Mislim da ste daleko odlutali od teme.
I takođe mislim da ste prešli na intelektualni dvoboj a ne duhovnu raspravu, i mada riječima i jedno i drugo govorite o miru, od mira ništa nego samo sijevaju varnice.
Nepotrebno.
Ružo ti se predstavljaš kao da si "iznad" nekih stvari, pa ipak to nije tako. Ti bi željela da jeste, i voliš da o sebi tako razmišljaš, ali nije, to se vidi iz tvojih rasprava. Ali ja ti želim da to
zaista nadrasteš i budeš više u skladu sa riječima koje govoriš (a to želim i sebi, jer nisam ni ja bolji od tebe, samo u pogledu nekih drugih stvari

).
Micelijus kad smo već kod istorije reći ću koju i ja. Najviše zato da ko zna koji put pokažem da sve ima mnoštovo dimenzija i strana i da je greška paušalno davati ocjenu o bilo čemu i bilo kome jer svaki je slučaj stvar za sebe i ima sopstvene okolnosti, a bez poznavanja tih okolnosti nema se potpuna slika.
Ja ne bih nazvao Tursku okupaciju najsurovijom, jer je malo okupacija (pogotovo onih koje su provodili "hrišćanski") narodi bilo manje surovo. Ona je bila tim surovija i mučnija što je Turska centralna vlast bila slabija pa je ovaj udaljeni džep Carstva bio u rukama dahija i kabadahija, a svi znamo kako se silnici ponašaju. Uostalom ove naše moderne kabadahije nam dokazuju da silništvo nema nacionalni niti kakav sličan kriterijum nego da tlači sve: i "svoje" i "one druge".
No ne zaboravi da je npr. u vremenu prije prvog srpskog ustanka u Srbiji vladao Mustafa paša prozvan od naroda "Srpska Majka" (sigurno ne zbog surovosti). Istog tog pašu ubili su četiri dahije (tipična primjer silnika najgore vrste, ali ne zato što su bili Turci ili Bošnjaci nego zato što su bili pokvareni ljudi), i onda je u Srbiji zavladao haos koji je i doveo do dizanja ustanka i svega potom. Ali s treće strane gledano, takvo ponašanje dahija bilo je samo okidač za pokretanje akcije koja je iskazala očitu Tvorčevu namjeru da okonča vlast Turskog Carstva na tom prostoru. I hajde sada šta je u svemu tome dobro a šta loše i za koga?
Samo On zna sve.
Primjera ima još, ali da i ja ne odlutam od teme, poenta je ova:
sve što se dešavalo na ovim prostorima, a pogotovo sve što je učinilo da se ovdje na ovim prostorima toliko izmješaju i isprepletu kulture i tradicije je
bogatstvo, ako umijemo kao bogatstvo da ga shvatimo i prihvatimo.
Jer
voljom Božijom to je tako a mi imamo zadatak da prikupimo
sve što je dobro sa svih strana i da nadrastemo sve što ne valja pokazujući i drugima kako to treba da se radi na pravi način.
Bivša Jugoslavija (SFRJ) je bila dosta dobar primjer za to kako je moguć istinski zajednički život u mnogo čemu (govorim o onim ljudima koji su zaista zdušno bili iskreni u tome, a ne o onima koji su se samo pretvarali i spletkarili - na sramotu im), ali je nedostajao pravi temelj: vjera u Boga.
Koliko smo pronašli u Svetim Spisima vrijednost baš te i takve Jugoslavije je potvrđena i tamo i zato nije dobro prihvatati diktat da se zatvorimo u nacionalne i "vjerske" torove pa da živimo
jedni pored drugih ekonomski sarađujući (oni koji poturaju tu priču vrlo dobro znaju da nema šanse da se to ispuni, a ako bi i bilo šanse oni bi se pobrinuli da se ipak oko nečeg potučemo, jer njima takvi najviše odgovaramo).
Ne, nego treba da se oslobodimo svake uskogrudosti i
istinski zajednički gradimo nešto što je dobro svima. To je moguće, ali za tako nešto svi treba da se okanu svojih prikrivenih ambicija da dominiraju ili da sebe iskazuju nauštrb drugih, nego
svi treba da se promijene i zdušno i čistog srca rade za zajedničko dobro.
To je prava poenta proročanstava (ili bolje rečeno uputstava i smjernica) iz Svetog Pisma koje smo pronašli. Do sada smo ih samo djelimično iznijeli na sajtu, ali treba vremena da se sve to što smo dosad pronašli zapiše i predstavi.