banjalukaforum.com

Život je širi od svakog propisa.
Moral je zamisao, a život je ono što biva.
Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo?
Više je štete nanesene životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha.
Onda da živimo u grijehu?
...Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu.
Stvaraju licemerje i duhovne bogalje.
- Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prećutiš..
- Pravda je kao zdravlje, misliš o njoj kad je nema.
- Nikad nema onih koje tražiš.
- Unaprijed si spreman da se ne složiš sa mnom, ma šta ja rekao.
Teško će se sporazumjeti dva čovjeka koji misle različito.
Lako će se sporazumjeti dva čovjeka koji misle.
Mesa S.

Ne znam gdje ovo da stavim... ali mislim da i ovde pase...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=v_rcDE_xyCo[/youtube]

Bice ono sto mora, a moja je krivica da sam ono sto sam, ako je krivica.
Cini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju,
i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni,
a opet, i ovo sto se desava, i ono sto je bilo, iz istog je razloga:
sto hocu i moram sebe da postujem.
...Bez toga ne bih imao snage da zivim kao covjek.
Smijesno je mozda, bio sam covjek s onim od juce, i hocu da budem covjek s ovim od danas, drukcijim, mozda i suprotnim,
ali me to ne buni, jer covjek je promjena,
a zlo je ako ne poslusamo savjest kad se javi.

dervis i smrt, mesa selimovic

Živjela sam dovoljno dugo i bez mnogih sam vec ostala;
znam da više od njihove odsutnosti boli ono što jedno drugom nismo rekli."
"Put koji si prešla nije prav već pun raskršća. Na svakom koraku bio je po jedan putokaz koji je označavao različite pravce;
na jednu stranu vodi puteljak, na drugu travnata staza koja se gubi u šumi.
Jedan ...od tih puteva izabrala si nasumice, neke druge nisi ni vidjela;
ne znaš kuda bi te odveli oni kojima si okrenula leđa,
da li na neko bolje ili gore mjesto;
ne znaš, ali u svakom slučaju se kaješ.
Duž raskršća tvog puta srešćes i druge sudbine:
da li ćes ih upoznati ili ne, proživjeti ih do kraja ili ih napustiti, zavisi samo od odluke koju moras donijeti u jednom trenu.
I mada to tada ne znaš, od toga da li ćes nastaviti pravo ili negdje skrenuti,
zavisi često i tvoj život, kao i životi tvojih najbližih."
"Znaš u čemu griješimo?
Vjerujemo da je život nepromjenljiv i da kad uzmemo jedan pravac moramo njime da idemo do kraja. Sudbina, naprotiv, ima mnogo vishe mašte od nas.
Upravo kada povjeruješ da iz jedne situacije ne postoji izlaz i kada tvoje očajanje dostigne vrhunac, brzinom iznenadnog udarca vjetra sve se promijeni i preokrene i slijedećeg trenutka shvatiš da živiš jedan novi zhivot.
"Griješiti je prirodno, ali otići a ne biti svjestan svojih grešaka, poništava smisao jednog života. Stvari koje nam se događaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cijenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznačajniji događaj, ima neko značenje. Sebe ćemo razumjeti i spoznati onoliko koliko smo spremni da ih sve prihvatimo, koliko smo sposobni da u svakom trenutku promijenimo pravac i da ostavimo staru kožu kao gušter između dva godišnja doba."
"Cuvaj se. Svaki put kada, sazrijevajuci, budesh htela da promijenish nesto shto je pogresno u ono sto je ispravno, ne zaboravi da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samoj, prvu i najvazniju. Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi, jedna je od najopasnijih stvari koje mogu da se dogode."
"I kada se pred tobom otvore mnogi putevi a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sedi i sačekaj. Diši duboko i s povjerenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svijet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj.
Budi mirna, ćuti i slušaj svoje srce.
Kad čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi."

Suzana Tamaro-Idi kuda te srce vodi

"Onda je otac rekao:
pamti, nesreća je što kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je mogući suparnik;
ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih;
navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu.
Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ćeš obor...iti protivnika.
Ne upiri prstom na tudje nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati."

Meša Selimović, Derviš i smrt

Gdje zivi dusa...


Uveren kako ću taj sedamhiljadastočetrdesetpeti rođendan svoje duše proslaviti dostojno, nisam ni slutio da će me poraziti jedno petogodišnje dete. Mucavo i frfljavo. Ni mnogo inteligentno. Ali dete.
- Nacrtaj mi tugu - molilo je.
- Šta će ti...? - pitah.
- Lakše ću da je pobedim tako - reče. - Ali to svakako i ne bi bila moja tuga, ti samo za svoju znaš. Zato mi nacrtaj radost.
- Nemam boje za njen osmeh - pokušao sam da zbunim Dete.
- Imaš celo nebo, i miris jorgovana, i mekoću svile tvog šala da obuhvatiš svu radost ovog sveta, ali - ne umeš... - bilo je uporno.
- Moja radost se slika pesmom, a ptice su utihnule - rekoh tužan.
Nakrivilo je glavu, kao svako dete.
- Onda je pozajmi od trave, taman da miriše na bakine vanilice - bilo je ozbiljno.
- Baka je umrla davno, sine, ostaćemo gladni. A radosti svakako nema na ovom svetu.
Gledalo me je sažaljivo. Malen sam bio u tim očima. I u svojim. Tužan, što radost više ne mogu da čujem ni kad mi otkriju tajnu njenog postanja. Uzdahnuh, željan sna. Priznah:
- Umorna je duša moja jako.
- Jeste, sve jureći za tobom, tražeći te zagubljenog. Što joj bežiš?
- Ja za njom tragam, otkrivam je, pripitomljavam - prošaptah.
Nije više bilo mucavo i frfljavo. Plavim uvojkom objasnilo mi je Dete:
- Dok sam gradio egipatske piramide žalila mi se tvoja duša na tebe, kako si je izgubio, kako si je mirisima gledao, dodirom slušao, snom otkrivao. Zato ti kažem: uzmi je nazad izgubljenu!
- Kako da je nađem među ovolikim jablanovima? - zavapih.
- Nauči da nacrtaš tugu jekom manastirskih zvona i da radost čuješ bojom neba. U večnosti je nađi i prepoznaj - učilo je.
- Nemam više vremena.
- Vreme je varka. Vreme je opsena. Vreme je zamka. Vreme je neprijatelj duše ako si glup pa mu to dopustiš - upinjalo se da mi objasni šarom staklenih klikera Dete.
- A u kojim prostranstvima da je tražim?
- Ni na livadama, ni u izvorima je nećeš naći. Velika da u njih stavne, njeno je stanište svuda - reče.
- Znaš li ikoga ko je izgubljenu dušu našao? - pitah.
- Nikoga za ovih sedamhiljadastočetrdesetpet godina - odmahnu.
- Zar i tvoja duša ima toliko godina? - bio sam zbunjen.
Te detinje oči izliše setu.
- Moja ne meri vreme godinama. To tvoja tebe zove da je prepoznaš i uzletiš, slobodan. Imaš još malo vremena.
- I ti, znači, priznaješ vreme?! - uskliknuh.
- Osećam da odrastam. Ti ćeš tad izgubiti učitelja, a ja svoju dušu, kao i ti, i bićemo dve neznalice koje hode svetom. Zato te molim, zapamti sve što ti rekoh o varkama duše, pa pomozi nevoljnicima da je nađu, kad opet, jednom, budeš mali. I mucav, i frfljav...
Umesto musavog lica i plavog uvojka, videh pogrbljena seda pleća kako se udaljavaju, a moj glas, obojen plavo, izvijajući melodiju slavuja, dodirnu travu i odbi se, nejak.
- Gde živi duša...Gde... I šta je ona...
Oči su čule samo miris bakinih vanilica, gorak, tvrd pod rukom.
Sve je na ovom svetu bilo varka. Sve sem duše, za čijim staništem tragam i sad. U vremenu davno prošlom.

Moć sitnice da napravi čud(es)a u životima lijepo ilustrira priča o, eto, propustu koji se lako dogodi s obzirom da smo, koliko god duhovnog izvora, ipak u ljudskim tijelima gdje je i greška normalna, kao dio velikog učenja. Jer, i sveci gr...iješe... zar ne?

Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovjedi i zakone. Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija a ne iz originalnih svitaka.I tako novi redovnik ode do glavešine samostana da ga pita zašto se ne prepisu je iz originalnih svitaka, ukazujući na to da je netko mogao samo malo pogriješiti ili nešto propustiti u kopijama, pa čak i u onoj prvoj napravljenoj, to nebi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama.
Glavešina samostana reče, "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primjetio." Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog glavešinu samostana...
Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog glavešinu dolje u mračne ćelije samostana. Vidjeo ga je kako udara glavom o zid i kuka "Promaklo nam je R! Promaklo nam je R! Promaklo nam je R!"
Prednji dio glave mu je bio krvav, krv se niz lice sljevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu, "Što je tako loše Oče?"
Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila... "CELEB(R)ATE !!! " (Slavlje)
a ne celebate (celibat - bezženstvo)

„Rođen sam, izgleda, za sitne stvari, kao i većina ljudi, i nije mi žao
što je tako. Pošten sam koliko mogu, nikome ne želim suviše zla, htio
bih da ljude više volim nego što ih žalim, molim se da mimo mene prođe
ono što me se ne tiče.“

...-M. Selimović


"Odlucio sam se za ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je
plemenitije. I ljepse. Tako sve ima vise smisla. I smrt. I zivot."
-M. Selimovic

''Mirne jutarnje misli

Sad uviđam:
gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog, teško nam je,
ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakoću za koju nema imena,
...jer to je lakoća prevelikog bola.
- Lagan sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez težine i gorkosti zemaljskih stvari;
ja imam opet sve što izgubih, preobraženo i uljepšano - u sjećanju.
I još: ja imam veliku slobodu onog koji ništa nema i mir onog koji je prežalio i konačno se rastao.''

Ivo Andrić ''Ex Ponto''

”Vama je često bio dosadan sopstveni život, stremili ste za tim da odete odavde,
je li tako?
Vi žudite da napustite ovo vrijeme, ovaj svijet i ovu stvarnost i da uđete u jednu drugu stvarnost koja bi vam više odgovarala, u svijet u kome ne postoji vrijeme. Učinite to, dragi prijatelju, ja vas na to pozivam.
Vama je poznato gdje se on krije, poznato vam je da je svijet koji tražite – svijet vaše sopstvene duše.
Samo u vama samom živi ona druga stvarnost za kojom žudite.”
(Hese, Stepski vuk)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

SREĆA JE U TEBI
Ona ima svoj početak u dnu tvoga srca i ti je prenosiš dalje:
...ako ostaneš ljubazan kad su drugi neljubazni;
ako pomogneš kad nitko više ne pomaže;
ako si zadovoljan kad drugi postavljaju toliko zahtjeva;
...ako se možeš smijati dok drugi samo kukaju i tuže se;
ako možeš oprostiti kad su ljudi nanijeli ti zlo...
Reći će:"Evo sanjara!"...... Jer još uvijek vjeruješ u ljude, u život i u to da sve može biti drukčije...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Cilj je biti čovjek, a sreća biti i ostati dijete.
Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas,
nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti za drugoga a onda za sebe same.

Helen Keler

"Ljubavna strast dovodi ljude u stanje kad prestaju da jedu, da spavaju, da rade, kad gube svoj duševni mir. Mnogi se uplaše kad se ona pojavi, jer uništava sve što su do tada postigli i stvorili.
Niko ne voli da vidi svoj svijet u ruševinama. Zato mnogi ljudi uspijevaju da se suprotstave toj prijetnji, i da očuvaju kuću ili bilo koju tvorevinu koja je već trula iznutra. To su čuvari preživjelih stvari.
Drugi, pak, postupaju suprotno: predaju se bez razmišljanja, nadajući se da će im ljubav riješiti sve probleme. Prepuštaju drugoj osobi svu odgovornost za vlastitu sreću i pripisuju joj svu krivicu za eventualni neuspjeh. Neprestano su u euforiji jer se dogodilo nešto čudesno, ili u depresiji, jer je nešto, što nisu očekivali, sve opustošilo.
Okrenuti ledja strasti ili joj se slijepo prepustiti – koja je od te dvije mogućnosti manje destruktivna? Ne znam.."


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

"Mnoge velike i sudbonosne strasti naše mladosti počivaju
na prostom nesporazumu. Tu smo mi kao nevešt i nespretan čovek
koji udje u neku radnju, pokaže na neku stvar u izlogu i kaže
tonom čoveka, koji je rešen na sve:
"Uzimam ovo i plaćam koliko tražite."
A posle, posle kad je sve dockan, pokaže se da ste ušli
u pogrešnu radnju i tražili nešto, što vam ne treba i što stvarno
niste nikad želeli da imate."
(Ivo Andrić)

Rat, ko ga želio u kući mu bio.
Ne vjerujem kako neki kažu ,vole da slažu. Luka reče nevjeruje ljudima na interneta,jer ljudi vole da slažu.Luka skoro apstinira 30 god i više od seksa a to neki žele sebi pripisati.Eh beše zima hladne ratna 92,.. decembar 21.. Jahorinu i Crni Vrh prekrio bijeli prekrivač
Panto i Milorad cijelu noć diminjali neku kržu ,san nikakav loš u rovu na položaju,tek kad dođe TIME da se pravi smjena nekako po nesreći odluče da krenu koju sekundu prije nego što dođu odmorni i naspavani vojnici.Nezanajući da se u šumi nalaze i vojnici hrvati iz Banovića sa takođe maslinastim uniformama, idući uskom prtinom u susret ustašama koji čekaju iza visokih jela Jahorinske visoravni.Jedan hrvat išao je u susret njima dvojici i zatražio vatru da zapalio cigaretu,ali tek kada je prišao blizu Panto je primjetio znak drugačiji od njegovih bsaboraca i upitau ,“a kakav vam je znak to na uniformi „, u tom trenutku su hrvatovi saborci osuli paljubu po Pantu i Miloradu,tata je pokošen rafalnom paljbom preko prsa..

_________________
Oni koji su vam uništili mladost,ne mogu vam biti prijatelji ni u starosti
O Staće vam?ali malo sutra ako ne platite one koji su napravili Shumsku 95,..o da vi samo plaćate k....Srpske

Kažu da postoji negdje mjesto pravog suda i pune istine.
Tu se saznaje i objavljuje sve što je među ljudima bilo skriveno i tajno,
kazuje sve što je ostalo prećutano i nerečeno,
...ispravlja sve što je ikad bilo naopako i krivo, vraća sve što je utajeno ili oteto, dosipa onom kome je zakinuto,
odasipa tamo gde se presipalo.
Tu se pitanje ljudskog postojanja pravo postavlja i
- ukoliko to zavisi od čovjeka - do kraja rješava.
To je mjesto gdje istina sja kao sunce koje ne zalazi, gdje pravda caruje.
-Ah, pa to je ljepše od svih snivanih rajeva i utopija!
Može li biti da takvo mjesto zaista postoji?
Ako postoji, može li se znati gdje je i kako se dolazi do njega?
-Može. Ono je među nama, ovdje gdje sada stojimo.

-?!?

- Da! Budi hrabar, iskren i postojan, čovjekoljubiv, razuman i pravedan
- i ono će biti svuda gdje tvoja noga stupi i tvoja riječ odjekne.


Znakovi Pored Puta Ivo Andric

_________________
conquering the darkest places

Je li pravedno da se hiljadu nezlobivih familija ugnjetavaju, samo da se može bolje trpati u sto besposlenih i nezahvalnih trbuha? No, tako hoće običaj i moda! Velika gospoda moraju velelepno živeti! A ovo se ne može bez prosipanja, a otkud bi se prosipalo kad se ne bi podanicima cedile kosti? Višnji Bože, kada će te jedanput i velika gospoda poznati! Pravdo! Čestitosti! Vrlino! Kada će vas jednom i velmože osećati? Kada će pogledati na nagu i gladnu dečicu trudoljubivoga i neumornoga zemljodelca sa ovim blagorodnim osećanjem: "Kod ovih je telo kao i moje. U njima krv teče kako i u meni. Imaju dušu razumnu, kao što je moja, i osećaju. Osećaju i zlo i dobro koje im se čini".
Dositej Obradović



Tek kad sam iskusio šta je patnja, ja sam saznao blisko međusobno srodstvo ljudskih duša. Treba samo da se dobro napatiš, pa da sve one koji pate razumeš. A osim toga, i um ti biva jasniji: položaji i životi u koje si dotle bio neupućen postaju ti poznati, i tebi biva jasno šta je kome potrebno. Velik je Bog koji nas je umudrio! (Lav Nikolajevič Tolstoj)‌



Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, biće tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. (Albert Schweitzer)


Nismo birali ni zemlju ni mesto gde ćemo se roditi, ni narod u kojem ćemo se roditi, ni vreme u kojem ćemo se roditi, ali biramo jedno - da li ćemo biti ljudi ili neljudi. (Patrijarh Pavle)‌


Svako može da bude veliki čovek... zato što svako može da bude koristan. Ne morate da imate diplomu da biste bili od koristi. Da biste bili korisni nije neophodno da se pravilno izražavate. Jedino je potrebno da imate dobro srce i dušu punu ljubavi. (Martin Luter King)‌