Pekmen je napisao:
Htjeo sam reći da postoje određeni igrači, među kojima je i Mesi, koji rasturaju u klubovima, ali kada se pojave u reprezentaciji nema ih nigdje. Takođe, neko je pomenuo da je teško održati formu pred SP. Ne bih se složio. Kada se igra SP, nacionalne lige traju po mjesec-dva kraće tako da igračima ostaje dovoljno vremena i za odmor i za pripreme.
E sad, ima tu i dosta igrača koji SP služi kao odmor između dvije ligaške sezone, ali ti likovi i nisu kandidati za zlatne lopte i slična priznanja.
Po meni, Xavi je ćaća igrice u Barseloni. Svaka čast Mesiju, Vilji, Sančezu...ali zna se od koga počinje svaka akcija, ko drži vezni red i ko je glavni komandant na terenu. Dakle, po mom izboru, Ćavi je najbolji igrač u 2011. godini.

Olako se daju takve izjave, "imaju dovoljno vremena da se odmore i pripreme pred SP". A ne traju lige nešto mnogo kraće, za nekog ko je preturio dugu sezonu, taj razmak je kratak. To se primijetilo i na samoj Španiji na SP, kao i na još nekim vrhunskim ekipama.
Neko je rekao na nekoj drugoj temi - u klupskom fudbalu su forma, strategija, taktika dovedene do savršenstva. U reprezentativnom već nije tako, ima mnogo ad hok i ho-ruk rješenja. Barselona je savršeno sklopljen satni mehanizam, dok je reprezentacija Argentine više jedno drugarsko okupljanje sjajnih fudbalera koji su tu došli da malo igraju fuce pod vođstvom, nekada velikog igrača, ali trenera diletanta. Zato se i jesu raspali pred prvom ozbiljnom ekipom, igrački svakako manje kvalitetnom, ali sistemski i taktički miljama ispred (Njemačka). A u vrijeme Pelea, a i Maradone, taj ho-ruk sistem je bio maltene pravilo, zato je vjerovatno genijalnom pojedincu bilo i lakše da ekipu povede do trofeja. Ne i danas, kada su odbrambene taktike toliko usavršene, da je teško dati go osrednjim ekipama, a kamoli onim vrhunskim. Dakle, iako je nezahvalno porediti bivša i sadašnja vremena, još je nezahvalnije činiti to bez ikakve detaljnije analize - to vam je kao da izjednačimo vrijednost dolara iz 1930, 1960. i 2011.