Poništavajući danas raniju presudu sa zatvorskom kaznom od 27 godina, žalbeno veće Tribunala je, usvajajući žalbu optuženog, utvrdilo da pomoć koju je Vojska Jugoslavije na čelu s Perišićem pružila Vojsci Republike Srpske nije bila data s "konkretnim uputstvom" da bude upotrebljena za činjenje ratnih zločina u Sarajevu i Srebrenici, već za "opšti ratni napor" VRS. Politika Vrhovnog saveta odbrane SRJ, koju je sprovodio Perišić, bila je da obimnu vojnu pomoć VRS daje za "opšti ratni napor", a ne za počinjenje konkretnih zločcina u Sarajevu i Srebrenici, utvrdilo je žalbeno veće, kako je saopštio predsedavajući Teodor Meron.
"VRS nije ni de jure, ni de fakto bila podređena VJ", kazao je predsedavajući sudija Meron, naglašavajući da ni VRS nije bila u potpunosti zločinačka vojska, iako je njena strategija uključivala počinjenje zlodela nad civilima.
Meron je naglasio da je pomoć jedne armije drugoj u ratnim naporima nedovoljna za krivičnu odgovornost pojedinca koji tu pomoć pruža, bez dokaza da je pomoć bila direktno usmerena na činjenje zločina.
Po praksi Tribunala, "konkretno uputstvo" je nužan uslov za uspostavljanje veze između strane koja pruža vojnu pomoć i direktnih počinilaca zločina.
Prema današnjoj presudi, prvostepeno veće pogrešilo je kada taj standard nije primenilo pri proceni da li je Perišić pomagao i podržavao zločine VRS.
Žalbeno veće poništilo je i prvostepenu presudu da je Perišić kriv zbog toga što nije sprečio i kaznio počinioce raketnog napada na Zagreb sa polozaja snaga Republike Srpske Krajine (RSK) u maju 1995, u kojem je poginulo sedam civila. Perišić je po toj presudi imao komandu i kontrolu nad vojskom Srba u Hrvatskoj.
Pravosnažnom presudom utvrđeno je da Perišić nije imao neposrednu komandu i kontrolu nad Srpskom vojskom Krajine, iako su u nju upućivani oficiri VJ preko posebnog personalnog centra Generalštaba VJ.
Prema presudi žalbenog veća, raketne napade naredio je komandant SVK Milan Čeleketić, po nalogu tadašnjeg predsednika RSK Milana Martića.
General Perišić je prethodno izričito zabranio Čeleketiću, oficiru VJ na službi u SVK, da napadne Zagreb, ali Čeleketić nije tu naredbu poštovao, navodi se u presudi.
Peršić će biti oslobođen iz pritvora Tribunala čim to bude praktično moguće.
Suđenje generalu Perišiću počelo je pred Tribunalom 2. oktobra 2008, a tužioci su izvođenje svojih dokaza završili u decembru 2009. Dokazni postupak odbrane okončan je u januaru, a završne reči održane su krajem marta 2011.
General Perišić dobrovoljno se predao Tribunalu 7. marta 2005. godine, na dan kada je optužnica protiv njega obelodanjena, a dva dana kasnije je u prvom pojavljivanju pred sudijom izjavio da nije kriv ni po jednoj tački optužnice.
Od jula te godine bio je na privremenoj slobodi u Srbiji, a u pritvor Haškog tribunala vratio se 18. septembra 2008. Perišić je više puta na privremenu slobodu bio puštan i tokom procesa.
U septembru 2011, prvostepeno veće Tribunala osudilo je generala Perišića (68) na 27 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja artiljerijskih i snajperskih napada na civile u Sarajevu sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) 1993-95 i ubistva oko 7.000 Muslimana i premeštanja stanovništva Srebrenice u julu 1995. godine.
Perišić je bio osuđen i zato što nije sprečio i kaznio počinioce raketnih napada na Zagreb u maju 1995, u kojem je poginulo sedam civila, na osnovu nalaza da je imao efektivnu komandu i kontrolu nad vojskom Republike Srpske Krajine. To je prva presuda kojom je u Tribunalu neki zvaničnik Savezne Republike Jugoslavije proglašen krivim za zločine počinjene tokom rata u BiH. Za zločine počinjenje u Hrvatskoj (u Vukovaru i Dubrovniku) osuđeni su oficiri JNA Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin, Pavle Strugar i Miodrag Jokić.
|