Nakon 24 sata, razvoj situacije na temi dovodi do sljedećeg izraza na mom licu:

Hvala pojedinim članovima foruma na komentarima, posebno hvala onima koji su otišli korak dalje i pročitali dužu verziju priče.
E, sad, simptomatično je to da najviše poruka na ovoj temi imaju osobe koje
nisu pročitale dužu verziju priče. No, nije me to naročito iznenadilo, većina foruma funkcioniše tako.
Nego, evo još jednom
LINK, preporučujem da se pročita prije komentarisanja.
Trudio sam se da napišem da priča bude zanimljiva za čitanje, a od jednog novinara sam dobio kompliment da sam se oko te priče potrudio više nego neki oko diplomskog rada...
I, da, dužan sam objašnjenje ljudima koji nisu pročitali priču, zašto sam tek sad otvorio temu? Odgovor iz Ministarstva prosvjete sam dobio 24.09.2011, skoro 40 dana nakon što sam uložio prigovor.
***
Zabavni dodatak:
Džontra je napisao:
Jednom sam bio zakasnio s prijavom i žena željela i dalje da mu izme papire misleći da konkurišem za jednu poziciju, kad sam rekao za šta konkurišem, povukla ruku nazad i rekla "ima tu već neko"...
Ovo me je podsjetilo na situaciju u elektro školi. Bio je konkurs na početku ove školske godine te sam ja otišao da predam svoje dokumente. Ulazim kod sekretarice:
-Dobar dan, ja bih da predam svoju prijavu.
-Može, dobro, da ja to vidim... Ajoooj, pa to je prijava za posao.
(Izgleda da je žena mislila da se upisujem u školu.)
-Da, za posao, ovaj konkurs za profesora engleskog jezika.
-Ajoooj... Pa što si ove originale stavljao?
(Misli na originale dokumenata, rodni list i uvjerenja.)
-Pa samo originale i imam, tako ih daju u opštini.
-Ajoooj... Pa nisi trebao...
-Nema veze, samo Vi uzmite dokumente.
-Ajoj... Ma, znaš, poslije je nama problem to vraćati.
(Hm, otkud ona zna da će mi vraćati dokumente, odnosno da ja neću biti primljen?)
-Nije nikakav problem, tu sam ja u Banjaluci, doći ću ja po dokumente...
-Ma, znaš, poslije je meni problem to naći...
-Samo Vi uzmite dokumente, smislićemo mi nešto.
I tako je i bilo, poslije toga je bilo još konkursa a ja sam bio ostao bez dokumenata (imao sam spremljenih pet setova za slanje koji su kružili) pa sam otišao do elektro škole da uzmem dokumente i usput pokupio odbijenicu, sekretarica ih je taman pakovala a ja sam preuzeo lično pa sam im uštedio za poštarinu (pa nek' neko kaže da sam loš čovjek). Sa druge strane, oni su uštedili na kovertama, kupili su male koverte u koje nisu planirali da stave dokumente, svi znamo da ide zima, vatra se neće sama od sebe naložiti.
I evo još odbijenica koja mi je danas stigla:

Raspored interpunkcijskih znakova i duplih razmaka je naprosto fascinantan. Razmišljam da li je to možda neka skrivena poruka ili je u pitanju računarska disgrafija?