BSE je napisao:
"2 ) Dao je upute, ostavio svakome izbor "
japanese rose bas u tome je fazon, dao je razlicite upute (ako postoji)
Ako misliš na to da je Bog imao različit pristup sa narodima koji su u različitim životnim okolnostima, onda si u pravu.
Ali svaki dobar učitelj i otac svoju poruku sroči tako da ga onaj kome je upućena može razumjeti i da ta poruka da najbolji plod.
A suština poruke je uvijek ista i vodi ka istom, i djeca i učenici prije ili kasnije to uvide, ako ga zaista poslušaju.
Oni koji su širom svijeta zaista nešto doživjeli i osjetili kroz duhovni rad bez obzira koju od Božijih objava slijede, mnogo su bliži jedni drugima i bolje se razumiju između sebe nego sa navodnim pripadnicima istog učenja ili religije. Došli su do suštinski istog, i nadišli forme u koje je ta suština bila zatvorena i zato je to tako.
Druga je stvar što su ljudi veoma skloni veličanju onoga što je "njihovo" nasuprot onoga što im je strano (a strano im obično najviše zato je jer je njihov pogled krut i ograničen).
Vrlo dobar primjer koliko je to zaista tako imamo zapisan u Svetom Pismu gdje apostol Pavle prve hrišćane u Korintu oštro kori zato što su se počeli dijeliti po tome ko je bio taj ko im je propovijedao evanđelje (a evanđelje bijaše naravno isto, ali
pristup u propovijedanju svakako drugačiji). Pavle kaže ovako:
11. Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svađe među vama,
12. A to kažem da jedan od vas govori: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; a treći: ja sam Kifin (tj. Petrov, misli se na apostola Petra); a četvrti: ja sam Hristov.
13. Eda li se Hristos razdjeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste?
14. Hvala Bogu što ja nijednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja;
15. Da ne reče ko da u svoje ime krstih.
(1. Poslanica Korinćanima 1:11-15)
Ovaj primjer govori sve. Ljudi su ti koji se dijele među sobom i samo traže oko čega bi se koškali.