Oldboy je napisao:
ali to sto je nama unizavanje je nekada veoma Bogougodno.
Tipično lupanje napamet, potpuno zanemarivanje svega što piše u Biblij, znači sve ono napisano u Biblij je beze i beznačajno, ali je jako važno ono što neka budala u mantij mudruje i što nigdje ne stoji u Biblij, već je ono što stoji u Biblij dijametralno onome što budala u mantij mudruje
Da vidimo šta kaže Biblija, prvo o slikama, kipovima i sl. glupostima:
2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi...
3. Mojs. 26:1, 2, Ša, 2006: “Ne smijete u svojoj zemlji sebi praviti idole i postavljati kamene likove i spomenike, niti podizati kamenje sa slikarijama, da im se klanjate. Jer ja, Gospodin, jesam Bog vaš.”
2
. Kor. 6:16, JB: “Kakav sporazum [ima] hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga.”
1. Jovan. 5:21, JB: “Dječice, klonite se idola!”
Smiju li se kipovi i slike koristiti kao vizualna pomagala pri molitvi?Jovan 4:23, 24, JB: “Istinski će se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” (Oni koji se moraju služiti slikama i kipovima da bi razvijali vjeru ne štuju Boga “u duhu”, nego ovise o onome što mogu vidjeti svojim očima.)
2. Kor. 5:7, JB: “U vjeri hodimo, ne u gledanju.”
Iza. 40:18, JB: “S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?”
Djela 17:29, JB: “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.”
Iza. 42:8, JB: “Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.”
Trebamo li štovati “svece” kao zagovornike kod Boga, naprimjer tako da se njihovim slikama i kipovima služimo prilikom upućivanja molitvi?Djela 10:25, 26, JB: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek.’” (Budući da Petar nije htio da se netko klanja njemu lično, bi li on poticao druge da kleče pred njegovim kipom ili slikom? Vidi i Otkrivenje 19:10.)
Jovan 14:6, 13, JB: “Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, učinit ću.’” (Isus ovdje jasno kaže da Ocu možemo pristupiti samo preko njega te da svoje molbe moramo upućivati u njegovo ime.)
1. Tim. 2:5, JB: “Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek — Krist Isus.” (Ovaj redak pokazuje da nikom drugom nije dopušteno služiti kao posrednik za kršćane.)
Kako Bog gleda na štovanje kipova i slika?Jer. 10:14, 15, JB: “Svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine.”
meni najdraži stavak
Iza. 44:13-19, JB: “Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: ‘Ah, grijem se i uživam uz vatru.’ Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira [“idolski kip”, Ša, 2006], pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: ‘Spasi me, jer si ti moj bog.’ Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: ‘Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?’”
Ezek. 14:6, JB: “Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira [“odvratnih idola”, NS] svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!’”
Ezek. 7:20, JB: “Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire — grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.”
Psal. 115:4-8, JB: “Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide. Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu. Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.”
I šta reći na kraju, a ne zaplakati... kakvo je uporište u kipovima, ikonama, štapovima oko kojih su omotane zmije i šta ti znam kakvim ukrašenim topuzima kojima vitlaju ovi nadžižani sveštenici koji mrmljaju nekakve mantre