Citiraj:
Ako neko misli da je to sto se sinoc desilo prirodno,neka pogleda da li ima slican slucaj na svijetu da se zvizdi svom reprezentativcu
Ala brate i ti svašta pišeš... Premotaj film na najskorije slučajeve debakla dvije velesile, Francuske i Engleske, pa pogledaj kako njihovi navijači časte svoje igrače... A da je takvih slučajeva bilo u prošlosti i da će ih biti, ne samo u slučaju Srbije, ne treba uopšte sumnjati...
Realno ja sam prema dotičnom potpuno ravnodušan, mada nisam nešto njime bio oduševljen ni kad je bio standardan na golu Zvezde... Jednostavno on je u određenoj fazi sosptvene karijere, kada je shvatio da mora da razdvoji činjenicu da je Zvezdaš i činjenicu da je profesionalni fudbaler, odnosno da mu je to životni poziv kojim obezbjeđuje egzistenciju, odlučio da povuče potez koji je u tom trenutku, bio jedini moguć za njegovu karijeru. To što je prirodan mentol, pa nije shvatio da u jednom stadijumu života, može da dođe u situaciju da mu Partizan bude jedini izlaz iz crne rupe u koju je upao, očito je slučaj za neku drugu analizu...
Milanko je u pravu generalno... Većina njih daje generičke izjave o tome kako su Zvezdaši (Partizanovci), od malih nogu i slično, ali ih istovremeno, većina i ne dođe u situaciju, da sa članskom kartom jednog kluba, prelazi u vječitog rivala. Poenta je da potiču iz Srbije, gdje ljudi uglavnom takve stvari posmatraju kao da je u pitanju stvar više vrijednosti, i da u takvoj situaciji, treba bježati od pretjeranog eksponiranja po medijima. Dakle, ćuti i igraj...
Druga je stvar što i ja smatram takve stvari sumanutim i blesavim, jer mu je to stvar egzistencije i isto kao što će bilo ko od nas, sutra preći u drugu (rivalsku) firmu, jer mu nudi bolju platu i bolje radne uslove, tako bi trebao da se posmatra i prelazak fudbalera u drugi klub... Ali to je drugačije, na ovim prostorima, jednostavno jer je u pitanju fudbal...
E što se utakmice same tiče, ovdje ću, pod opasnošću da zvučim kako opasan serator, reči da ja uopšte nisam iznenađen rezultatom. Doduše, ja sam očekivao neki mršav remi, sa malo golova, a ne još i ubjedljiv poraz, ali poenta ostaje ista. Reprezentacija nema igru već neko vrijeme, a ovaj nesrećnik, koji se poltronski prihvatio selektroskog posla, kojem objektivno nije dorastao, najmanje je kriv za to... Igra ne postoji već neko vrijeme i to datira još iz Antićevog mandata, kada je jednostavno pogubio konce i počeo da loša izdanja reprezentacije, pravda spoljnim faktorima, a da je pritom svaku kritku shvatao kao lični napad na njegovu personu.
Da je bio malo manji egoista, dopustio kritiku, odnosno istu shvatio kao sugestiju, možda bi mogao i da učini nešto, ali je on tvrdoglavo istrajavao na svome, čak i po cijenu loših rezultata.
Nema veze ko je na klupi, Antić, Petrović, Janković ili Kunovac. Ove Estonce, koje BiH jeste u prošlim kvalifikacijama nabila sa 7:0, Srbija, samo sa individualnim kvalitetom koji posjeduje, na svom terenu, mora da dobije bez prevelikih problema. Dakle da su se igrači sakupili, bez ijednog zajedničkog treninga, i bez pravog vođenja sa klupe, moraju da pobijede autsajdere, bez prevelike muke.
Dakle na igračima je velika krivica, između ostalog i što pred svaku utakmicu daju bombastične najave o razbijanju protivnika, pumpaju optimizam bez realne osnove. Da su u pitanju kadeti, koji realno ne mogu da sagledaju sosptvene mogućnosti, možda bi čovjek i mogao da ih razumije, ali kada imaš tim sastavljen od igrača, koji iza sebe imaju po desetak sezona ozbiljnog fudbala, od njih bi brame mogla da se očekuje realna procjena sopstvenih mogućnosti, a to je da tim već neko vrijeme nema igru, da se teško sastavljaju sa loptom i da u takvoj situaciji ne predstavljaju ono što bi po kvalitetu trebali da budu...
Krivica se u ovom slučaju raspoređuje otprilike na sljedeći način. Više od pola ide na račun FSS, koji nije mogao da pronađe, niti način da sugeriše Antiću, da nešto promijeni u sistemu igre, načinu motivacije i da malo spusti na zemlju njegov previše izdignuti ego, niti su bili u stanju, da nakon njegove smjene, pronađu adekvatno (čitaj: kvalitetnije) rješenje na klupi. Na dušu im ide i činjenica da im je anticipacija događaja i planski rad, jako slaba strana, pa su tako sami doprinijeli pumpanu euforije i stavu o nedodirljivosti prethodnog selektora, time što su mu dali ogromnu platu, prije slabog rezultata na SP. Ako se takmičarski ciklus, završava velikim takmičenjem, onda je nakon SP, trebalo svoditi račune i razmatrati povećanje plate i slične stvari... Dakle krivica je u najvećoj mjeri na FSS, a drugi dio krivice za sinoćnji poraz, snose zajednički, aktuelni selektor i igrači. Potonji, iz gore navedenih razloga, a selektor jer u odnosu na Antićev rad, nije promijenio gotovo ništa. Ni taktiku, ni izbor igrača, koncepciju, pristup utakmici - apsolutno ništa. Ako izuzmemo činjenicu da je za pojedina mjesta birao još i lošija rješenja tipa Lomića, za kojeg je i poluspremni Obradović izmislio fudbal na toj poziciji...
Uglavnom, trenutno reprezentacija nema igru, niti ima čovjeka koji je sposoban da izgradi koncept igre i tima, dakle nema ni perspektivu, da nešto značajnije može da se promijeni u bližoj budućnosti...