Meni je sad i teško pobrojati šta sam sve pogledao u posljedje vrijeme. Ali, da probam:
Slumdog Millionaire - meni je ovo veoma dobar film, ali mi je preko mjere nategnuta priča o pogocima na kvizu i životnim situacijama koja su dovela do tih znanja. Volio bih da je još više produbljena priča o trgovini djecom, ali i ovako je film preko mjere potresan u tom segmentu. Naravno da je mogao bez određene patetike, ali ovakva vrsta filma se jednostavno ne može osloboditi te vrste osjećanja.
U ime naroda - Meni je ovo bio odličan film, sve do samoga kraja. Ta vrsta (anti)utopije je meni sasvim bliska tema i nešto u čemu uživam, ali krajnje razrešenje je potpuno naivno. Ili je to samo konačni stepen gradacije da bi se pokazala sva totalitarnost jednog sistema..?
Iskušavanje đavola - Ovo mi je najbolji Nikolićev film, jer govori eksplicitno o degeneracijama i promiskuitetu jednog ruralnog kraja koji umire pred novim.
Čudo neviđeno - Ovo mi je, opet, najslabiji, ali nikako ne znači da je loš. Opet dobra priča i slika mentaliteta ljudi crnogorskog krša. I inače je meni u Nikolićevim filmovima fascinantna uloga žene kao bića koje sve opravdava i sve dozvoljava, dok mi se neke scene gotovo mitske prirode čine pretjeranima.
Ljepota poroka - Sve, sve, ali ja ovaj film zamrzim čim Mira Furlan progovori

Ali, da je film dilemičan - jeste. I opet najpatrijarhalnije moguće (da ne kažem najtradicionalnije, ali da - najtradicionalnije u kontekstu crnogorskog krša) u sukobu sa nepojmljivo modernim, a opet iskonskim - golim ljudskim tijelom.
Gledao sam i još tovar nekih komercijalnijih ostvarenja, ali sad fakat ne mogu svega da se sjetim.
Uz napomenu da sam sinoć otvorio kutiju sa Bertolučijevim filmovima
