ajkula je napisao:
Djela Apostolska 17.29.
"Kad smo dakle rod Bozij, ne treba da mislimo da je Bozanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski nacinili po misljenju svome"
Timotiju Poslanica Prva 2.5.
" Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, covjek Hristos Isus"
Propovjednikova 9.5.
"Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa...''
Psalam 135.15-18.
"Idoli su neznabožački srebro i zlato, djelo ruku čovječijih; usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; uši imaju, a ne čuju; niti ima dihanja u ustima njihovijem. Kakvi su oni onaki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.''
Ako je Bog jedan, ako je u 10 zapovjesti receno da se nikome drugom ne klanja niti moli, da nam ne treba posrednik... koja je svrha "sveca"?
edit: Mozes li napisati koja glava i koji stih u Psalmu? I koji prevod Svetog Pisma koristis?
Citiraj:
koja je svrha "sveca"?
Iskreno, ne znam da li sam gluplje pitanje u zivotu cuo.
Razumio bih da je pitanje u kontekstu koja je svrha ves masine, nekog komplikovanog uredjaja, ali koja je svrha postojanja neke licnosti???
Koja je svrha, otkud znam, tebe, tvojih roditelja, prijatelja, ljudi koje volis, na kraju krajeva i ljudi koje ne poznajes?
Ako ciljas, opet, na status svetitelja, pitanje je jednako besmisleno.
Recimo, komunistima je neko ko se istakao "narodni heroj", ili recimo kod Rusa "zasluzni umjetnik",
i kako postaviti pitanje "koja je svrha zasluznog umjetnika", ili "koja je svrha narodnog heroja".
Koja je svrha pravednika? Koja je svrha proroka? Koja je svrha....
Zar se sve treba gledati germanizovanim ocima pa da ima "functional use"?
Nema veze, pretpostavljam dalji slijed, tipicna protestantska argumentacija, sta je tu je.
Ajmo redom:
prvo vrlo jasno stojite iza stava da Biblija ne poznaje pojam "svetac",
a onda kada ja citiram mjesto koje jasno spominje tu rijec, i stavise,
koje prorokuje da ce pravednici biti nagradjeni netljenoscu zemnih ostataka,
u odgovor dobijam citate koji nemaju veze sa zivotom.
Gore navedeni citati su kao iz nekog predratnog adventisticko/jehovistickog prirucnika,
a ako cemo biti posteni odnose se na ranije veoma cesto rasirenu pojavu obozavanja demona
kroz idolopoklononstvo prirodnim fenomenima, odnosno prirodnim dobrima.
I Stari zavjet, i Novi zavjet itekako poznaju pojam i fenomen pravednika, bogougodnika, odnosno sveca, 'onoga ko je osvecen Duhom',
a dva milenijuma duhovnog iskustva svakako to mogu i posvjedociti konkretnim iskustvom. Ne vidim sta je ovdje problem:
ako imate neki konflikt sa pojmom "molitvenog zastupnistva", hajdmo ovdje lijepo otvoriti novu temu i rastumaciti tu vrstu duhovnog iskustva,
a da ne prepisujemo neprestano iz nekakvih pamfleta ciji su autori vecinom americki farmeri sredine 19. vijeka.
Ako se vama postovanje prema duhovnom licu odnosno licnosti postovecuje sa obozavanje drvenih kipova,
onda covjek ne moze to drugacije da shvati nego kao golu zlonamjernost u nedostatku ozbiljih argumenata.
ps
Stih je iz 12 Psalma, a bas cu pogledati i u Bible Works da ga postavim ako treba i na hebrejskom i na starogrckom:
cim se ne uklapa u amerikanizovanu verziju protestantizma, mora da su ga zli rimokatolici i pagani pravoslavci krivo preveli.