АЛЕКСАНДАР je napisao:
Не оправдавам ја никог. Наравно да је ту било и поремећених људи, али је једноставно било и оних који гаје симпатије према српском народу.
Као што су људи који сада долазе из свих крајева Европе на Видовдан на Косово итд итд..
Мене интересује зашто се ти не можеш сложит са мном да су ти муџоси остали овде и праве проблеме а да су ови отишли назад својим домовима и да је безвезе упоређивати их?
Vjeruj mi da bih volio i više od tebe da odu i da uopšte nisu dolazili. To što ljudi vjernici dolaze na sveta mjesta bilo gdje je nešto drugo, to se ne može porediti sa dolaskom u rat radi koristoljublja i vjerskog fanatizma (takvih je bilo najviše) a vrlo malo ih je bilo zbog simpatija itd.
Pokušaj pronaći knjigu Andreja Sarova (ruski novinar, koji u svojoj knjizi prvi ozbiljno tretira sudjelovanje ruskih dobrovoljaca u ratu u BiH, njihova pisma i svjedočenja)
"Nakon kiša",
Evo par citata :
"Na Balkan su doputovali razliciti ljudi sa raznih strana: Kozaci, bivsi "Afganci" i "Ceceni", nacionalpatrioti, bivsi pripadnici specijalnih jedinica ruske vojske. Najveci priliv ruskih dobrovoljaca u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zbio se u proljece i zimu 1993. godine, kad je iz Moskve, Sankt-Petersburga, Rostova na Donu, Saratova, Urala, regularno, preko Budimpeste i Temisvara, dolazilo na stotine dobrovoljaca.
Valerij je, po vlastitom priznanju, malo znao o Srbima i o Slavenima uopce. Krenuo je u rat da zaradi.
Ruski dobrovoljci su, po pravilu, ratovali u jedinicama koje u sastavu nisu imale vise od 10 do 25 vojnika organiziranih po nacionalnom principu. Jedan od prvih i najpoznatijih odreda sacinjen od ruskih dobrovoljaca svakako je odred "Carski vukovi". Pojavili su se u Bosni krajem 1992. godine i ratovali su uglavnom na trebinjskom, visegradskom i sarajevskom ratistu. Procijenivsi situaciju u Bosni, "Carski vukovi" su napisali pismo ruskom parlamentu: "Mi izjavljujemo da necemo pustiti oruzje iz ruku i bit cemo cuvari u Bosni do posljednjeg, protiv svih koji idu protiv pravoslav-lja, protiv svete Rusije, protiv Srbije".
Opisujući "Carske vukove" Andrej Sarov je zapisao:
"Tokom jedne bitke kod Visegrada je poginulo 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogibijom svojih drugova, 'Vukovi' su to skupo naplatili muslimanima. Za svakog ubijenog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana".
Andrej Sarov je u svojoj knjizi objavio nekoliko odlomaka iz pisama ruskih dobrovoljaca.
Iz dnevnika Moskovljanina Konstatina Erskova, jednog od ruskih dobrovoljaca koji je ratovao u sastavu Goraždanske brigade i koji je sudjelovao u bitkama u Stocu i Zaglavku.
Erskov je zapisao u svom dnevniku:
"Prva polovina marta 1993. godine... Nalazimo se na planini, snijeg je, prizor je prelijep. Operativna situacija se brzo mijenja. Mi opkolimo muslimane, oni opkole nas. Karakter vojnih djelovanja u Bosni je partizanski. Linije fronta nema, sve je pomijesano kao u naslagama. Mart, proslo deset dana... Prvi nas ranjenik, Oleg, Kozak. Izvlacili smo ranjenike cijelu noc. April, 1993. godine… Na Stocu pogibose nasa djeca Popov i Safanov. To je bilo 13. aprila, a taj dan poginu i Kostja Bogoslavskij, u 21. godini. Tijela Popova i Safanova na Stocu su zarobili muslimani. Ranjen Paska Nulemetcik, Saska takodjer je ranjen, i to u glavu; nista ne vidi. Sutradan smo sahranili Kostju Bogoslavskog. Odnijeli smo ga u crkvu u Visegrad. Poslije sam slusao muslimanski sarajevski radio kad su objavili saopcenje da su pobili 16 Kozaka i ranili ih dvadesetak…"
Ako imaš vremena pročitaj i ovo:
http://www.hrono.info/statii/2005/bosnia1993.html