"Ja tamo, kad ono medjutim..."
Dajem sebi za pravo da postavim tekst napisan rukom Rakuna, koji je i postavio ovu temu, nekada davno...
Iskustvo dole napisano se odnosi na ekskurziju pod nazivom "Spanska romansa", na koju smo zajedno isli u septembru 2009. godine. Potpisujem sve dole napisano!
Dakle...:
"Počeću sa inicijalnim prevarama, koje sam morao istrpiti jer je bilo isuviše kasno da nađem bilo kakvu drugu rutu za iste novce, iako sam i u taj pokušaj uložio 2 dana i mnogo poziva.
Agencija nam je obećala za 450 KM „11“ dana ekskurzije. Na to se dodavalo još 45 KM za troškove viziranja i osiguranja putnika. Konačna cifra 495 KM, što zvuči veoma prihvatljivo za današnja vremena, a uključuje: 1 hotelsko nocenje sa doručkom u putu prema Španiji, 4 polupansiona, jedno nocenje sa doruckom u povratku. Razumno raspoređeno, da se ne premorimo od desetina sati neprekidnog puta.
Pred sam polazak na ljeto ove godine, određen broj studenata odustaje zbog pojave svinjskog gripa u Španiji i mnoštva zaraženih povratnika sa ekskurzija u susjednim državama. Ti studenti ostaju uskraćeni za 35 KM kolektivne vize i osiguranja.
Tada se već nudila opcija odlaska brodom, gdje se doplaćuje 100 KM na postojeći aranžman, a gubi se noćenje u putu prema Španiji – zamjenjuje se hotelsko noćenje sa doručkom za brod i morsku bolest, bez hrane.
Studenti su predložili, agencija prihvatila, da se boravak u Lloret Del Maru produži sa 4 polupansiona na 5 polupansiona, što je iznosilo dodatnih 40 KM po osobi. Uz autobusku varijantu i 5 polupansiona u Lloretu, cijena je iznosila 535 KM. I dalje razumno.
Avaj, jesen donosi nove muke. Muljanje i petljanje od strane agencije o tome kako niko od 100 studenata ne želi putovati autobusom već svi hoće brod sa minijaturnim kabinama i 100 KM doplate. Veoma teško za povjerovati, naravno, svakog su pozivali individualno i govorili mu kako samo 5-6 ljudi želi busom, te time stvorili pritisak da se izabere brod. Zanimljivo je to, svima se odjednom daje 100 KM više, da bi ostali uskraćeni za udobnost hotela, pravih kreveta, svježeg doručka, a zauzvrat će biti naslagani kao sadrine, po 4 osobe u sićušnim sobama, uz brod koji se mnogo ljulja i ne pruža ama baš nikakve slobodne aktivnosti?
Sve živ čovjek istrpi. Moramo da doplatimo još po 35 KM za ponovno viziranje, osiguranje i troškove u ambasadi. Na kraju porazna suma izgleda ovako:
Umjesto da za 535 KM dobijemo 2 nocenja+doručak u putovanju i 5 polupansiona, sve u hotelima, sa hranom, dobismo za 625 KM zadnju klasu u brodu i jedan polupansion manje u Ljoretu. Tu sam od muke već htio da se pojedem, koliko smo umrtvljen, glup i bezobrazno naivan narod. Dopustismo bez jednog podignutog glasa da nam ukradu jedan polupansion, a da nam debelo skupo naplate smradni brod, koji je u svakom pogledu degradacija u odnosu na hotel.
Ne boli toliko kada ti za istu stvar ili uslugu naplate 90 KM više, koliko boli kada ti naplate 90 KM više za lošiju uslugu i kvantitativno „manje i kraće“, ti isti ljudi.
Naravno, sada svako moze reci – nije te niko tjerao, mogao si otkazati put i ici solo, nije ekskurzija obavezna. Treba imati na umu prvo finansije – ako bi otkazali, ne bi vam od ukupne sume vratili izmedju 150 i 250 KM, iako su na pocetku, usmeno, vise puta tvrdili da se ne vracaju samo troskovi viziranja i osiguranja, na papiru i u praksi je bilo drugčcije.
Druga stavka – plan sa brodom i poskupljivanjem je objavljen 2-3 nedelje pre polazak koji se desio sredinom septembra. Sansa da cete naci agenciju koja ima odgovarajucu rutu, te da cete dobiti vize (jer vise niko ne sredjuje vize) u roku od tih par dana su jako male, a u agencijama najkasnije 2 nedelje prije polaska morate uplatiti kompletan iznos, cime rizikujete da izgubite jos vise novca ako ne dobijete vize. Vize donose troskove putovanja u Sarajevo i placanja vize u iznosu od minimalnih 30 eura u zavisnosti od države čiju vizu tražite. Uzevši u obzir da vam je Sol Azur već „skinuo“ barem 150 KM, svima je jasno da se finansijski ne isplati odustati od puta, a i fizički je nemoguće naći i realizovati drugo putovanje. Sve ove opcije sam detaljno ispitao u 2 dana očaja, i stvarno se ništa nije moglo u tako kratkom roku – Sol Azur nas nije slučajno obavjestio o poskupljenju i degradaciji paketa u zadnji čas, to je bilo taktizirano do kraja, jer su znali veoma dobro da imaju studente u šaci.
Još jedna stavka – mnogi od putnika su na postidplomskim studijima, rade i studiraju, ili već samo rade, te su morali nedeljama pa i mjesecima unaprijed uzeti barem 12 slobodnih dana godišnjeg odmora za ovaj put. Pomjerati u zadnji tren je u mnogim firmama nemoguće.
Odrekli su se putovanja na more, nekih manjih putovanja i ko zna čega da bi si priuštili kulturno-zabavni odmor u Španiji-Italiji-Francuskoj, teško da će se neko zbog 90 KM poskupljenja odlučiti da odustane i upropasti svoj godišnji odmor, priliku za oslobađanje od umora i stresa svakodnevnice.
Da odmah kazem par rijeci o smjestaju. Hoteli su skoro pa najnize klase. Goli podovi sa plocicama, kao da si u bolnici, grozni kreveti (od toga neki montaznog karaktera), ormari cija se vrata raspadaju i vise, wc-i bez tus kabina (navuces zastor i tusiras se tik do wc solje). Dobro, niko ne trazi luksuz, ali bi stvarno bilo lijepo da to lici na nesto i da je barem ispravno. Neki ce reci „imate tv“, hm, iskreno, ne znam kada se moglo stici gledati tv od onoliko napucenog tempa i programa. Price o „bazenu“ u sklopu hotela ne piju vode, i da nadjete vremena da odete na bazen, necete naci bazen, barem ne u funkcionalnom stanju.
Nestrucnost vodicaVec na prvoj destinaciji se vidjelo s kim imamo posla. Istina, momak vec par godina radi i ima kakvo-takvo iskustvo, ali ne i opste obrazovanje koje bi mu dalo lijepo i pravilno izrazavanje (pobogu, pa barem pravilno!), niti strucno obrazovanje koje bi nam uljepsalo obilaske i obogatilo nas. Prolazeci kroz Firencu, prica nam o istoriji, te spominje Dantea u vise navrata, par puta govoreci „Veliki Dante, koji je napisao djela...(pokusava se sjetiti, ako je ikada i znao nazive) Koji je napisao mnoga poznata djela“. Kasnije takodje spominje „poznata djela koja ne treba navoditi, svi ih znamo“. Njegovi opisi spomenika ili poprista istorijskih dogadjaja su bili veoma sturi, nimalo zivopisni i rjeciti, tek toliko, da se ne moze reci da nije bas nista rekao... Nazalost, mnogi su iskusili i kako je doticni ponekad grub i neotesan prema svojoj grupi turista, ponekad je cak namjerno zanemarivao studente, dozivas ga 2 metra od tebe (bez okolne galame i buke) a on te kao ne cuje, tek kada ga uhvatis za rame, tada reaguje. Veliko razocaranje, nestrucna osoba, sa prilicno nepravilnim izrazavanjem (sta bi tek bilo da smo mu dali da nam napise nesto, uh).
Dodatni obilasciNazalost, ovdje lezi jos jedan „trik“. Ukoliko uplatite sve obilaske, to izlazi na cifru od dodatnih 150 eura.
Prva prevara koja nas je sokirala, bila je obilazak zabavnog parka Port Aventura. Ta tura je naplacena
45 eura. Voznja je trajala nesto duze od sat i 20 minuta do parka, zatim su otisli kupiti ulaznice (grupne, sa popustom), te nam u ruke predali ulaznice sa cijenom od
23 eura!!! Ne trebam spominjati da smo istog trena svi bili, oprostite na izrazu, kao popisani. Park je bio van sezone i nije bilo govora o skupim ulznicama (septembar), a nasa vajna agencija je svakog ponaosob pokrala za 22 eura. Naravno, ne vrijedi se prepirati sa vodicem, oni su stotine puta culi ta pitanja i imaju spremne odgovore (citaj, nekad dobro osmisljene a nekada providne lazi).
Dnevni obilazak Barselone 12 eura
Jos jedno veliko razocaranje.
Ovako to glasi (citiram sa njihovog letka, mogu ga i uslikati pa okaciti):
Barcelona „Panoramica“: Panoramsko razgledanje olimpijske ljepotice uz kraca zaustavljana i posjete najznacajnijim znamenitostima grada: Toranj Agbar, Korida, Sagrada familia, Park Guell, Av. Diagonal, Nou Camp, Mt. Juic, Castell, Kolumbov spomenik, Port Vell, La Rambla, Goticka cetvrt, Pikasov muzej, Placa Catalunya.Od svega navedenog, Torre Agbar cete vidjeti iz busa, i to polovicno u preletu kao i koridu, tek na par trenutaka, a Mt Juic, Castell, Port Vell, Goticku Cetvrt i Pikasov muzej, uopste necete vidjeti ni iz busa, da ne sominjemo da se necete zaustavljati da to zaista i dozivite.
Izbacice vas ispred Sagrada familie i dati vam 5 do 10 minuta da optrcite krug. Ovo nije shala, vec tuzna zbilja, za jednu od najljepsih gradjevina na svijetu, dobijate pet minuta optrcavanja. Tu smo se golemo razocarali, pogotovo sto nakon Sagrade idete do stadiona Nou Camp, i tamo imate sat i po do 2 da uzivate u, hm, kulturno-istorijskom naslijedju, valjda je toliko vaznije od Sagrada familile i Park Guel-a, koji su zajedno dobili jedva sat vremena za obilazak.
Flamenko vece, 20 eura.
U kartu je ukljucena neogranicena konzumacija Sangrije, sampanjca ili gazirane vode, do ponoci. Sa stanovista konzumacije, i nije nesto primamljivo, uzimajuci u obzir to da je litar i po sangrije u prodavnici obicnoj neka 2 eura.
Sam ambijent je porazavajuci, optrilike nesto gore nego da ste u jezeru. Stotine turista iz raznih zemalja dovedenih u jeftin i kicast ambijent sa gomilom alkohola na stolovima. Gase se svjetla, predstava pocinje... Pjevaju operski pjevaci, nastupaju gitarski izvodjaci. Vrhunac je kada preko naborane zavjese (kao harmonika), projektuju video Pavarotija koji pjeva, naravno, bez tona, a drugi pjevac pjeva tu istu operu. Djeluje u isto vrijeme odvratno za pogledati (projekcija Pavarotijeve glave na ispresavijanoj povrsini), posramljujuce (uporedjivati nedavno upokojenog Pavarotija i nekog pjevaca nize kase), i na kraju, nevjerovatno neukusno kada se sve to spoji.
Sami plesaci i plesacice su veoma korektno odradili svoj dio posla, nazalost, uz prilicno skromnu kostimografiju i scenografiju, nista virtuozno i sto bi oduzelo dah. Bio bi to zanimljiv nastup za pogledati u svome gradu, ali zaista, nikakvo iskustvo koje „mijenja zivot“ ili barem zapanji od ljepote i umjeca.
„KOSTA BRAVA“ Razgledanje botanickog vrta gdje se uzgajaju ogromni kaktusi [i](hm, da su rekli prelijepi, jedinstveni, stotine vrsta, ne „ogromni“, kao da to treba da privuce?)... [i]Nakon Pinya de Rose slijedi posjeta najpoznatijem vinskom podrumu gdje besplatno degustirate najbolja spanska vina a zatim se upititi do cudesnog srednjovjekovnog mjesta Tossa de Mar.“Vrt je zaista bio predivan. Stotine vrsta kaktusa sa svih strana, fantasticne boje njihovih cvjetova, sarolikost oblika samih kaktusa, bodlji... Nesto sto se pamti.
„Najpoznatiji vinski podrum“, je, hm, prizemna kucica u dvoristu nekog lokalnog seljaka, sa prostorijom 7x7 metara i ukupno jedva desetak vrsta vina (4-5 crvenih i 4-5 crnih). Doduse, sve su bile neke prelazne vrste, koje po ukusu podsjecaju na liker i na vino, veoma slatkasto. Svega je par bilo pravih vina. Nista od vina starih decenijama, od izlozbenih uzoraka (stavise, nismo vidjeli ni jednu potvrdu kvaliteta tih vina, nagradu, neki drzavni certifikat vinarije). Dakle, ponovo obicna varka.
Dalijev muzej, 10 eura
Ovdje je ponovo radio vodicev bic „imate 45 minuta, ako zakasnite necemo stici u PARFIMERIJU (ovo su drzali kao adut i pozurivali). Ne treba napomenuti da je za 45 minuta veoma tesko obici najobicniju izlozbu u Muzeju savremenih umjetnosti RS, a kamo li toliki opus koji ime i velicina kao Pikaso imaju iza sebe. Ako dodate guzvu, kompleks koji se sastoji od 3 nivoa i podnivoom, mnosto malih soba, misija je nemoguce i svodi se, kao i obilazak Sagrade, na bjesomucno trcanje i nikakav dozivljaj. Bitno je da se stigne u parfimeriju.
Parfimerija – na prezentaciji su pricali bajke, naravno, kako je to jedna od najvecih parfimerija na svijetu, kako se moze kupiti na desetine svjetskih brendova po 20-30 eura za 100+ mililitara, kako postoji kombinacija 6 poznatih parfema u pakovanju od 20 ml za 30 eura i ostale drangulije. Takodje, ukoliko pogodite svojim culom mirisa pogodite o kojem se modelu parfema radi, dobijate ga besplatno! (naravno, niko nam nije dao mogucnost da pogadjama = niko nije dobio besplatno). Vodic je prodavao pricu kako je „pod kodom 725, Armani Black“ (ne sjecam se tacno koda modela i proizvodjaca), a pod 628 Diesel blabla, „eto toliko vam smijem reci, te sam ja pogodio“.
Praksa – po tradiciji agencije, potpuno druga prica. Mogla su se kupiti samo 2-3 zenska parfema koja „tek dolaze na ljeto u modu“ i 2 muska. Desetine poznatih svjetskih? Bilo je za kupiti cistih mirisa i sapuna vanile, bresvke, lavande i slicno, i u ponudi je bio set od 6 muskih parfema u nebrendiranim bocicama od 20 ml za 50 eura. Veoma povoljno, a tek koliki je izbor...
Raspjevane fontane... gratis
Ono sto su svi sa nestrpljenjem ocekivali, pokvarila je organizacija... Vozaci kasne na dogovoreno mjesto polaska, vodic kasni.
Rezultat – od programom obecanih 90 minuta obilaska fontana i uzivanja u predstavi, dobili smo 45 minuta, uz napomenu da je autobus parkiran 7 minuta od fontana, a put se ne racuna, dakle, jedva 35 minuta. Strasno razocarenje medju studentima, ali sta da se radi.
U povratku je bio plan nekog nocnog obilaska Kana, Nice, Monaka i Monte Karla. Na nasu veliku zalost, ispostavilo se da cemo to sve obilaziti u kasnim nocnim casovima! Poslije 1 ujutru smo stigli u Monte Karlo, jedina vrijedna posjeta izmedju ta 4 mjesta. Kan je potpuno prljav i nema sta za prikazati osim setalista i zgrade u kojoj se odrzava festival, Monte Karlo, osim Kazina, nema nekih znamenitosti koje u tih 30 min mozete obici, Nica takodje ne nudi mnogo u kratkom obilasku u 10 navece, pokisla i tmurna. Nazalost, u Monte Karlo dodjete totalno umorni, slomljeni tijelom i voljom, jer je to 4-i put da vas dizu iz sna i tjeraju na hladni nocni vazduh.
Sve u svemu, zakljucak, nazalost, jeste taj da je ovo obicna prevara od ekskurzije. Ukoliko vam je cilj da pijete, pijete, malo i konzumirati teze opijate, ponesto i vidite, vjerovatno ce vam biti sasvim dobro. Ako vam je cilj da upoznate, koliko je moguce i tih nekoliko dana, kulturu i duh Spanije, te Italije i Francuske, na pogresnom ste mjestu. Obilasci turistickih destinacija su katastrofalni, a upoznavanje kulture i tradicije se svelo na drugorazredne vinarije i plesace.
Najtoplija, ljudska i prijateljska preporuka vam je – pronadjite pravu agenciju. Sa Sol Azurom cete platiti, u najboljem slucaju, 500 + 200 KM (za obilaske), dakle 700 KM za veoma nekvalitetnu ekskurziju. Da li imate toliko mnogo novca da kupujete lose stvari za solidne novce?"