Izvedena tema:
~Bog kao Jednota, Dvojstvo, Trojstvo, Sedmerstvo, . ~
Sve monoteističke religije s pravom naglašavaju i potenciraju: Bog je Jedan, odnosno Bog je Jedinstvo, Bog je Jednota. Nesumljivo da je Bog Jedan i Jedno, ali i ta Jednota, ta Najviša Svest, ima svoje moduse, fasete i emanaciono-modulacione stupnjeve, što opet ne kaže da se Bog može ontološki 'deliti'!
Mnoge religije Boga poznaju i kao Dvojstvo. U 'Evandjelju po svetoj Dvanaestorici' o Bogu se govori kao o Dvojstvu, kao Ocu-Majci. I gnostički fragmenti i kodeksi iz Nag Hamadija reflektuju to uzvišeno znanje. Istočno duhovno blago takodje u Bogu vidi Polaritet, Dualitet (Jang i Jin). Pogledamo li Prirodu, koja je slika Boga, vidimo da je sve ustrojeno na Polaritetu, na Plusu i Minusu, Pozitivnome i Negativnome. Otac-Majka Princip se svugde pojavljuje. Kako bi inače mogli da imamo Sina bez Oca i Majke?! Potenciranje Boga kao Oca i Majke, bilo je prisutno i u ranohrišćanskim pogledima i tekstovima, ali su redakcije nerazumnih ljudi učinile svoje i to uzvišeno znanje je pokriveno ljudskim emendacijama. No, u starozavetnim tekstovima su nekoliko ukaza koji potvrdjuju dati koncept ipak sačuvani..
U 'Izrekama' Pra-Mudrost kaze: "Gospod Me načini kao Počelo Svoga dela, kao najraniji od Svojih čina, u Pra-Doba; oblikovana sam od Večnosti, od Iskona, pre nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubine, ..." (8:22-24 ) - A u 'Knjizi Ben Sire' Sveta Mudrost govori: "Prije Vekova, odiskona, On Me je proizveo i neću prestati doveka. Pred Njim sam služila u Svetom Šatoru i potom se nastanila na Sionu." (24:9-10, v. 1:4-10.19, 24:3-6 ) - U 'Knjizi Mudrosti' se iznosi: "... Ona je Dah Sile Božije i čist okvir Slave Svemogućeg. /.../ Ona je odsev večne Svetlosti i ogledalo čisto dela Božijeg, i slika Njegove Dobrote. Jedna je, a može sve, i ostajući u sebi sve obnavlja." (Mudr. 7:24-27)
Kako bi ovo razložili: Bog, Pra-Ljubav, pre nego što je sazdao andjele i svet iz svoga Daha, načinio je od Sebe dinamički Polaritet, polarisao se, proizveo je i izdahnuo je iz sebe Pra-Mudrost, Ženski Princip, Negativno. Tako je dobiven Davajući, Stvaralački, Očinski i - Primajući, Održavajuci, Majčinski Princip. Bez Polariteta nema nikakve stvaralačke dinamike. I kao polaritet Bog je opet Jednota, jer Pra-Ljubav (Otac) i Pra-Mudrost (Majka) deluju komplementarno kao jedna snaga, kao Jedinstvo.
Iz Pra-Ljubavi i Pra-Mudrosti, iz Pra-Sile, Bog Otac-Majka je oblikovao Sebe i Svetog Jednog, Jedinorodnog Božijeg Sina, koji za Sebe kaže da je "Početak Božijeg Stvaranja" (Otk. 3:14). Sin, za Koga je i kroz Koga je Presveti sve Stvorio, pre nego što je oblikovan, bio je Duh, Svetlost u Svetlosti, Bog u Bogu, Logos u Početku, Večnome. (Jovan/Apolos, 1:1).
Bog je Duh. Duh je Impersonalni Život, Svetlost, Eter. Taj Impersonalni Život personifikuju i i suverenički predstavljaju Otac (Otac-Majka-Bog) i Sin (Sin-Kći-Bog). Bog Otac i Bog Sin su se oblikovali iz Duha Svetog, i Duha Svetog zrače/dišu kao Sebe, zrače Ono-Što-Jesu od Iskona. Da li to znači, da je Bog Otac 'hermafrodit'? Bog Otac je sebe oblikovao kao muškarca, ali On zrači i Muški i Ženski Princip. I Hrist je oblikovan kao muškarac, i On zrači i Muški i Ženski Princip. (Svaki muškarac je manifestacija Oca, a Majke u prikrivenom vidu; kod žene je to obratno.) Zato je On, Hrist, ponajprije Sin , a potom i Kći Božija, Sveta Mudrost, Sveti Logos.
U prvoj glavi redigirane 'Knjige Postanka' kaže se da je Elohim, Sveto Dvojstvo, Otac-Majka Bog, stvorimo muškarca i ženu na svoju sliku. Ako je to tako, to jasno pokazuje da Bog u sebi ima Muški i Ženski Princip.
Tradicionalističke konfesije i dobar deo protestanskih denominacija uče da je Bog Trojstvo/Trinitet, da ga čine tri Persone. Takvo trijadološko tumačenje kaže da je On Jedan u suštini a trojičan u Licima. Ali, da li je to u skladu s logikom, sa Hristovim umom? Bog je nesumnjivo Sveprisutan: Sve je u Njemu, za Njega, i On je u Svemu, Svedržitelj. Panteizam i Panenteizam isto kažu. Deizam kaže da je Bog izvan sveta. Ali da bi nešto postojalo i održavalo se neka Sila mora da ga održava i da diše kroz njega. To je Duh Sveti, Božiji Dah. Bog nikada kao osoba, persona, ne može biti Sveprisutan! Ali Bog je ipak sveprisutan! A Sveprisutan je po Duhu Svetome koga zrače, radjaju gospodarski Otac i Sin. Trojstvo dakle čine dve persone i jedna bezlična, impersonalna Snaga, Duh Sveti, Bog iz Koga je Sve i Koji je u svemu.
Neki pogrešno uče: 'Tri' Lica imaju jednu suštinu, oni su jednosuštni! (Nikejski izraz za jednosuštnost je homousios) Sa logičke strane gledano takav teološki pogled je besmislica i nonsens. Prvo, Bog, Duh Sveti, je Suština i Sušti, i On kao Suštastvenost ne može da ima nikakvu suštinu. Jer onda On ne bi bio Bog, odnosno imali bi Boga iznad (ili unutar) Boga. Suština manifestovanog Oca i Sina je impersonalni Život, Duh Sveti, Sveto Dvojstvo. Bog je esenca, suština, jezgro svake duše oblikovane iz Svetog Daha. (U pravoslavlju se odbacuje da Duh Sveti proishodi i iz Sina. Ako je i Sin oblikovan iz Duha Svetog, ako i Sin zrači Duha Svetog /setimo se apokaliptičke slike: Jagnje sa sedam Rogova i sedam Očiju.../, ako se Duh Sveti naziva i Hristov/Isusov Duh, to onda jasno navodi na zaključak da se Duh radja i ishodi i od Sina. Zapravo svaki pravednik radja, isporučuje, Duha, ali Otac i Sin Ga gospodarski, suverenički radjaju, daju.)
Koncep i predodžba da Boga čine tri Osobe jednako su pogrešni kao i onaj gde se pojam Troga vezuje za jednu Osobu (kao što se to čini u Svedenborgovoj crkvi Novi Jerusalim). - Kada se Duh Sveti, Duh Sile izliva na Hristovo Bratstvo, On se pokazuje u vidu razdeljenih ognjenih jezika. Osoba se ne razdeljuje, već samo ono impersonalno. Duh Sveti je Božiji Jezik, Ognjeni Jezik, Njime govore oni koji ga zrače i On govori kroz one koji su ispunjeni Njime. Duh Sveti je Ognjište Univerzuma, Iskon-Sunce i Svetlost koja ishodi od toga Sunca. Duh Sveti je Bog u onom najvišem smislu reči. Zato i Hrist upozorava da se ne ogrešujemo o tu Presvetu Silu.
U patmoskoj 'Apokalipsi' Duh Sveti se predstavlja i kao Sveto Sedmerstvo, kao Sedmerostruka Sila. Kao što optičku svetlost čine sedam dugine boje i sedam zraka, tako i večnu Svetlost, Duha Svetog, čine sedam Zraka, sedam Snage. Tih sedam Snaga ishode iz Svetog Dvojstva, Pra-Ljubavi i Pra-Mudrosti. Znamo da postoje sedam Arhandjela; dakle oni su ti koji zastupaju tih sedam Svetih Zraka. Jevreji su imali menoru, sedmokraki svećnjak, koji je simbolisao sedam Nebeska Oka, sedam Svetih Zraka. Logično bi bilo: pošto je Bog Punina, Sve-u-Svemu, to znači da je i svaki Zrak prisutan u svakom drugom Zraku. Pa tako imamo 49 Sub-Zraka.
Od tih sedam Zraka tri su dominantno Očeva, tri Majčina i jedan (središnji, 'ugaoni') Sinovljev. 'Davidova zvezda' taj simbolizam dobro respektuje. A opet je svaki Zrak u svakome drugome prisutan. Tako je i Hrist u Ocu prisutan, tako je i Otac veći, moćniji od Sina. I to je duhovno Trojedinstvo, koje kaže da se Bog pojavljuje u tri modusa: kao Otac, kao Majka i kao Sin svake duše, duše koja prima Svetu Silu,, spaja se sa Njom, i radja Je, odašilje. Tako je svaka čista i blažena duša bogorodac i bogorodica. Tako se i Gospod pojavljuje kao Otac, Suprug i Sin, a Gospa kao Majka, Nevesta i Kći svake duše. Tako je Bog i Dvojedino Trojstvo. Tako je Sin u Ocu i Otac u Sinu: tako je Bog-Duh Sve u Svemu - Punina, Pleroma.
Bog se pojavljuje i kao Sveto Četvorstvo: Vatra, Voda, Zemlja i Vazduh. Tako se Gospod otkriva u Gornjoj odaji: on huji kao Vetar, izliva se kao Voda, stvara potres kao Zemlja, i gori kao Vatra. Boga kao Četverostrukost zastupaju četiri Živa Bića, četiri Keruva koji nose Očev Presto.
Bog se pojavljuje i kao Dvanaestostrukost. U takvog vidu, Očevih Dvanaest Zraka su zastupljeni od strane 12+12 Nebeskih Starešina. U patmoskoj 'Apokalipsi' (pogl. 21) Nebeski Jerusalim se slika sa dvanaest vratiju i sa dvanaest Andjela na njegovim vratima.
Naš ograničeni, ljudski um nikada ne može dokučiti misterije Svete Jednote, dubine Njenog ishodišta, Njenih emanacija. Tek prosvetljeni zakonitim životom, kad steknemo Hristov um, kad počnemo Bogom gledati, u sebi ćemo moći videti Boga (jer isto privlači isto!) i mnoge Božije 'tajne', ali ni to što vidimo u prosvetljenoj duši, u unutarnjem nebu, naš jezik mesa nikada neće moći verno opisati i izneti.
.
Poslednji put menjao Aurora Aurea dana 12 Sep 2003, 22:18, izmenjena samo jedanput
|