Citiraj:
квалификованог да суди Божјој Цркви.
Citao sam neke tvoje ranije postove izmedju tebe
i Mister Simpsona.... kada medjusobno razmjenjujete misljenje, ima tu dosta pametnog, vidi se da znate materiju, svidja mi se u jednoj
od tema kako ste se nadopunjavali. Ali bre, kada se upletes u svadju izmedju drugih mislilaca ... ima ljudi koji drugacije razmisljaju i jaki su u svojoj vjeri u nesto kao ti u crkvu. Postuj to ako mozes... Znas, odustao sam ja na neki nacin od vjere da mogu da promijenim bilo koga, pocev si od sebe. Svojom intelektualnom demagogijom i nekim iskustvima mogu da obrlatim nekoga ili da dobijem kap hrane zasvoj ego od nekoga.
Mogu iskreno da ti kazem da sam prosao jedan zivot kakav malo ko prodje ili uopste poznaje, a poslije toga mu duhovni spisi ili bilo kakve druge stvari, kada jednom upozna pakao sopstvene duse dodju kao mamutu zvecka.
Priznajem da um i intelekt gospodare sa mnom, kao instinkti sa
psom ili ovcom. Priznajem da imam mogucnost da se razlikujem od psa
po tome sto znam da mogu da se promijenim, a jednostavno ne mogu,
jer nemam volje.
Priznajem da je Sveti Vladika Nikolaj jedna
od osoba koja me je prije mnogo godina duboko dodirnula, ... Takodje, bio sam mlad, i tek nekim nagonom, uletim
u kucu (komunizam je to bio) i iz nebuha uzmem knjigu koja se zove
Bhagavad gita, da ti ne napominjem da tada nisam ni znao sta je
religija itd. uzmem ti ja knjigu i otvorim prvu stranu i sav pun nekog
zara procitam prvu recenicu...Ti mislis da si slobodan, ali to je najveca
varka... Eh, kako slabo rijeci na postu izgledaju za ono sto sam ja
dozivio. Nisam sebi dosao nekoliko sati i to mi je dugo
vremena ostalo u pamcenju. Na neki nacin je uticalo na moj zivot.
Dugo sam ostao privrzen istocnoj religiji.
Ko zna da je to bila biblija ili kuran mozda bih ja
citav svoj zivot posvetio pravoslavlju, ali opet sve sam to odbacio
bilo kakav oblik postovanja svetog.
Elem, ljudski um i psiha, sve je to negdje za postovati iz cistog
razloga koliko mi malo znamo o nama samima i o nasim reakcijama,
o cjelokupnom zivotu, bicu, kosmosu, prosvjetljenju, bogu i ostalome.
Ima trenutaka kada jednostavno pozelim da sam pas. I puca mi ona
stvar da li postoji reinkarnacija, sekte, zivot iza smrti, raj ili pakao.
Vidio sam ja da stanja koja sam dozivljavao mnogi ljudi
opisuju na mnogim mjestima u mnogim knjigama. I sta onda,
cemu mi to. Ovaj svijet je san, ti si san, ja sam san. To sto
za 100 godina nece biti nikoga da vidi moj les ili da se sjeti mene
nije bitno, vec da se planeta jednostavno nastavlja okretati nesvjesna
nas, doci ce neke nove generacije, neke nove religije, Isus, Buda,
neki mudrac koji ce opet reci sve sam moras da uradis...
I opet cemo mi naci neku novu kenjazu na ovim postovima, mozda
uspijemo negdje i dodirnuti nesto vise... sve je to na kraju OK...
Post je predugacak ali mozda ces naci da je interesantan. Da li zelis
da cujes o necijem zivotu ili samo da se intelektualno razbacujemo,
na kraju krajeva, ko je bolji. Pisi i ti o necemu sto zi zaista dozivio, meni
a i drugima je to interesantno.