Ne slažem se sa tvrdnjom da djeca ne poznaju Božiju volju, jer djeca nose u sebi jasno sjećanje na obećanje koje je dano Tvorcu kada su dobrovoljno došla da se rode na Zemlji.
Uostalom, treba razmisliti na šta to Isus misli kada kaže da treba da se "povratimo i budemo kao mala djeca" i "ovakvih je Carstvo Nebesko".
Ono što djeca nemaju i što ih mi stariji trebamo poučiti jeste životno iskustvo, odnosno kako najbolje razviti, primijeniti i ispoljiti ono što nosimo u sebi kad se rodimo, i kako na najbolji način ispuniti svoju svrhu radi koje smo i došli da živimo na Zemlji.
To je osnovna svrha odrastanja, obrazovanja, odgoja i duhovne izgradnje.
Neki od nas su tu da ostanu zastalno (u vječnom životu na preobraženoj planeti Zemlji, o čemu i Dragutin govori), ali neki su samo prolaznici i skupljači iskustava koja će im biti potrebna na drugim svjetovima u beskraju Tvorčevog stvaranja.
Ali bilo kako bilo, svi smo tu da što bolje vršimo Tvorčev naum za nas i da mu se što više približimo i nikakav spoljni znak sam po sebi to ne može da učini, ako ga ne prati unutrašnja spremnost.
Spoljni znak (krštenje, obrezanje, inicijacija), nije uslov ničega posebnog, i uglavnom služi
nama da nas podsjeti šta smo Bogu obećali.
Onom ko to živo sjećanje nosi stalno u sebi i ne zaboravlja ga, to nije neophodno.
Dženita je sjajno primijetila vezu obrezanja i krštenja i time (možda i ne znajući

) apsolutno potvrdila poentu apostola Pavla iz Poslanice Rimljanima (kada on govori o obrezanju) i koja se u svakoj i najsitnijoj nijansi može primijeniti i na (ritualno) krštenje koje može da znači mnogo ili baš ništa.
Ali u svakom slučaju, nametati djeci bilo šta nije dobro. Mnogo bolji put je pokazati im svojim ličnim primjerom da je taj put ispravan, i sačekati da ga oni prirodno izaberu kad za to izraze želju i spremnost.
Bravo Dženita! Vidi se da Duh Sveti radi u tebi!
Dakle, ono što je istinski važno je
šta živimo a ne kakav smo ugovor potpisali ili kakav ritualno-simboličko-mistički uslov smo ispunili.
(Dogma o novom rođenju putem krštenja je osnovana onoliko koliko se takav preobražaj zaista dešava u praksi, a to je toliko mali broj slučajeva da je to živi užas. Mnogo veći procenat pravog novog rođenja, tj. suštinskog pozitivnog preobražaja ljudi dešava se u "vatrenim krštenjima" tj. kroz životne nedaće i u teškim i komplikovanim životnim situacijama. Predlažem da se malo razmlisli o ovom.)
S druge strane ako o krštenju govorimo kao o ugovoru (što, uzgred, uopšte nije loše objašnjenje o čemu se tu radi), treba imati na umu da ugovor koji se potpiše je istovremeno i presuda za tebe ako ga ne ispuniš.
Najgore je to što se često dešava da se potpisani ugovori različito tumače, a u ovom konkretnom slučaju nezgodno je ako se nađe da ti različito tumačiš ugovor od onoga s kim si ga potpisao, jer to je Tvorac sam. A mi
ne znamo kako On tumači taj ugovor (mi u stvari ne znamo ni šta u tom ugovoru stoji), mi samo
mislimo da znamo i da učenja koja možda slijedimo daju precizne i jasne odgovore, ali stvarnost je daleko od toga.
Nema tog učenja i religije pod kapom nebeskom koji su odmakli mnogo dalje od duhovne početnice i koji su zašli malo dublje u bogatstvo poruka i poruka Svetih Spisa i života na Zemlji.
A mnogo je, i previše, samozvanih jedinosipravnih! Mogli bi se vrlo uskoro suočiti se teškim razočarenjima.
Pa ipak, važno je bar početi i tražiti, jer ko traži taj i nađe, a oni koji se pokažu dovoljno strpljivi i iskreni, već će imati vremena za sve.