HVALA TI.....
Nocas samo nocas kovacu krila.
Lomiti prste, misliti o nebu.
I ptice nocas izvode isti ples
kao i proslo vece Mati,
i one lome svoje male prste takodje misle o nebu.
Misle da se vrate.
Ja im nudim more, more koji si mi
ti dala, more predrasuda.
Za njih ce ono uvijek biti mirno.
A ja, tko sam ja, tko bez krila.
Mozda val, mozda vir,
bez kril ja sam samo krik.
Sve je to zelja sve obicna laz jer
na moji ledjima ona su nista drugo do pusti san.
I dalje taj smrznuti ples traje.
Znam one se nece vratiti, odletice krisom,
zajedno sa svojim krilima.
I opet se pitam nocas i samo nocas
zasto se ponekad svjesno odricu
ti svojih prelijepih srebrenih krila.
Pa ipak, hvala ti Mati, hvala na moru.
_________________ Jos jednom pocecemo kao talog,
kao pjescani sprud, kao kameni rt
da se sa dna rijeke uzdizemo,
da opet ostrva postajemo.
|