u svemu, 35 minuta trčanja laganim tempom, pa istezanje, pa tuš, pa doručak, pa posao, potpuno napunjenih baterija. Neprocjenjivo.
Espreso, malo bolji nego inače.
Vidimo se u decembru.