Ovde ću postaviti neke dijelove iz Bhagavad-Gite. Ako neko želi da mu pošaljem ovaj indijski sveti spis neka mi se javi na mail.
Gospod reče: Žališ one što žaliti nije, a o mudrosti mi zboriš! Mudri, znaj, ne žale ni umrle, niti žive. Nigda vrijeme to ne bješe kad Ja, ti, il' ove vođe ne bijasmo, nit' će ikad iko od nas prestat' biti. Duša tijelom našim prođe kroz djetinjstvo, mladost, starost, da u drugo tijelo uđe: to mudraca ne zbunjuje. Spoj čula i stvari daje hladno, toplo; radost, patnju... Dođu, prođu - i ne traju. I zato ih snosi, Kralju! Onaj kog' to ne koleba, kom' su radost, patnja isto; ko je mudar, o Vladaru, besmrtnosti vrijedan biva. Nema nebiću postanja, nema biću propadanja; među što to dvoje dijeli, ko istinu zre, taj vidi. Nepropadljivo je Ono što prožima, znaj, sve ovo; uništiti Nemjenjivo ni u čijoj moći nije. Prolazna su tijela ova, al' je duša njina vječna, nerazorna, neizmjerna. I zato se bori, Kralju! Ko misli da ona ubi, ili da je ubijena, podjednako taj se vara: nit' ubija, niti gine. Nit' se rađa, nit' umire ikada; nit', nestaje nit' će trajat' prestati. Nestvorena, vječna, stalna, iskonska, nepropada kad se tijelo uništi. Ko zna da je duša neuništiva, nerođena, vječna, nepropadljiva, kako takav može ikog ubiti, il' ubistvu povod biti, Ardžuno! K'o što čovjek ruho staro odbaci, pa navlači drugo, novo, na sebe, tako duša tijela trošna napušta, pa uzima druga, koja nova su. Nju oružje ne posiječe, nit plamena žar sažeže, niti voda nju ovlaži, niti vjetra dah sasuši. Neranjiva, nespaljiva, vlazi, suši nepodložna, sveprisutna, vječna, ista, postojana, nepokretna. Neispoljenom je zovu, nepojmljivom, nemjenjivom. Pa kada znaš kakva je, čemu onda da je žališ! Makar o njoj drž'o da se stalno rađa, i mre stalno, ni tada ti, Snažnoruki, žaliti je ne pristoji. Rođenima smrt sljeduje, umrlima, da se rode: neizbježno to je svakom. Čemu onda da je žališ! Mračni su počeci bića, srednji njihov put je jasan, kraj im opet tama skriva: čemu na to tugovati! Rijetkom srećom nju ko vidje, srećom kogod o njoj reče, il' ču o njoj srećom neko: ču, al' znanje o njoj nema. Nikad niko dušu što u tijelu svačijem obitava ne ubi, Bharatoviću! Nema bića za žaljenje!
Isto cijeni radost-patnju, dobit-štetu, uspjeh-poraz; takav za boj sablju paši: onda u grijeh pasti nećeš!
Djelo samo za smjer uzmi, a nikada plode djela: niti djelaj ploda radi, nit' se podaj nedjelanju! Čvrst u jogi, djela vrši neprivržen plodu djela; uspjeh, poraz isto snosi: ravnodušnost - to je joga.
Ardžuna reče: Taj što ravnotežu uma steče, čvrst i usredsređen: kakvo obilježje ima? Kako zbori, sjedi, hoda? Gospod reče: Kad sve želje srca pusti, kad duh sam je sebi dosta, o takvome reći možeš: postojanost uma steče. Nepotišten usred patnji, i bez želja sred užitka; iznad strasti, straha, gnjeva: to je mudrac čvrsta uma. Ko ni za čim već ne žudi, ko u dobru ne uživa, nit' zlo kudi oko sebe: taj je uma postojana. I ko čula svoja kloni od dodira s predmetima, k'o kornjača ude svoje: taj je uma postojana.
Jer, Ardžuno, i u mudra čovjeka što napor čini, silovita čula umom ovladaju mimo volje. Pokoriv ih, neka sjedi obuzdan i predan Meni: nad čulima ko vlast ima taj je uma postojana. Misliš li o predmetima, privlačnost se k njima rađa; a privlačnost žudnju nosi, a od žudnje srdžba biva. Srdžba stvara pometenost, pometenost - zaboravnost, zaboravnost - sumrak uma, sumrak uma - kraj čovjeka. Al' ko, um i čula suzdav, iznad strasti, odvratnosti, svijetom čulnih stvari hodi: taj spokojstvu duha stiže. A taj spokoj duha nosi kraj patnjama svima, Kralju. Takva duha čovjek brzo postojanost uma stiče. Ko sam sebe ne zauzda, nema stava, ni poleta u naporu, niti mira. A bez mira otkud sreće? Kad se srce za čulima bludnim jagmi, ono vuče i sam razum bog-zna-kuda, k'o god vjetar lađu vodom. Zato onaj, Snažnoruki, koji čula svoja kloni od predmeta oko sebe, postojanost uma stiče.
Ko okean što postojan ostaje, iako mu vode mnoge pritiču, tako čovjek mir nalazi samo kad želje prima, ali im nerobuje. Ko se želja svih odrekne i bez žudi svake djela, ne težeći za sticanjem, nesebičan: taj mir stiče.
|