gipsy_girl je napisao:
ne smatram se bolesnom u dusi, jer to potrdjuju drugi, koliko vidim niko me se ne klone
To što drugi
potvrđuju da
nisi bolesna u duši i što te se ne klone govori nešto sasvim drugo a ne to da nisi bolesna u duši.
Citiraj:
Tek kad spoznas i svoju normalnu stranu ali i onu koja nije takva mozes raditi na transformaciji sebe u zeljenom pravcu
Tačno. Ali ti izgleda još ne radiš na transformaciji sebe jer kažeš da nisi bolesna u duši, dakle još nisi spoznala tu svoju stranu.
frozen je napisao:
ma li ljudi da misle da je jutarnje ustajanje, pranje zuba, dorucak, kafa
posao, rucak, odmor, dnevnik, vece, spavanje i onda roll it again do kraja
zivota - veca ludost nego na neki nacin pokusati svoj zivot obogatiti bar na neki nacin koji je malo vise od uobicajenog drustvenog
Ja mislim da je to veća ludost. Ustvari to je krajnja ludost. Tek je to stvarna ludost.
Ludost koja se toliko ukorijenila i koja se toliko reklamira da se smatra normalnom je misliti da se život svodi samo na rođenje, cuclanje, vrtić, igranje klikera, školu, fakultet, brak da bi se ostvario """normalan""" život čiji je algoritam: ustajanje, kafa, novine, posao, povratak kući, ručak, dnevno spavanje, TV, večera, spavanje i onda sve ponovo; ovaj algoritam se trajno ili privremeno prekida samo usljed bolesti ili smrti. Uz sve to se vjeruje samo ono što nauka u tom trenutku priznaje, samo ono što se može vidjeti i opipati (pa često čak ni to).
Iz iskustva mogu reći da osobe koje su otvorenije prema životu, koje prvo vjeruju da je život mnogo više od ovoga gore nabrojanog a onda to i iskuse i dobiju potvrdu svog vjerovanja time dobijaju da dalje ne samo vjeruju već i da zahvaljujući iskustvu
znaju da u životu ima mnogo više od gore nabrojanog. Time dobijaju i poticaj da vide, spoznaju i iskuse i još mnogo više, a radi se o stvarima u koje prosječna osoba uopšte ni ne vjeruje iako nam je sve to na dohvat ruke.
Evo ispričaću jedan slučaj.
Prije nekoliko godina sam u stanu
vidio nešto, nešto što se
ne vidi...a opet
vidi, nešto što se ne smije vidjeti ako nećeš da te "normalni" stave u ludnicu, nešto što većina ne vidi ali nešto što su neki drugi ipak vidjeli iako to tada nisam znao. Iako ima osoba kojima sam ovo mogao komotno ispričati to nisam ispričao, kao da sam zaboravio na to, a onda....Prije par dana se pričalo o tako nekim...viđenjima...i neko reče: "da niste možda nekad vidjeli to i to" a ovaj opis "to i to" je bio identičan onome što sam ja vidio. Tek tada sam po prvi put drugima ispričao ono što sam vidio i opis te pojave je potvrdila osoba koje je to vidjela više puta i koje je onda dala objašnjenje zašto se to rijetko vidi, kada se to može vidjeti, i moguće objašnjenje šta se to tada vidjelo. Želio bih to vidjeti ponovo.
Interesantno, u istom tom razgovoru od prije par dana ta ista osoba je pričala o još jednom duhovnom, a neki bi rekli "ludom"...fenomenu. Recimo taj fenomen sam doživio više puta a ne samo jednom, i to više puta u poslednjih nekoliko mjeseci iako ni o njemu nisam drugima pričao do nekidan.
Ako nekoga interesuje otkud meni tolika samouvjerenost u to što radim i o čemu pišem djelić odgovora može vidjeti u ova dva moja doživljaja. A to su samo dva doživljaja. Vidio sam da osobe koje rade na sebi na sličan način na koji to i ja radim i sami doživljavaju slične stvari, super, super stvari. Ne pišem ja sve ono što pišem iz bijesa ili zato što nemam ništa pametnije raditi već mi je žao što bi ljudi mogli imati ispunjeniji, zanimljiviji, produktivniji život što bi koristilo i njima i drugima kada bi bilo otvoreniji a to nisu. Nisu zbog toga što se boje novoga i zbog toga što im ponos ne dozvoljava da upoznajući to novo time priznaju da ranije nisu bili u pravu po pitanju nekih stvari.