а пођемо ли од свега напред изложеног и кренемо стопама Јиргена Шпанута све до Краљевског Острва, које је он представио на овде приложеној репродукцији карте у његовом делу о "Атлантиди", запазићемо - пре свега - да то острво није удаљено, ни од давне ЛАБЕ - АЛБЕ, а нити од СЕРБОН - ланда, садашњег Јитланда. По историчарима, који Словене налазе свуда по Европи као староседеоце још далеко пре ХII века пре Христа, када је - по Шпануту - то острво задесила катастрофа, која је присилила "Филистинце" да га напусте, можда заједно са "другим народима севера", како овај аутор често понавља - у то доба, дакле, у том делу северне Европе - по обалама, полуострвима и сигурно на том острву, као и по неким другим, које писци спомињу, живели су древни да кажемо - Словени, огрешујући се о давно нестале људе, који онда себе нису тако називали. За те Србе старих времена Шафарик каже у својим "Старожитностима", да су били на обалама северних мора давно пре него што је Мојсије добио Законе на гори Синајској. Па, судећи по ономе, што је сачувао Платон у своме дијалогу "Критија", што спомиње Шпанут, а што ни најмање не личи на легенду, већ - напротив - на оно, што је сачувано о словенским мудрацима старих времена, на том острву се - не само знало за писмо, него је оно било урезивано и овековечено на стубовима и на плочама од злата. Ево, најпре, тог текста онако, како нам га је Платон приказао:19
'Εν δε τη στηλη προζ τοιζ νομοιζ ορκοζ ην μεγαλαζ αραξ επενχομενοζ τοιζ απειθοθσιν.20
ωζ ο νομοζ αυτοιζ πάρε—δωκεν και γραμματα υπο των πρωτων εν στηλη γεγραμμενα ορειχαλκινη ν κατα μεσην την νησον εκειτ εν ιερω21
δικασαντεζ δε, τα δικασθεντα, επειδη ψωζ γενοιτο, εν χρυσω πινακι γραψαντεζ μετα των σιολων μνημεια ανετιθεσαν.22
Горњи одломци Платоновог текста у преводу гласе:
1. - На стубу, осим закона, (било је урезано велико проклетство за свакога, ко би се (о њих) огрешио.
2. - "...њима је то закон налагао и слова (натпис) првих (краљева), исписана на стубу од орихалка, који се налазио у средини острва, у храму..."
3. - Пошто би пресудили, када дан настане, пресуду би урезали на златној плочи, коју су, заједно са оделом, остављали за успомену."
19. Platon, Critias ou Atlantique.
20. О.ц.,119е.
21. О.ц.,119л
22. О.Ц., 120ц.
Какво је било писмо Краљевског острва? Којим језиком су говорили становници тог давно потонулог дела земље, претвореног у земаљски рај, захваљујући поштовању традиција, реду и законима? Платон каже, да су ти још у његово доба давно ишчезли људи имали мисли истините и велике, показујући доброту при суђењу о догађајима, а и једни према другима. Исто тако, они су презирали све друго осим врлине, не ценећи никакво богатство у злату, не губећи власт над самима собом и држећи се увек правог пута...
Овај Платонов опис слово по слово се слаже с оним, што се зна о старим Словенима, посебно о Србима, што је сигурно дало повода, да се још од најдавнијих времена створи појам о "небеској Србији"; што је служило као основа васпитања младих српских нараштаја, којима је мајка говорила, попут мајке Јевросиме:
"Немој, сине, говорити криво!...
Боље ти је изгубити главу,
него своју огрешити душу!"
И на то је сигурно мислио Живанчевић, кад је писао о:
"...људској мисли, која и данас - зрачећи - извире
из безгранично простране и несравњиво чисте,
бесмртне Словенске душе, осветљујући остали део човечанства. "
Сличне мисли сигурно су биле записане на златним плочама Краљевског Острва, несталог заједно с његовим племенитим и праведним житељима... Како су те златне плоче изгледале, нека нам о томе да неку представу слика, коју Јирген Шпанут доноси на стр. 185. свога значајног дела. Испод те слике пише: "Златне плоче, лево: филистинско писмо, десно: етрурско писмо." Ова слика носи у Шпанутовој књизи број 104. а узета је из текста под насловом: "Проналазак писма", објављеног, Тајм-Лајфу ("Die Erfindung der Schrift" -Time-Life). следи слика ,
А којим словима су писали и на ком језику, да ли ће та тајна Краљевског Острва остати заувек прекривена водом?
Човек који ради, он верује. А рад кроз веру у оно што се ради, најчешће доноси плодне резултате... особито, када унутрашњим погледом успевамо да обухватимо - бар на кратко - и време и простор. Тако смо - дознали, да је - отприлике у исто доба, када је потонуло Краљевско Острво, на другом крају Европе један народ писао и певао, под именом, које је сачувао Диодор Сицилијски... А ако се неким писмом и писало, и ако су се њим писале и дуге епске песме, претпостављамо - такво је писмо бројем својих слова морало превазилазити број руна... Биће, да је то исто оно писмо, о коме је реч у VI певању '"Илијаде": о коме је реч у Еурипидовој "Алкестиди", тамо, где се спомињу "Трачке таблице", везане уз име Орфеја, трачког краља. Судећи по ономе, што нам је сачувао Платон у "Критији" о језику "варвара", који су још у његово време говорили "варварским језиком", на територији Грчке и то особито жене, као већи чувари традиције, судећи по ономе, што он о том некад потпуно заједничком језику Грка и "Варвара" каже, нама тај језик ни данас није непознат...
Био је то језик оних, чије су име Грци и Римљани проширили као "Пелазги", који су - по многим писцима Хеленима били истински учитељи, јер су их научили: земљорадњи, искоришћавању руда, архитектури, градњи канализације, епском певању и, како кажу старе књиге - писмености. У прилог те идеје говоре јасне, једноставне и пуне смисла и логике чињенице, које ћемо изложити у наставку овога поглавља.
Није било само на северу мудрих, племенитих и светих људи. Многа сведочанства нам сасвим нехотице говоре, да је таквих људи било и на југу европског континента. Људи, који су се удаљавали од света, да би медитирали, живели чистим животом и постали слични боговима. И они су били духом отмени, чином племенити и мудраци, који су уливали поштовање.. Такви људи, код којих је УМ доминирао целим њиховим бићем, приближавајући их космичкој духовној сили - они су били она надахнута - митска лица, која су зидала успон човека као супериорног бића... Ми с таквима повезујемо и стварање писма, које од оних давних дана игра најодлучнију и најузвишенију улогу при остварењу везе човека с човеком и генерације с генерацијом. Тиме ћемо да пређемо на излагање грађе, коју смо до данас открили о СРПСКОМ ПИСМУ: ГЛАГОЉИЦИ И ЋИРИЛИЦИ.
_________________ Once you're grown up, you can never come back!
|