Svaki tvoj post je postavljanje pitanja, ali ne bi to bio problem da na ta pitanja nije odgovoreno desetine puta, evo ovo zadnje pitanje, naprimjer, da čitaš postove ne bi ni postavio. Zašto? Zato jer sam na njega odgovorio par postova ranije a evo tog dijela koji je direktan odgovor na tvoje pitanje:
mary juana je napisao:
Mojsije je napisao izvještaj koji se u Bibliji sačuvao do današnjih dana (2.Mojsijeva 34:5). Bog je čak napisao svoje ime vlastitim "prstom" kad je davao Mojsiju ono što mi danas zovemo "deset zapovjedi" (2.Mojsijeva 31:18). Božije ime pojavljuje se osam puta u prvobitnih deset zapovjedi (2.Mojsijeva 20:1-17). Tako je otkrio Bog vlastito ime dvostruko, glasom i pismom.
Dakle u prevodu sam Bog je objavio svoje ime, a kasnije sam ti u postu objasnio i kako je ono nestalo iz prevoda i izgovora evo i tog posta samo par postova ranije:
mary juana je napisao:
U mnogim savremenim jezicima 4 hebrejska slova s lijeva na desno mogu se prikazati kao JHVH Božije ime prikazano sa ta 4 suglasnika pojavljuje se gotovo 7000 puta u orginalnim hebrejskim pismima. Međutim, kako se izgovara Božije ime? Istina niko ne zna kako se to ime prvobitno izgovaralo. A zašto ne? Prvi jezik koji se upotrijebio u pisanju Biblije bio je hebrejski i kad se njime pisalo, pisci su pisali samo suglasnike - ne i samoglasnike.
Dok je starohebrejski bio svakodnevni govorni jezik, izražavanje nije bilo problem. Izraelcima bio je izgovor imena Božijeg blizak i kad bi ga vidjeli napisanog umetnuli bi samoglasnike u izgovoru bez razmišljanja (upravo kao što mi radimo kad naletimo na kratice itd. ili npr.).
Dvije stvari dovele su do promjene situacije. Prva, praznovjerna ideja koja se pojavila među Židovima da je pogrešno izgovarati glasno Božije ime. Zatim su došli do toga da su kod čitanja Pisma naišavši na ime čitali hebrejsku riječ adonaj ("suvereni gospodin"). Nadalje, kako je vrijeme prolazilo, starohebrejskim se prestalo govoriti u svakodnevnom govoru, te se tako prvobitni hebrejski izgovor Božijeg imena konačno zaboravio.
Da bi osigurali izgovor hebrejskog jezika, kako se u cijelosti ne bi izgubio, židovski znanstvenici druge polovine milenija naše ere izmislili su sistem tačaka koje su predstavljale izgubljene samoglasnike te ih metnuli oko suglasnika u hebrejske Biblije. Tako su i samoglasnici i suglasnici bili napisani, a time je sačuvan i izgovor, kakav je bio u to vrijeme.
Kad bi se u tekstu došlo do Božijeg imena, umjesto da se stave valjani znakovi za samoglasnike između tetragramatona (JHVH) u većini slučajeva oni bi stavili druge znakove za samoglasnike kako bi podsjetili čitatelja da kaže adonaj i stoga su stavili tačkice, vokale, koji pripadaju imenu Adonaj, na četiri slova tog inače neizrecivog imena Jod, He, Vau, He, stoga su neki savremenici uobličili ime Jehova.
A evo ti još, isto samo par postova ranije
mary juana je napisao:
Evo samo jedan od mnogih detalja o izostavljanu Božijeg imena iz prevoda. Kada su J. M. Powis Smith i Edgar J. Goodspeed 1935. izdali svoj savremeni biblijski prevod, čitatelji su mogli primjetiti da su izrazi Gospodin i Bog upotrebljeni najvećim djelom kao nadomjesci Božijem imenu. Razlog tome naveli su u predgovoru. "U ovom prijevodu slijedili smo ortodoksnu židovsku tradiciju i nadomjestili ime "Jahve" izrazom "Gospodin", a Gospodin Jahve" - "Gospodin Bog". U svim slučajevima gdje izraz "Gospodin" ili "Bog" predstavlja prvobitan 'Jahve' upotrebljena su smanjena velika slova" (Slično kao Bakotić kod nas).
Dakle, zapazi markirano "slijedili ortodoksnu židovsku tradiciju", s tim u vezi zapazi šta je sam Isus rekao o toj tradiciji u Mateju 15:1-9, gdje je Isus osudio fariseje kao licemjere jer su svoje tradicije stavili ispred Božije nadahnute riječi.
Dakle sve ovo se raspravljalo i objašnjavalo samo par postova ranije, da bi ti nakon svega postavio još jedno u nizu pitanja na koja je već mnogo puta odgovoreno

Dakle srpskim jezikom Božije ime je JHVH ili Jahve - Jehova