Citiraj:
Sliku Miletovu ljubim
Izgradnjom RTV doma za Radio-televiziju Republike Srpske Milorad Dodik nastavlja sa projektom stvaranja iluzija o moći RS-a.
Izvještavanje Javnog servisa RS u potpunom je neskladu sa stvarnošću. RTRS teško obmanjuje vlastite gledaoce proizvodeći virtuelnu realnost po narudžbi vlastodržaca.
Kao jedan od stubova RS i najmoćnije medijsko oružje, RTRS jedino lažima može odbraniti pozicije režima u RS. Poklanjanjem novog objekta entitetskoj televiziji, Dodik je u neposrednu blizinu preselio svoje medijsko ogledalo. Gledajući RTRS premijer vidi samog sebe i jako mu se dopada slika. Ego se hrani, libido raste, a medijski servis zadovoljan pažnjom glavnog čovjeka uzvraća uljepšanom slikom života. Ljubav premijera i njegovog ogledala nije neuzvraćena, uzajamna je, slijepa i vjerna do kraja
Izgradnjom RTV doma za Radio-televiziju Republike Srpske Milorad Dodik nastavlja sa projektom stvaranja iluzija o moći Republike Srpske. Ponašajući se prema maksimi da ako se dugo pretvaraš da nešto jesi, na kraju ćeš to i postati, Dodik lukavo gađa kolektivno nesvjesno stanovništva, pokušavajući građevinskim investicijama stvoriti sliku ekonomskog napretka i blagostanja u RS. I naravno, da predstavi sebe kao velikog poslovnog maga koji je sve to omogućio.
Objezbjeđivanje novog objekta entitetskoj televiziji dio je šireg projekta premijera RS koji on naziva izgradnjom novog poslovnog centra Banjaluke. Najavljena je izgradnja nove zgrade Narodne skupštine RS na mjestu na kojem je sada Gradski stadion, a novi stadion kompatibilan sa standardima FIFE i UEFE biće izmješten na Banjalučko polje. Investicija je procjenjena na oko 50 miliona evra. Nakon što je pompezno najavljena u januaru 2009, nije bilo više nikakvih informacija o izgradnji stadiona. Premijer je najavljivao i izgradnju koncertne dvorane, šoping mola, luksuznog hotela, sve u ulici Olimpijskih pobjednika.
RTV dom realizovan je združenim snagama tajkuna Slobodana Stankovića (kojeg u ovom slučaju zastupa supruga preko firme „Integra-inženjering"), Vlade RS, Administrativne službe Banjaluke i RTRS-a. Izgradnju objekta „Integra-inženjering" dobila je na tenderu nudeći kompenzaciju: platile su joj Vlada RS, Administrativna služba Banjaluke i RTRS prepisivanjem u vlasništvo više atraktivnih parcela i starih objekata u centru grada. Na jednoj od dobijenih parcela prije RTV doma završena je zgrada u vlasništvu tajkuna, u koju su se počele useljavati entitetske institucije kojima Vlada kupuje poslovne prostore po basnoslovnim cijenama. Stiče se utisak da je sve unaprijed dogovoreno, da je tajkun namjenski gradio zgradu na zemljištu dobijenom kompenzacijom od RTRS-a, znajući da će Vlada otkupiti poslovne prostore za potrebe institucija RS. Ranije je Stanković već izgradio jednu zgradu na zemlji dobijenoj od RTRS-a koju je Vlada RS otkupila za apartmane ministrima i službenicima u sklopu Administrativnog centra RS. Objavljeno je i da Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) istražuje sumnjive poslovne aranžmane prilikom izgradnje RTV doma, ali optužnica nije podignuta.
U slavu otvaranja novog objekta građani RS prisiljeni su gledati neviđenu farsu, koju već danima emituje RTRS. Hvalospjevi sebi samima, direktoru Davidoviću, Miloradu Dodiku, prešli su svaku razumnu mjeru. Prikazuju se snimci raskalašenih urednika i novinara entitetske televizije kako složno pocupkuju u ritmu Bregovićeve pleh muzike. Predsjednik RS Rajko Kuzmanović odlikovao je RTRS Ordenom zastave RS sa srebrnim vijencem tako da se entitetska televizija našla u uglednom društvu nosilaca odlikovanja RS. Kako je RTV dom tek izvana završen i potrajaće dok se ne presele svi zaposlenici, nema sumnje da će tortura građana odama ljepoti i pameti zaposlenika RTRS-a još dugo potrajati, po etapama kako se budu useljavali pojedini dijelovi firme.
Photomontage: Nebojša Novaković
Program medijskog Javnog servisa RS, kojem u stvarnosti ne odgovara takva kvalifikacija, najtačnije se može opisati kao rada u službi nacije, vjere i partije. U RTRS-u je Srpska pravoslavna crkva dobila svog nezvaničnog medijskog emitera. Voditelji informativnih emisija ove televizije svakodnevno pedantno čitaju koji je današnji svetac po kalendaru SPC, a potom sažetak njegovog života i značaja u istoriji hrišćanstva. Emisije u kojima govore duhovnici SPC takođe su skoro svakodnevne, a za vrijeme velikih hrišćanskih praznika gotovo cjelodnevne. Centralna informativna emisija često počinje sa: premijer Vlade RS je rekao, izjavio... Teško da postoji dan kada riječi premijer RS nisu izgovorene u prvih pet minuta dnevnika. Gafove voditelja i novinara nemoguće je ispratiti, sve na ovoj televiziji je amaterski otužno. Ostaće upamćeno čestitanje nove 2009. – kome drugom nego Miloradu Dodiku – novinarke Marijane Đurđević riječima: „I ja bih iskoristila priliku da poželim vama sve najbolje, jer ako vama bude dobro onda će biti i nama!". RTRS redovno izvještava o najavama velikih ulaganja u RS koja se nikada ne ostvaruju, posjetama stranih privrednika navodno očaranih onim što vide, stabilnom budžetu i makro-ekonomskim pokazateljima (omiljena riječ premijera, a samim tim i zaposlenika RTRS-a u proteklih nekoliko godina je stabilnost), skraćeno – RTRS godinama neumjereno obmanjuje gledaoce. Medijske hajke na neprijatelje režima su specijalitet kuće, iako i one nose pečat amaterizma, a u trenutnoj situaciji nisu nimalo bezopasne.
U serioznim naletima istraživačkog novinarstva RTRS raskrinkava službenice koje su slale građane vlastitim sinovima zbog popunjavanja kompleksnih obrazaca, koji su uslugu naplaćivali po 3 KM. Kada se zbune, voditelji ove TV kuće SPC prozovu autofekalnom. Čak i teški momenti stečaja preduzeća, po napucima vladajućih, na RTRS-u prolaze optimistički. Tako da radnicima davno propalih preduzeća u ogromnim dugovima „pada kamen sa srca" prilikom usvajanja stečajnih planova, a stečajni upravnici „sa osmijehom na licu" usvajaju planove reorganizacije. Posebno se prati sve u vezi sa Rusima. Prilikom nedavne posjete delegacije Ministarstva zdravlja Ruske Federacije, koja je objavljena među udarnim vijestima, saznali smo i između ostalog da Gradska bolnica 3 u Tomsku, čiji je direktor Mihail Lukašov bio član delegacije, „pruža usluge primarnog i sekundarnog nivoa". Nikada ne treba isključiti mogućnost da se građanin RS nađe u nevolji u Sibiru, gdje će mu valjati saznanje kakve mogućnosti ima Gradska bolnica 3. Ministar zdravlja RS bio je ushićen posjetom, smatrao je velikom odgovornošću, jer su Rusi navodno došli da uče od RS. Postojanje Predstavništva RS u Moskvi RTRS pravda činjenicama da ima „samo četvoro zaposlenih i sajt za svaku pohvalu". Kako kažu u RTRS-u „sajt dnevno posjeti 50 ljudi iz Rusije i 20-25 iz Republike Srpske, što za početak nije zanemarljivo". Tendenciozno izvještavanje je svakodnevno, jedan od naslova najvažnijih vijesti teleteksta RTRS-a za prvi maj je glasio: u RS proslava, u FBIH protesti. Sajt entitetske televizije prenosi izjavu direktora Davidovića da su „u kancelarijama međunarodne zajednice u Sarajevu i Briselu RTRS ocijenili kao uspješno reformisanu i jedan od najboljih javnih servisa". Direktor tvrdi i da je njegova firma „jedini javni servis u jugoistočnoj Evropi koji posluje bez gubitaka".
Izvještavanje Javnog servisa RS u potpunom je neskladu sa stvarnošću. RTRS teško obmanjuje vlastite gledaoce proizvodeći virtuelnu realnost po narudžbi vlastodržaca. Kao jedan od stubova RS i najmoćnije medijsko oružje, RTRS jedino lažima može odbraniti pozicije režima u RS. Poklanjanjem novog objekta entitetskoj televiziji, Dodik je u neposrednu blizinu preselio svoje medijsko ogledalo. Gledajući RTRS premijer vidi samog sebe i jako mu se dopada slika. Ego se hrani, libido raste, a medijski servis zadovoljan pažnjom glavnog čovjeka uzvraća uljepšanom slikom života. Ljubav premijera i njegovog ogledala nije neuzvraćena, uzajamna je, slijepa i vjerna do kraja.
Projekat novog poslovnog centra je dio Dodikovog pokušaja da ostane zapamćen kao veliki neimar. Pretpostavljajući da će stanovništvo stakleni Administrativni centar RS prije u mislima vezati za njegov lik nego za pepeljare od 650 evra, kante za smeće od preko 850, fotelje od 4000, stolove od 24000 evra, premijer RS lukavo gađa kolektivno nesvjesno nadajući se da će u njemu ucrtati sliku velikog modernizatora i graditelja. Vodeći se filozofijom da ako posjedujemo modernu zgradu vlade – mora da smo moderna država. Ako imamo aerodrome – mora da smo ekonomski moćni. Ako imamo autoputeve – mora da smo dio razvijenog svijeta. Vjerovatno i sam s vremenom snagom autosugestije ubijeđen u vlastite laži, Dodik se nada da će i stanovništvo na istom principu povjerovati u iluzije. Tako je i zgrada RTRS-a zamišljena prema navedenom predlošku: imamo modernu zgradu televizije – mora da imamo kvalitetno i profesionalno informisanje. Kod Dodika sve je farsa; naravno da se radi o gomili laži. RS nije moćna; njena jedina moć je destrukcija Bosne i Hercegovine. Tu počinje i tu se završava. Nije nikakvo ekonomsko čudo; ogroman dio stanovništva živi ispod granice siromaštva. Dodik nije modernizator i graditelj; on je iluzionista i autokrata. RTRS nije Javni servis RS; ona je najmoćnije oružje za održanje statusa kvo, nacionalizma kao jedinog ispravnog načina življenja, kao apsolutne istine. Poklanjajući novu zgradu njenim djelatnicima, premijer im daje bolje uslove da što efikasnije ruše vlastitu državu, da jačaju RS nauštrb Bosne i Hercegovine. Republika Srpska, to je RTRS.
E-Novine
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Шта ако је то мања вриједност (парцеле које је дала Влада)?
I jos je trolovao drugu temu i odveo je u politiku.
, što je ranije često znao. Prosto sam se zabrinuo. 
