Brothers (2009.)
Kada je remake nekog filma u pitanju nemora baš uvijek biti konstanta da je prerada automatski lošija od originala, veća je tragedija kada je film sasvim pristojan ali nepotreban. Tako je i u ovom slučaju, premda moram napomenuti da mi niti danski prijethodnik iz 2004., u režiji Susanne Bier, nije bio ništa posebno.
Dakle, priča o dva brata od kojih je jedan u Afganistanu dok drugi ''čuva'' ženu starijeg, stariji navodno pogine u akciji i mic-po-mic u velikoj tuzi ovo dvoje se zaljubljuju jedno u drugo, nakon toga krene ''pearlharborovski'' zaplet kada njihova već materijalizovana hemija narušava povratkom starijeg brata, i onda krenu sukobi u porodici kojih ni djeca nisu pošteđena.
Sad, glavna mana i ovog remakea nameće se sama po sebi - danski glumci daleko su uvjerljiviji u svojim ulogama negoli njihove američke kolege, a prijethodnik je zbog tog netipičnog skandinavskog settinga bio psihološki itekako iznijansiran bez obzira na tešku melodramatičnost priče.
Remake zato nije mogao biti ništa drugo nego onako američki patetičan i dosadan. Iza irskog velikana Jima Sheridana odavno su ostali klasici i topla ostvarenja posvećeni njegovoj napaćenoj Sjevernoj Irskoj (Moje lijevo stopalo, U ime Oca, Bokser, U Americi...) pa sada u Hollywoodu snima ovakve potpuno zaboravljive, iako solidno oslikane gorke limunade (ne računajući pritom 50 Centov kreativni debakl Get Rich or Die Tryin'). Ovdje tako imamo prenapadnog Tobeyja Maguirea (kojem su glumački potencijali iz 'Ledene Oluje' i 'Cider House Rules' splasnuli nastupom u serijalu o 'Šmrkalj-Menu') u tipičnoj ulozi traumatizovanog vojnika koji postaje psihopat za svoje najmilije, zatim tradicionalno neuvjerljivog i nezrelog Jakea Gyllenhaala, dok je jedina vrijednost filma nikad razočaravajuća Natalie Portman, tako ležerna u ulozi žene i majke.
Film za žensku publiku i ništa više, kakvi Oscari.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
. moj prvi utisak poslije pogledanog filma jeste da ima tu neku nit koja podsjeda dijelom na 
