BMary spomenu Tima Rotha, a ja zadnjih dana pogledao dva njegova filma
Veliki glumac!

Little Odessa (1994.)
(8 / 10)
Jedan od najboljih Rothovih filmova ikada. Ustvari, ako film i polarizuje mišljenja, onda ga vrijedi pogledati zbog njega.
U debitantskoj režiji pouzdanog Jamesa Grayja, koji je iz nekog razloga kasnije snimao filmove s istom radnjom (The Yards, We Own the Night) da bi potom bio pohvaljen sa drukčijim radom (Two Lovers), ovo je prilično gorak i sumoran film o rusko-jevrejskim imigrantima, porodici Shappira (oca i majku tumače uvjerljivi Maximillian Schell i Vanessa Redgrave) čiji se najstariji sin Joshua (Tim Roth bez sebi ravnog) odao kriminalu. ''Posao'' ga ponovo dovodi u stari kraj zbog čega se u njemu počinju javljati humani osjećaji. Ipak, Joshua se ne može mijenjati, pa svog mlađeg brata Rubina (u to vrijeme još uvijek mladi i primjereni Edward Furlong) polako počinje uvoditi u svoju ništavnu svakodnevicu. Film zapravo ne želi biti uzbudljiv i nije zabavan za gledanje, ali ga autorski pristup reditelja (odraslog upravo u takvoj okolini) čini dobrim i zapravo realističnim gangsterskim filmom.

No Way Home (1996.)
(6 / 10)
Drugi Tim Rothov film koji sam u zadnjih par dana pogledao slabo je poznata, ali gledljiva krimi-drama koja uglavnom zavisi od odličnih glumačkih nastupa.
Priča je prilično šeprtljava, Roth glumi psihofizički neuravnoteženog mladića koji izlazi iz zatvora nakon 6-godišnjeg guljenja i vraća se u svoju staru ulicu u porodičnu kuću, gdje živi njegov kriminalni brat (sjajni James Russo) sa zanosnom ženom (solidna ali zaboravljena Deborah Kara-Unger). Njih troje se ispočetka slože, ali Rothov lik uviđa da mu je brat debelo ogrezao u rasturanju droge, zadužio se kod svojih poslodavaca koji mu dolaze na vrata, a kako film primiče kraju sve se više raspetljava i to da je nevini Roth poslan u zatvor zbog bratovog zločina. Ovaj element u scenariju je poprilično upropastio sam film, očigledno kako bi Roth bio simpatičan i pozitivan, ali ako se pređe preko toga, radi se o ok i nenametljivom filmu koji se gleda u časovima dokolice. Plus mu je to što se u svakom njegovom kadru vidi da je iz sirotinjske nezavisne produkcije, koja će u svakom slučaju ponuditi razvoj likova i zahtjevati više truda od afirmiranih glumačkih imena.