mary juana je napisao:
zašto bog dopušta patnje? to je najčešće pitanje i razlog zbog kojeg mnogi sumnjaju u postojanje boga. biblija nam daje najbolji odgovor na to pitanje.
Ne daje ona nikakav odgovor, osim što nudi obilje izmišljenih priča i pričica.
mary juana je napisao:
uvodna poglavlja knjige postanka daju nam pozadinu za odgovore na ta pitanja. u njma se spominje stvaranje svjeta bez patnji. bog je prvog čovjeka i ženu postavio u rajsku okolinu, preljep sličan vrtu dom i dao im ugodan i stimulativan posao. obzirom na zemlju zapovjedio im je 'da je obrađuju i da brinu za nju'. nadzirali su također "ribe u moru, leteća stvorenja neba i svako živo stvorenje koje se kreće po zemlji"
I onda je dopustio incest kao način razmnožavanja. Baš izopačeno.
mary juana je napisao:
osim toga kako su prvi ljudi stvoreni savršenih tjela i savršena uma, nisu ni u kom smislu bili manjkavi. zato nije bilo razloga da trpe bolesti, starost ili smrt. pred njima je bila beskrajna budućnost u zemaljskom raju (5. moj.32:4)
prvom paru bog je zapovjedio da bude plodan da se umnoži i napuni zemlju. dolaskom djece ljudska obitelj bi se uvećala i proširila granice raja, te konačno se rasprostrla cijelom zemljom.
tako bi ljudska rasa postala ujedinjenom obitelji i živjela u savršenu zdravlju na rajskoj zemlji.
međutim da bi taj sklad potrajao, prvi ljudski par je morao prihvatiti pravo stvoritelja da upravlje ljudskim aktivnostima. to je značilo da prihvate njegovu suverenost. a zašto? prije svega zato što je takvo što ispravno. stvoritelj nečeg sigurno ima pravo na određenu mjeru kontrole nad onim što je stvorio. to načelo odražava se već vjekovima u zakonima vlasništva. nadalje, ljudi su trebali prihvatit stvoritelja i zbog slijedeće presudne činjenice: nisu stvoreni sa sposobnošću da uspješno upravljaju sobom bez svog stvoritelja, jednako kao što bi sigurno umrli da ne jedu, piju ili ne dišu. istorija je pokazala da su slijedeće riječi iz biblije istinite: "zemaljskom čovjeku ne pripada njegov put. ne pripada čovjeku koji hoda čak ni da svojim korakom upravlja."(jeremija. 10:23) tako dugo dok bi ljudi ostali unutar smjernica koje je postavio njihov stvoritelj, njihov život bi bio trajan, uspješan i sretan.
osim toga ljudi su stvoreni kao slobodna stvorenja. nisu trebali reagovati poput robota ili prisilno činiti stvari na temelju instikta kao što je to slučaj u životinja ili insekata.
no ta je sloboda trebala biti relativna, a ne apsolutna. trebali su je upotrijebiti odgovorno, unutar granica božijh zakona, zakona koji su bili za njihovo opšte dobro. zapazimo u vezi s tim slijedeće biblijsko načelo:
"budite kao slobodni ljudi, ali ne da svoju slobodu držite kao izliku [pokrivač] za zlo, nego kao robovi božij" (1. petr. 2:16). bez zakona koji upravljaju međuljudskim odnosima nastalo bi bezvlađe, a time bi se životi svih ljudi izložili štetnom djelovanju. tako dok je relativna sloboda poželjna, previše slobode nije, slično kao kod odgoja djece. posvemašnja sloboda, dakle da donosimo odluke, a da pritom ne uzimamo u obzir stvoriteljeva upustva, dovodi do svakovrsnih problema. tako je bilo i u slučaju prvih ljudi. izabrali su zloupotrebu svog dara, slobode. pogrešno su odlučili posegnuti za neovisnošću od svog stvoritelja, da bi time bili "poput boga" mislili su da mogu sami odredit šte je dobro a šta zlo (1. mojs. 3:5).kad su se prvi ljudi odvojili od stvoriteljeva vodstva, dogodilo im se nešto slično kao kad se iz utičnice izvuče utikač električnog ventilatora. tako dugo dok je ventilator povezan sa izvorom energije, okreće se. no kad se ta veza prekine usporava se njegova vrtnja do potpunog zaustavljanja. tako se desilo i u slučaju adama i eve, kad su se odvojili od svog stvoritelja, "izvora života" (psalm. 36:9). budući da su namjerno izabrali put u neovisnost od svog stvoritelja, on ih je pustio da u punoj mjeri shvate značenje svog izbora. prepustio ih je samima sebi. u biblij stoji: "ako ostavite boga, i on će ostaviti vas" (2. dnevn. 15:2).bez podražavajuće sile stvoritelja počelo je postepeno propadanje njihova uma i tjela. vremenom su ostarjeli i umrli (1. mojs.3:19; 5:5).
nakon što su adam i eva izabrali neovisnost od stvoritelja, opadala je njihova savršenost. to se dogodilo prije nego su imali djecu. kako su se ona rađala tako se na njima odražavalo ono što su poprimili roditelji - nesavršenost. prvi ljudi su tako postali poput manjkavih kalupa, sve što je od njih proizašlo također je bilo manjkavo. zato smo se i mi rodili kao ne savršeni. naslijedili smo starost, nemoć, bolest i smrt. odjeljenost od stvoritelja i njegovih zakona, te nesavršenost, otvorila je brane ljudskom bezumlju. tako se ljudska istorija ispunila patnjom, tugom, bolešću i smrti (psalm 51:5; rimlj. 5:12).
hoće li se time reći da je zlo u cijelosti poteklo od ljudi? ne, postoji još nešto. stvaranje razumnih stvorenja nije bilo ograničeno samo na ljude. prije njih bog je stvorio nebrojeni broj duhovnih stvorenja na nebu (job. 38:4,7). i oni su bili slobodne volje, te su također mogli izabrati vodstvo stvoritelja. jedan od tih duhovnih stvorova je izabrao da razmišlja o želji za neovisnošću. njegovo častohleplje razvilo se u tolikoj mjeri da ga je ponukalo na prkošenje božjem autoritetu. adamovoj ženi evi rekao je da mogu prekršit božij zakon zajamčivši: "jamačno nećete umrjeti" (1. mojs. 3:4; jakov. 1:13-15). njegova izjava značila je da oni ne trebaju svoga stvoritelja kako bi trajno i sretno živjeli. ustvari rekao je da će se time situacija prekršitelja popraviti, da će postati poput boga.
time je doveo u sumnju pravovaljanost božijh zakona i bacio sumnju na božij način upravljanja nad njima. štaviše bacio je sumnju na pravo stvoritelja da vlada. zbog takvog krivog prikaza stvari prozvan je sotonom, što znači "protivnik", i đavolom što znači "klevetnik".
takav je stav sotone djelovao posljednih 6000 godina i na čovječanstvo promicao načelo 'vladaj ili uništi' (luka. 4:2-8; 1. jovanova. 5:19; otkrovenje 12:9).
no zašto bog nije u početku uništio prestupnike kako ljude tako sotonu?
odgovor leži u činjenici da su se takvim postupkom pred svim razumnim stvorenjima pojavila komplikovana sporna pitanja. jedno od tih pitanja sadržavalo bi slijedeće: može li neovisnost od božije suverenosti donjeti trajne koristi? je li božije vodstvo ljudima bolje od njihova vlastitog? mogu li ljudi uspješno upravljati svjetom nezavisno od svog stvoritelja? ukratko, je li ljudima potrebno božije vodstvo? takva su pitanja zahtjevala odgovore koji su se mogli dat samo nakon izvjesnog vremena.
ipak zašto je bog dopustio da prođe toliko vremena prije nego se riješe ta pitanja - do sada oko 6000 godina? nisu li se ona zadovoljavajuće mogla riješit i prije?
pa da je bog reagovao odmah, moglo ga se optužit da ljudima nije dao dovoljno vremena da razviju uspješnu vladu i potrebnu tehnologiju za ostvarenje mira i napretka za sve.
tako jebog u svojoj mudrosti znao da je potrebno vrijeme da se riješe sporna pitanja. zato je i dopustio da prođe toliko vremena.
tokom vjekova isprobalo se sve vrste vlada, socijalnih i ekonomskih sistema. nadalje, ljudi su imali dovoljno vremena i da tehnološki napreduju, uključujući tu i svladavanje sile atoma. a s kojim rezultatom? je li time ostvaren svjet koji predstavlja blagoslov za cjeli ljudski rod?
koje je božije riješenje pisat ću kasnije.
Što bi rekao Krleža, "puste tlapnje". Riječi, riječi, riječi... A nigdje dokaza.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
sto se tice projekcija, one su veoma zanimljiv layer ljudske svijesti koji me uvijek iznova fascinira 
