Mozda sam trebao to da razjasnim na samom pocetku, ako neko dodje do zakljucka suprotnom mome onda je te naravno sasvim ok. Na kraju krajeva zato i postoje mnoge knjige koje se bave hermeneutikom i pitanjima interpretacije.
Cinjenica jeste da se u savremenom, akademskom polju studija teologije i religije naglasava linguisticka i kulturoloska komponenta koja je ponekad kljucna prilikom interpretacije teksta. Tako npr. dolazi do nesporazuma prilikom citanja teksta iz 1. Samuilove 5 glave u kojoj se navodi da su Filisteji bili kaznjeni ‘tajnim suljevima’. Kada se procita cijeli taj odlomak prica izgleda izuzetno smijesna i nepovjerljiva. Ali kada se uzme u obzir originalna jevrejska rijec ‘ophalim’ i kada se uzmu u obzir nalazi arheoloskih iskopina na lokaciji ondasnjih filistejskih gradova, slika se potpuno mjenja i cak stavise daje jedan neprocjenjivi uvid u falisticku kulturu i kultsku praksu drevnih Filisteja (da ne idem sad u detalje).
A evo sad da ti pokazem konkretno na primjeru kako ja licno pokusavam da sagledam stvari. Spomenuo si “nepotrebno i nemilosrdno ubijanje” prvenorodjene egipatske djece i dosao do zakljucka, bez bilo kakve daljnje ekspozicije, da je Bog nemilosrdni osvetnik. Ti naravno imas svako pravo da to tako shvatas, ali primjetices koliko aspekata si izostavio u toj tvojoj ‘s pet na devet’ analizi.
Kao prvo tekst iz knjige Izlazak 11:4 (najavljivanje ubistava egipatske djece) direktno korespondira ubijanju jevrejske djece iz 1:11. –samo da ubacim cesto prepoznatljiv elemenat ironije u jevrejskoj literaturi: Faraon naredjuje da se jevrejska djeca pobiju ‘bacanjem u rijeku’ a spasilac svih Jevreja ce se upravo pojaviti na scenu ‘prezivljavanjem te iste rijeke’-. Citaoc moze da zapazi da ‘nemilosrdno ubijanje’ djece nije poceo Bog, nego Faraon.
Drugo, iz prethodnih glava (7-10) je evidentno da je Faraonu ukazana sansa da pusti Izraelski narod koju je on uporno odbijao. Ta sansa mu je ukazana devet puta. I ovde citaoc primjecuje da je Bog u stvari ‘milostiv i spor na gnjev’ zato sto uvijek iznova Faraonu pruza priliku.
Trece, 11:6 spominje ‘veliku viku’ po svoj zemlji egipatskoj. Paralela tom tekstu je ‘vika sinova Izraelovih’ iz 2:23, 3:7, 3:9, implicirajuci da ce Faraon i narod koji predstavlja zasluziti sve sto ce ga snaci zato sto je on prvobitno bio uzrok velike vike zbog tlacenja Jevreja. Citaoc i ovde ima priliku da stavi u kontekst ‘Bozju osvetu’ koja ce prouzrokovati viku Egipcana.
Ocigledno je da ovaj dogadjaj (Faraon vs. Yahve) dobija svoj smisao tek kada se sagledaju svi detalji te price. Meni kao citaocu ti detalji upotpunjuju sliku u Bogu, koji se nije eto samo tako probudio jednog jutra i reko ‘aj da vidim ima li kak’e djece ovde pa da ja to pobijem’. Umjesto jednog nemilsrdnog Boga ja sticem jednu sasvim suprotnu sliku, Boga koji je u stvari milosrdan, koji ljudima neprestano ukazuje na njihove slabosti i poziva ih da poprave svoj karakter/ svoja djela, itd. Radi se o Bogu koji ljudima kontinuirano pruza sansu, a drasticne kazne (10 zala, smrt) bira ili primjenjuje tek kao krajnju mjeru ili kao zadnji izlaz.
(A primjeri za to su ocigledni u Pentateuhu i ostatku Biblije, pogledaj sta je predhodilo potopu, unistenju Sodome, izlasku iz Egipta, lutanju kroz pustinju, itd. uvijek isti princip, Bog opominje, daje na izbor nesto bolje i plemenitije (izbor izmedju blagoslova i prokletstva), i tek kada narod zestoko odstupi od njega onda primjenjuje drasticne mjere.)
A sad ako ti i dalje smatras da je Bog jedino onda milosrdan ako ne ubije prvoredjenu egipatsku djecu, onda ja tu ne mogu nista. Za nekoga je tu kraj price, dok ce covjek koji vjeruje u Boga npr. izraziti svoje cudjenje ali ce konstatovati da je Bog ipak strpljiv, da se covjeku otkriva i pruza mu mogucnost ‘pokajanja i spasenja’, i da je na kraju krajeva sasvim u Bozjoj odgovornosti kome ce dati a kome uzeti zivot.
Sto se tice metodologije, ja mislim da tu nesto brkas (a mozda te nisam dobro shvatio). Metodologija kao sto sama rijec vec govori oznacava kakvu ces ti metodu i koja ces sredstva koristiti da bi na prvom mjestu istrazio jedan predmet. Zavisno od predmeta jedan ce se istraziti lakse, a drugi teze. Na kraju rada ce jedan zakljucak biti vrlo dobro objasnjen i prihvacen, drugi nece. Ja ne tvrdim da se interpretacija Biblije okoncala i da danas u 2011 mi konacno sve znamo, nego da se jedino pomocu i uzimajuci u obzir sva moguca sredstva (arheologija, istorija, linguistika, etnografija itditd) koja stoje na raspolaganju moze saznati i otkriti nesto vise o biblijskom vremenu/ narodu/ obicajima/ Bogu.
Ti pitas na osnovu cega ja nazivam ‘pogresnu metodologiju’ nekoga koji ce zakljuciti da je Bog iz knjige Izlaska nemilosrdan? Pitanje bi mozda trebalo da glasi kakvom si ti
uopste metodologijom dosao do toga zakljucka? Ako si do toga zakljucka dosao time sto si otvorio Bibliju i procitao jedan ili dva teksta, onda se tu ne radi o pogresnoj nego
nikakvoj metodologiji. Tu nema ni M od metodologije. I opet kazem, svako moze da ima svoje misljenje o tekstu, daleko od toga, ali ljudi ce uvijek ukazati na neminovnu povrsnost i neuravnotezenost.
Dalje, ja svim ovim uopste ne pokusavam da ‘slijepo branim Bibliju’. Ja istu otvorenost i detaljnost prijenjujem na sve predmete koji me zanimaju. Bilo da govorimo o ‘8000 iz Srebrenice’, ili o ‘cionistickim zavjerama’ ili o ‘genocidnom Bogu’. Bibliju ne mogu slijepo da branim cisto iz tog razloga zato sto je jos nisam u potpunosti istrazio. To je jedno monumentalno djelo, to se studira cijeli zivot. Evo bas trenutno citam komentar jevrejskog jezika i strukturu knjige Koholet (Propovjednik) i otkrivam neke stvari koje tek po prvi put cujem i koja bude raznorazne misli i ideje.