Nisam Pantelića nikad nešto mirisao, ali u ovom trenutku uzaludne su prozivke na njegov račun. Boljeg od njega napadača, Srbija trenutno nema, baš kao što nema ni pravog kreatora igre, što je problem već godinama unazad. Lazović je isti tikvan u mentalnom pogledu i da on starta od početka, bila bi to klasična "govno za govno" zamjena, s tim da u svijetu fudbala, Pantelić ipak ima nešto veći rejting. Mrđa je tu samo da popuni broj i teško da će dobiti priliku. Uostalom, njegov nivo je otprilike poljska prva liga i da nije bio prvi strijelac u Srbiji, u jednoj od najgorih sezona u posljednjih 10-ak godina, ne bi ni privirio u izbor... Treba se pomiriti da je ovo trenutno, najbolje što Srbija ima...
Žigića niko neće držati van prvih 11, jer je on konstantna opasnost u skoku i koristan je u odbrani, kod prekida. Njega će apsolutno svaki selektor istrpiti u timu, a kad je on u igri, jedina mogućnost da se on upotrebi je igra preko krila, koja se lako neutrališe (Rajevac objasnio na praktičnom primjeru) ili bunarenje i nada da će Žigić uspjeti da dobije pkoji gvazdušni duel i glavom asistira saigračima. Sve to, lako je vidljivo i čitljivo, pa ne treba biti iznenađen razvojem situacije...
No, taktička iznenađenja nisu nemoguća i meni i dalje nije jasno, zašto Antić nije pokušavao da upari Jovanovića sa nekim u napadu, a da lijevu stranu prepusti Tošiću ili recimo Ninkoviću?
Shvatam da se na pripremnim utakmicama, više pažnja posvećivala tome da se neko ne povrijedi, ali mislim da je i u njima, najbolja igra dolazila u postavci 4-3-3, s tim da bi, po meni, u tom slučaju, mjesta u veznom redu, imali i Kačar i Kuzmanović, uz Stankovića. Sva trojica su igrači koji igraju u oba smjera i mogu da pokriju ogroman prostor, pogotovo Stanković. Naprijed Jovanović i Krasić kao klasična krila i centralni napadač, ipak Pantelić, koji je pokretljiviji od Žigića. Majku mu, tako je igrao čak i Inter, ove sezone. Samo se bojim da je sad ogroman pritisak na igračima, a i na selektoru. Očekivanja su, po običaju, bila velika i sad je pitanje šta učiniti? Napasti Švabe i izložiti se realnom riziku od katastrofe, ali dati sebi, kakvu takvu satisfakciju i mogućnost za pobjedu, ili bunkerati. U tom slučaju, čeka se greška Nijemaca, a to ne nešto što se teško može dočekati. Uostalom, protiv Gane se pokazalo, da naši igrači nisu sposobni da zadrže koncentraciju svih 90 minuta, kako bi odigrali disciplinovanu odbranu. Znači, nemamo baš previše mogućnosti...
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|