Citiraj:
Igrao je Franko Bogdan za splitski Hajduk, njemački Unterahing i Štutgart Kikers, ali kaže da su fudbalski dani provedeni u banjolučkom Borcu najljepši period u njegovoj karijeri.
- Baš volim Borac i Banju Luku. Ne govorim to onako, nego što stvarno tako mislim. Proveo sam na Gradskom stadionu dvije i po godine, ali ću ih pamtiti cijeli život. Taj klub, taj grad će mi uvijek biti u srcu - riječi su Franka Bogdana, nekadašnjeg fudbalera Borca iz njegovih prvoligaših dana.
Na Gradski stadion stigao je u ljeto 1989. godine, i ulaska, poslije osam sušnih godina, u Prvu ligu Jugoslavije.
- U Borcu su za trenera imenovali Stanka Poklepovića, nekadašnjeg kormilara Hajduka, a on je doveo Mišu, Galića, Alara, Anića i mene.
Kada sam razgovarao sa zvaničnicima kluba predsjednikom Mesudom Mulaomerovićem i direktorom Miloradom Slavnićem, oni su bili izuzetno korektni i sve dogovoreno su poštovali.
Moram istaći da su me sjajno prihvatili Špica, Jakovljević, Malbašić, Mataja, Bilbija, Kovačević, Memić, Lemić, Durgutović, Buvač, kao i navijači. Nikad nisam imao nikakvih problema i nesporazuma, uživao sam igrajući u Borcu. Bio sam se baš odomaćio u Banjoj Luci, da nije bilo onog nesrećnog rata, ko zna možda bi i danas bio u gradu na Vrbasu - riječi su Bogdana.
Prvu utakmicu odigrao je protiv Partizana na Gradskom stadionu. Debi nije bio baš uspješan.
- Pamtim taj poraz, bilo je 2:1 za "crno-bele", ali i veličanstven ambijent. Na tribinama je bilo oko 25.000 ljudi, to je bila prva prvoligaška utakmica Borca poslije osam godina. Tad sam se uvjerio da Banjolučani žive za fudbal i Borac.
Te sezone nam je bio cilj da ostanemo u ligi, u tome smo uspjeli i na kraju smo zauzeli trinaesto mjesto - prisjeća se Bogdan
U sezoni 1990/91. Borac je igrao zapaženu ulogu u jugoligi.
- Imali smo tad sjajnu ekipu. Igrali su, Jakovljević, Malbašić, Buvač, Bilbija, Šašivarević, Lukić, Memić, Šušić, Lipovac, Kovačević. Vodio nas je sjajni trener i čovjek Vladica Popović.
Iako nismo baš sjajno startovali iz utakmice u utakmicu igrali smo sve bolje. Protiv Partizana smo na stadion JNA igrali neriješno 2:2, da bi izgubili na "Miljanićev izum" penale 4:3. U duelu sa Crvenom zvezdom za koju su igrali Stojanović, Šabanadžović, Najdoski, Stošić, Milojević... u regularnom je bilo 2:2, da bi osvojili penal-bod. Pamtim i utakmicu s mojim Hajduk u Splitu. Nakon 90. minuta nije bilo pobjednika, odigrali smo 1:1, da bi u nakon udaraca s bijele tačke slavili sa 4:3, a ja sam s 11 metara savladao Slavicu. Te sezone smo ostvarili sjajan uspjeh, najveći što se tiče Borčevog učešća u Prvoj ligi, plasirali smo se na četvrto mjesto. Ispred nas su bili samo Crvena zvezda, Dinamo i Partizan, a u leđa su nam gledali Hajduk, Sarajevo, Velež, Željezničar, Vojvodina, Olimpija - sa zadovoljstvom priča Bogdan.
Fudbalski put poslije toga odveo ga je u Njemčku gdje je igrao četiri godine, da bi zbog povrede zgloba morao ranije, po savjetu doktora, da završi igračku karijeru.
- Već tad sam odlučio da će ostati u fudbalu.
Upisao sam se u trenersku školu, a onda sam preuzo Uskok s kojim sam za dvije godine iz četvrte lige stigao do vrha Druge hrvatske lige.
Jedno vrijeme sam vodio i Šibenik. Preuzeo sam ga kad je bio posljednji na tabeli, a uspio sam s njim da izborim opstanak, iako su te sezone ispala četiri kluba iz lige. Nisu mi se dopale mnoge stvari u fudbalu i onda sam se odlučio da se posvetim klincima - kaže Bogdan.
Otvorio je Omladinsku fudbalsku školu Omladinac.
- Okupili smo klince, počeli da radimo i rezultati nisu izostali. Na kojem god smo turniru igrali nizali smo uspjehe, za naše talente su počeli da se interesuju brojni klubovi. Tako je Mario Livaja, fudbalski biser otišao u milanski Inter, a danas na posudbi igra u Ćezeni. Iako je škola fudbala postala prepoznatljiva, došlo je do nesporazuma s vlasnicima, pa sam odlučio da počnem samostalno. Osnovao sam Fudbaslki klub Adriatik. Zanimljivo je da je od 212 dječaka koji su trenirali u Omladincu, njih 210 prešlo u Adriatik. On trenutno broji oko 400 dječaka uzrasta od šest godina do 19 godina, zadovoljan sam onim što smo do sada uradili. Imamo sjajne klince s kojima radi jedaneset trenera. Za našeg Antu Roljića, koji je član U-15 repezentacije Hrvatske već se interesuju mnogi poznati evropski klubovi, veoma brzo će otići u drugu sredinu. Ko zna možda neko zaigra jednog dana i na Gradskom stadionu, da budem iskren baš bih to volio - riječi su Franka Bogdana, nekadašnjeg prvotimca Borca, koji o klubu i Banjoj Luci priča samo najljepše.
Ž. TICA
Prijatelji se ne zaboravljaju
Franko Bogdan kaža da i danas održava kontakte sa svojim nekadašnjim saigračima iz Borca.
- Kako da se ne javim svom kapitenu Damiru Špici. Često se čujem sa Ćelom Malbašićem, Slobodanom Karalićem, Tončom Jakovljevićem... Prije nekoliko godina bio sam u Banjoj Luci s Omladincem na turniru "Fudbalski poletarac". Igrali smo u finalu sa Crvenom zvezdom. Svi koji su došli navijali su za Omladinac zbog mene. Tad sam sebi rekao e, Franko vidiš da te u tvojoj Banjoj Luci nisu zaboravili. Bilo mi je drago zbog toga, shvatio sam da ovdje baš imam prave prijatelje, a njih nikad neću zaboraviti - kaže Bogdan.
Sin stopama oca
I Frankov sin Luka krenuo je očevim stopama.
- Ima fudbalsku žicu, talentovan je i nastupa za U-15 reprezentacije Hrvatske. Nisam od onih roditelja koji pošto-poto žele da im sin bude fudbaler. Ne mogu reći da mi nije drago što je krenuo mojim putem, a kakav će mu on biti samo od njega zavisi - ističe Bogdan.
"Piksi kup" za pohvalu
Nedavno je Franko Bogdan sa svojim Adriatikom nastupao na Petom međunarodnom turniru "Piksi Kup Jahorina 2011".
- Prošle godine smo pobijedili, ove smo još bili bolji, jer smo trijufmovali u dvije kategorije.
Sjajno su nas prihvatili, ovdje se osjećam kao u svom Splitu ili Banjoj Luci. Upoznao sam sjajne fudbalske prijatelje Gorana Ivkovića i Srđana Deliparu, koji su napravili odličan turnir. Okupiti 115 ekipa iz Srbije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske BiH je za svaku pohvalu. Mogu samo reći da ćemo doći i iduće godine jer nam je zaista lijepo na Jahorini - riječi su Bogdana.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Rukomet, pa odmah fudbal...
