Izgleda da Zecevic najavljuje ostavku
Porucuje Zarko Zevevic sledece.
„U poslednjih dvadesetak godina kroz FK ”Partizan„ je prošlo petnaestak kontrola. Poslovanje su proveravale razne institucije, od Poreske uprave i policije do Devizne inspekcije. Napravljeni su zapisnici. Upravo ti papiri potvrđuju da u klubu ništa nije bilo protivzakonito”, ističe njegov dugogodišnji generalni sekretar
Navijači „Partizana” koji sebe zovu „grobari sa Juga”, izašli su nedavno na beogradske ulice i, demonstrirajući nezadovoljstvo situacijom u klubu, direktoru Uprave za sport Ministarstva prosvete i sporta Srbije Aleksandru Šoštaru, uručili pismo kojim od najviših državnih funkcionera traže smenu vodećih ljudi u klubu. Najuvredljivije i najgrublje reči su upućene generalnom sekretaru „Partizana” Žarku Zečeviću. Navijači su čak nosili drveni krst sa njegovim imenom i prezimenom, godinom rođenja (1950) i godinom smrti (2006).
- Moja porodica je to teško doživela - kaže Žarko Zečević (56) smireno. - Samo čovek jakih živaca i velikog iskustva može da izdrži takav pritisak. Neki su mi rekli: „Pa šta, to je samo simbolika”, a ja im na to kažem: „Batina po tuđem dupetu nikad ne boli.” Nisam video da je iko osudio iznošenje krsta sa mojim imenom i taj javni poziv na linč. Ali, ja se ne plašim. Ko se plaši vukova, taj u šumu ne ulazi. Nisam od onih koji neće ući u šumu.
Čime ste im se zamerili?
- U FK „Partizan” sam došao 1985. godine. Već tada su me osporavali stariji igrači, pretendenti na mesto generalnog sekretara kluba, zato što sam bio košarkaš, a ne fudbaler. Od tog vremena sam stožer oko koga se sve vrtelo u klubu, pa i saradnja s navijačima. U vreme dok je između navijača i nas cvetala ljubav, ja sam bio taj koji je ispred fudbalskog kluba sve organizovao, pa i privilegije koje su uživali. Kad su odlukom kluba te privilegije izgubili, mene su za to okrivili. Postao sam im trn u oku i najomraženija ličnost.
Koje privilegije su imali navijači „Partizana”?
- Imali su svoje prostorije na stadionu. Fudbalski klub je plaćao i telefonske račune, putovanja po zemlji i inostranstvu. Zavisno od toga gde su igrane utakmice, angažovali smo autobuse i avione. Dobijali su novac i za koreografije koje su osmišljavali pred velike utakmice. Račune koje su donosili, nismo proveravali. Imali su čak mesečnu apanažu na nivou Sportskog društva, za podršku i košarkaškom, i fudbalskom i rukometnom klubu. Tolerisana su sva njihova ponašanja, čak i vandalizam na stadionima, zbog čega smo posle Uefi plaćali velike kazne. U ovih pet-šest godina, sigurno smo za kazne dali više od 250.000 švajcarskih franaka.
Kad su navijači izgubili te privilegije?
- Pre dve, dve i po godine, kad smo igrali u Ligi šampiona. I tada su izražavali nezadovoljstvo i pored vrhunskog rezultata koji smo postigli. Bili su nezadovoljni i pretprošle godine kad smo osvojili prvo mesto bez ijednog poraza u nacionalnom šampionatu i igrali u osmini finala Kupa Uefa. A onda, kad su nam se rezultati poljuljali - prošle godine se nismo kvalifikovali za Ligu šampiona i na neslavan način ispali iz lige Kupa Uefa - to su iskoristili da pojačaju organizovani rad i ostalim, pravim, navijačima koji su hteli da dođu u Beograd da daju podršku svom klubu, zapretili da se neće dobro provesti ako se ovde pojave. Imaju i sponzore za svoje akcije.
Ko su ti njihovi sponzori koje pominjete?
- Nisam istražni organ i neću nikoga da pominjem. To oni najbolje znaju. U jednoj izjavi su rekli da ako Vlada Srbije ne bude reagovala, „onda ćemo reći ko stoji iza nas i ko nam je šta obećavao”. Ta rečenica jasno pokazuju da oni imaju mentore. Masu, pogotovo, nezadovoljnu, lako je povući.
Koliko ima tih „organizovanih” navijača?
- Uglavnom je reč o grupi od petnaest do dvadeset ljudi koji sve to osmišljavaju i održavaju kontakte sa interesnim sferama o kojima pričaju.
Je li normalno da navijači imaju sve one privilegije koje ste pomenuli?
- Nije normalno. Ta praksa je počela krajem devedesetih godina. Ako drugi klubovi to rade, onda i vi morate da pratite trend. Navijanje je potrebno igračima i zato smo im izlazili u susret, da bismo koliko-toliko kontrolisali njihovo ponašanje na stadionima. Grupa privilegovanih vođa je dolazila kod nas na dogovore. Izgleda da su oni to shvatili kao neku vodeću ulogu u toj navijačkoj masi. Ne želim nikog da optužujem, ali u drugim klubovima su navijačima davali i stanove i dopuštali im da učestvuju u radu organa kluba. Cela ta povika i hajka „Partizanovih” navijača, posebno na mene, donekle je i zbog toga što znaju da, dok god sam ja generalni sekretar „Partizana”, neću dozvoliti da ulica vodi klub.
Navijači pominju „lopovluk” i „mahinacije”, „Partizan” nazivaju „mafijaškim klubom”?
- U ovoj zemlji možete da kažete za bilo koga šta god hoćete, da upotrebljavate artiljeriju najtežih reči, a da za to niko ne odgovara. Ja sam u svojoj glavu to pretumbao. Ako može za predsednika države ili za predsednika Vlade svašta da se priča, šta je onda u odnosu na njih generalni sekretar jednog fudbalskog kluba? S druge strane, u ovih dvadesetak godina imali smo petnaestak kontrola. Naše poslovanje su proveravale razne institucije, od Poreske uprave i policije do Devizne inspekcije. Napravljeni su zapisnici, brdo papira i, evo, mogu da budem ponosan na taj period. Ti papiri potvđuju da u FK „Partizan” ništa nije bilo protivzakonito.
Kažu da je klub u organizacionoj i rezultatskoj krizi. Zamera vam se i da niste mnogo ulagali u igrače?
- U ovih dvadeset godina, koliko sam generalni sekretar kluba, „Partizan” je osvojio više titula prvaka i više kupova nego u protekle četiri decenije. Ako je „Partizan” u tom periodu igrao u Ligi šampiona i u Kupu Uefa, u poslednje četiri godine tri puta učestvovao u završnim takmičenjima evropskih kupova i to kao jedini klub sa prostora i bivše Jugoslavije i sadašnje Srbije, onda ja ne mogu da se stidim onoga što smo uradili. Trenutno jesmo u rezultatskoj, ali nikako i u organizacionoj krizi. Što se finansija tiče, zbog slabih rezultata, nema tih velikih transfera igrača od čega je klub pretežno ostvarivao prihode.
Do sada ste prodali oko 170 igrača?
- Nisam vodio preciznu evidenciju. Moguće je da ste u pravu.
Za Kežmana ste svojevremeno dobili rekordnih 28 miliona maraka?
- Kad sam došao u fudbalski klub, 65 odsto celokupnog prihoda je bilo od gledalaca. Sad je prihod od gledalaca svega dva odsto, prihodi od transfera igrača 50 odsto, dok je ostatak prihoda od zavisnih preduzeća, propagande, reklame, marketinga. Inače, za prvi transfer koji sam napravio kad sam došao u fudbalski klub, dobio sam obeštećenje od 15.000 dolara.
Koliko se isplatilo dovođenje Lotara Mateusa i Tariba Vesta u „Partizan”?
- Plasman u Ligu šampiona dokazuje da je to bila dobra investicija. U sportu su merila vrlo precizna. Imate uspeh i neuspeh. I ništa se unapred ne može odrediti. Rezultati se menjaju u poslednjoj sekundi. Podsetiću vas da su košarkaši „Partizana” osvojili titulu prvaka Evrope tako što je Đorđević dao koš u poslednjoj sekundi. Jedna sekunda ih je delila od radosti i tuge.
Koliko vredi Partizan?
- Procena s kraja devedesetih godina se kreće između 50 i 60 miliona evra. Bilo je to u vreme kad smo prodali Kežmana. Ta vrednost sada nije tolika, ali sigurno vredi oko 40 miliona evra. Što se tiče privatizacije i nekih insinuacija koje se pojavljuju u javnosti, moram svima da kažem: zakon o privatizaciji u sportu ne postoji i niko ne zna kako i na koji način će se privatizovati sportski kolektivi.
Ipak, kad bude donet taj zakon o privatizaciji, ko bi mogao da bude većinski vlasnik „Partizana”? Firma ili pojedinac? Hoćemo li imati našeg Abramoviča ili Berluskonija?
- To opet zavisi od osnovnih postavki koje će taj zakon da donese. Mislim da niko u sportskom kolektivu ne bi smeo u toj prvoj fazi privatizacije da ima više od 15 odsto udela. Kad se posle bude razvilo to tržište, kad klubovi budu izašli na berzu kao u Engleskoj, onda može da se govori o jednom vlasniku. To je daleka budućnost koju sigurno ni vi, ni ja, nećemo doživeti.
Više puta ste rekli da bi kruna vaše karijere bila izgradnja novog stadiona?
- Liga šampiona ne može da se igra na poljančetu. Postoje evropska merila koja se moraju poštovati. To nije lak posao, pogotovo što mi nemamo sredstava za to, nego moramo da nađemo investitora spremnog da uđe u takav projekat i u njemu nađe interes. Mi pokušavamo da napravimo stadion po evropskim standardima koji će da zadovolje kriterijume Uefe i Fife, a, s druge strane, i neke osnovne zahteve tih investitora. Pregovori s jednim stranim investitorom su daleko odmakli. Nadam se da će se to finalizovati tokom sledeće godine.
Je li gotov projekat? Kad počinje izgradnja?
- Idejni projekat je gotov. Za razliku od starog koji je imao 30.000 mesta, novi stadion će moći da primi 38.000 gledalaca. Biće pokriven, sa luksuznim VIP ložama kakve postoje u Evropi - da mogu da se dovedu poslovni partneri na ručak pre utakmice i da onda odgledaju utakmicu. U okviru kompleksa bi bio i šoping mol, hotel i drugi sadržaji zanimljivi za potencijalnog investitora.
Novi stadion bi bio na mestu ovog starog?
- Jeste. Utakmice bismo, dok se gradi novi, igrali u našem sportskom centru u Zemunu. Tamo bismo glavni teren prilagodili uslovima potrebnim za domaće prvenstvo, dok bismo međunarodne utakmice igrali u Novom Sadu, u Smederevu ili na nekom drugom stadionu koji ispunjava kriterijume Uefe.
Novine su ovih dana objavile da ste nudili ostavku?
- Ne mislim da sam nezamenljiv. Svaka karijera ima svoj završni čin. Možda je došao trenutak da odem. To ne predstavlja nikakav problem, ali neću da me smenjuje ulica.
Po nekim anketama, našli ste se na 17. mestu najmoćnijih ljudi u Srbiji? Kako vi sebe procenjujete?
- Prvo, ako pričamo samo o sportu u kojem trajem 28 godina, a iza mene stoji gigant kao što je „Partizan”, onda je sigurno da imam određenog uticaja. A ako me pitate koliko imam uticaja u društvu ili koliko mogu da utičem na neke prilike, onda su to priče za malu decu.
Kako vidite saradnju između vas i navijača u budućnosti?
- Kad 26. decembra bude izabran novi predsednik kluba i formira se nova uprava, to će biti jedan od zadataka kojim će se baviti. Da ja sad govorim kako i na koji način treba rešavati problem između nas i navijača, verovatno bih bio subjektivan i nedovoljno kritičan. Doći će novi ljudi, nova uprava…
Šta to znači? Da posle 26. decembra nećete biti u „Partizanu”?
- Nisam ja taj koji vlada „Partizanom”. Postoji Skupština, predsednik, pa Upravni odbor kluba, a u okviru svega toga imate generalnog sekretara koji treba da izvršava odluke Skupštine i Upravnog odbora. Formiranje neke nove politike prema navijačima zavisiće, znači, od novih ljudi.
_________________ Zasto je Partizan najbolji?Zato sto Partizan nije samo fudbal.Zato sto imamo najvise titula(372).Zato sto imamo najvise kupova(180).Zato sto imamo najvise Evropskih trofeja (8).Zato sto smo najbrojnije Sportsko Drustvo na Svetu...
|