Godišnji je urodio plodom:
Good fellas (again) - filmčina i definitivno najbolji Skorsezijev film! Kako unfuckable
kompozicija, montaža, gluma.
Casino (again) - odmah ispod. Dvije identične uloge Džoa Pešija, ali je filmčina, bez sumnje.
Boxcar Bertha - neubjedljivo, ali računa se u same početke.
Mean streets - ovo je već film u kojem je počela jasno da se iscrtava Skorsezijeva poetika. Kajtel dobar, De Niro odličan, ma koliko ga Marti forsirao uvijek opravda ulogu. Kako glumi onog nabijeđenog maloumnika...
Taxi driver (again) - kada sam ga prvi put gledao nisam shvatao njegovu vrijednost. Sada shvatam.
New York, New York - De Niro i samo De Niro. Kako čovjek glumi da svira saksofon!
Raging bull - filmčina!
The King of comedy - iskreno, mislio sam da ovaj film kandidujem kao the best, ali... Odličan je i opet nevjerovatno izgleda da je De Niro uspio odigrati to što je odigrao. Obaška što me u nekim trenucima podsjeća na Batu Životinju u "Balkan Ekspresu" sa onim brčićima
After hours - vidi se da je ovaj film radio majstor, ali se ne vidi ništa drugo. Nisam shvatio njegovu "suštinu"...
The colour of money - dobar film. Ništa više.
The Last Temptation of Christ - sa ovim filmom sam najviše u nedoumici. Skorseze je očigledno iskočio iz svoje poetike. Dobro je odradio film, ali je, recimo, prvih pola sata neubjediljivo. Nema jasne motivacije. Nakodnađeno sa onom scenom kada Hrista kuša đavo u pustinji. Genijalno.
The Age of Innocence - uprkos svemu - dosadno. Razvučeno i sa toliko porodičnih veza da ni pasionirani ljubitelji meksičkih sapunjara ne bi molgi sve po'vatati.
Kundun - ubjedljivo najgori Skorsezijev film.
Gangs of New York - ne najbolji, ali meni omiljeni
The Aviator - dobar, dobar
No Direction Home: Bob Dylan - ne volim dokumentarce, ali ovo je izuzetno urađeno
The Departed - problem ovoga filma je, recimo, početak. Ne zna se ni ko pije ni ko plaća. I inače mi nešto ne štima u ovom filmu, ali ni sam ne znam šta.