Proglas dr. Ismeta Popovca i Mustafe Pašića Muslimanima Čajniča i okolice Kako bih pomogli svojoj „braći četnicima u odbrani nevinog i ugroženog naroda" dr. Ismet Popovac i Mustafa Pašić upućuju proglas muslimanima Čajniča i okolice da pod hitno svi stupe u redove četnika, jer je to u „cilju poštene zaštite interesa i obezbeđenja sigurne budućnosti muslimanskom narodu na principima uzvišenog islama, te poštivanja slobode vere, svetinje porodice, poštivanja privatne imovine, socijalne pravde i demokratskih političkih sloboda."
Fehim Musakadić rođen je u Sarajevu, gdje je živio do Drugog svjetskog rata. Bio je veliki srbofil i to nikad nije skrivao. U Prvom svjetskom ratu bio je dragovoljac u srpskoj vojsci, gdje je stekao čin majora. Nositelj je spomenice Solunskog fronta i najvišeg odličja dinastije Karađorđevića, odnosno titule vitez Karađorđeve zvijezde sa mačevima.
Do početka Drugog svjetskog rata bio je šef policije u Sarajevu. Čim je izbio Drugi svjetski rat Fehim Musakadić se povezao sa Dražom Mihailovićam koji ga raspoređuje u Istočnu Bosnu u štab vojvode Petra Baćovića. Kasnije odlazi u Konjic gdje je osnovao Konjički muslimanski četnički bataljon. Zarobili su ga partizani 1943. godine u Stranama kod Uloga, zajedno sa još nekoliko četnika.Prema riječima jednog četnika koji je uspio umaći, navodno je neposredno prije strijeljanja uzviknuo „Živio kralj! Živio Draža Mihailović! Dole Tito!" Mustafa Mujo Pašić bio je do rata veoma poznati sudac Okružnog suda u Mostaru. Pravo je studirao u Beogradu. Već na studiju je pokazao sve karakteristike velikog srbofila. Prema pričama starih Mostaraca sudac Pašić je svoje srbofilstvo otvoreno pokazivao i kada je Nezavisna država Hrvatska uspostavila svoj režim u Mostaru i Hercegovini. Već sredinom aprila 1941. godine ustaše su izdale naredbu da svi Jevreji, Cigani i Srbi moraju predati ustaškom redarstvu svoje telefone, radio aparate, svo oružje, te bicikle, motore i automobile, a sve to pod prijetnjom smrtne kazne. U redu pred ustaškim redarstvom zajedno s Jevrejima, Srbima i Ciganima stajao je i sudija Pašić. Kad su mu ustaše rekle da on ne treba donositi radio aparat, telefon i bicikl, on im je odgovorio „Ja sam Srbin, te se vaše naređenje odnosi i na mene, i zato evo vam i moje biciklo!". Ustaše su ga uhapsili, ali se golema masa muslimana zauzela za njega, te je uskoro pušten. Nijemci su ga zarobili u zimu 1944. godine i predali ga ustašama na dalji postupak. Ubijen je u koncentracionom logoru „Jasenovac". Posebno važnu ulogu u muslimanskom četničkom pokretu imao je Mustafa Mulalić. Rođen je u Livnu 1898. godine. Bio je narodni poslanik Jugoslovenske narodne stranke za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Prije rata bio je službenik u beogradskom listu "Sokolski glasnik". U toku rata bio je u štabu Draže Mihailovića na Ravnoj Gori, gdje je uređivao list „Ravna Gora i Ravnogorska misao", a kasnije lista „Istok" - glas jugoslovenskih Muslimana.
Bio je potpredsjednik (Dražin zamjenik) četničkog Centralnog nacionalnog komiteta. Bio je potpredsjednik Ravnogorskog svetosavskog kongresa u selu Ba, održanom 28.1.1944. godine, a koji je trebao biti pandan komunističkom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Početkom 1944. godine trebao je sa dr. Lazarom Markovićem predstavljati četnički pokret u Londonu, kod emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije. Međutim, prema mišljenju nekih četničkih glavešina Mustafa Mulalić nije bio podoban za tu ulogu, pa je umjesto njega poslan Adam Pribićević.
Mustafa Mulalić je u listu „Istok" u martovskom broju od 1944. godine objavio „Poruku đenerala Draže Mihailovića Muslimanima širom Jugoslavije." U toj poruci Draža Mihailović kaže da „Muslimani stvaraju svoj budući položaj u novoj dolazećoj državi upravo saradnjom sa jugoslovenskom vojskom u otadžbini i borbom protiv zajedničkog neprijatelja udaraju temelje svome položaju". Đeneral Mihailović muslimanima poručuje „da će biti ravnopravni i jednaki pred svim zakonima, da će imati građanske slobode, vjerske slobode, imovinske slobode, itd". (Arhiv Vojno-istorijskog instituta u Beogradu, 10/6-1, k.226, "Istok - glas jugoslovenskih Muslimana - broj 7 - Slobodne srpske planine). ored Fehima Musakadića, Mustafe Pašića i dr. Ismeta Popovca, kao veliki srbofili i četnici bili su još Mustafa Mulalić iz Livna, Mustaj-beg Hadžihuseinović, poručnik Husnija Čengić, Smajo Ćemalović iz Mostara, Mustafa Berberović iz Blagaja, Abid Prguda, Omer Kalajdžić, braća Muhamed i Abid Mehmedbašić iz Stoca, Džemal Kršlaković - imam iz Konjica, prof.dr. Mehmed Begović, profesor Univerziteta u Beogradu, Muhamed Mulalić, Alija Konjhodžić, Esad Vehabović iz Bosanske Gradiške, Omer-beg Čengić, kapetan Husein Rovčanin, komandant poznatog Komoranskog odreda koji je operirao na području Brodareva, Bijelog Polja i Prijepolja, a koji su partizanima cijele 1943. i 1944. godine zadavali goleme glavobolje, jer im nisu nikako omogućavali da prijeđu rijeku Lim Ne mogu a ne spomenuti Muhaneda Preljubovića, člana četničkog Centralnog nacionalnog komiteta, kojeg je u decembru 1944. godine sam Draža Mihailović imenovao za komandanta svih Četničkih muslimanskih jedinica u okviru Srpske, Hrvatske i Slovenačke armije. (Arhiv Vojno-istorijskog institute - Ča - br.reg.26/1, k.6 - Naredba načelnika štaba Vrhovne komande za 20. januar 1945). Lista je još mnogo duža, no ovo su bili najznačajniji muslimanski četnici.
|