banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 25 Jun 2025, 20:39

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 87 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 01 Mar 2009, 19:51 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
lavić je napisao:
Taliji
Pozdrav, ne nikako nisam imao tebe u vidu govoreći o budućnosti naprotiv mislim da imamo dosta sličnih pogleda.
Sretno.

Ok, bitno je da se razumijemo. :wink:

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 09 Mar 2009, 18:44 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
Vozd Jovan Pogani je napisao:
Stradaju zato sto ne idu u crkvu i ne placaju svetu vodicu 10 vec 2 i po marke...

E baš si to napisao... u skladu sa svojim nickom. :D

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Mar 2009, 09:52 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 08 Mar 2009, 20:54
Postovi: 101
http://www.serbianunity.net/culture/library/Drakulici/



Ime mi je bilo Milovan. I ovo je moja prica. Mrtva prica. Jedna od dvije hiljade i tri stotine mrtvih prica. Nase price, sve do jedne, umrle su zajedno s nama. U istom danu: u subotu, 7. februara 1942. godine, po gregorijanskom kalendaru. Tada smo svi mi, Srbi iz Drakulica, Sargovca, Motika i rudnika Rakovac, poklani. Poklani izmedju cetiri sata ujutro i dva sata poslije podne. Za jedan koljacki radni dan. Tacno tako: za jedan koljacki radni dan! Ni vise, ni manje. Poklale nas ustase, po tom poslu, iz Zagreba dovedene. Pomogle im domace, svesrdno. A da su otuda stigle, o tome nista nismo culi. Ni znali. Ni slutili. Mi, Srbi u Drakulicu, zivjeli smo, sve do pokolja, mirno. Pod stalnom strijepnjom, i strahom, da bi i mi mogli da omrknemo a ne osvanemo, pa ipak - mirno. Nismo im, novoj vlasti, nista krivi: dajemo sve sto zatraze, cinimo kako nam narede, ocutimo kad nas uvrijede. Ne bunimo se, niti s tim nekakvim pobunjenicima veze imamo. Pokorni im, potpuno. Zbog cega bi nas - pitali se stariji ljudi, ozbiljni domacini - onda dirali. U selo, pocesto, dolazio fra- Miroslav, zupnik iz Petricevca. Ponekad u crnoj ustaskoj uniformi, sa opasacem, i pistoljem o njemu. Uz to, sa remnikom preko ramena, na kome se nalazio, u koznoj kaniji, mali crni noz. Pratili ga, ponekad, meni sasvim nepoznati fratri. Nista, po obicaju, oni ne bi govorili, pa smo ih dozivljavali kao puke zupnikove pratioce, tihe sjenke.

- Ovaj mali noz se zove - bod. Ustaski bod, to dobro upamtite! Nije li lijep? - pitao nas vedro, poigravajuci se onim nozem, kao igrackom. �I tako - nastavljao bi sasvim smireno - jos vi slavite slave. I druge vase blagdane, naravski. I mislite si da nema nicega ljepsega i vecega od te vase slave. U to vjerujete, jer ne znadete da je to ostatak bezboznistva, barbarstva. Stoga, izgleda, necete u nasu svetu vjeru, katolicku. Vidjet cemo, vidjet cemo... �

Ponovo bi vadio svoj bod, bacao ga uvis, hvatao, veoma spretno, u desnu ruku, opet stavljao u kaniju. Jednom je, sjecam se, iz futrole izvadio pistolj. Bio je, taj njegov pistolj, crn i sjajan, bljeskao nekakvim crnim sjajem. On ga stavio na dlan desne ruke, posmatrao sa smijeskom, skiljeci na lijevo oko. Onda, odjednom, obuhvatio prstima, repetirao. I, nisaneci u mlado jabukovo stablo, brzo opalio. Zatim jos jednom, pa jos jednom.

- Hajde, ti stari - kazao cika-Mitru nehajno - vidi kuda su tanad otisla!

Cika-Mitar poslusno odgeguckao do desetak metara udaljenog stabla, polako se sagnuo, pa doviknuo:

- Evo i�, krsne mi moje slave Svetoga Save, svetri ovdje! Dobro ciljas, pope, da bolje biti ne more. Eh, dobro, nema se sta reci... - galamio nagluvi cika-Mitar, desnim kaziprstom pokazujuci bijele rupice na jabukovoj kori.

- Ima i boljih od mene, tu vam stojim dobar. Jos kada gadjaju u zivo meso, tu im, vjerujte mi, premca ne imade. Vidjet cete, i to cete vidjeti. Samo slavite svoje slave. I uzivajte. Da, da, uzivajte - dodao zagonetno.

Niko u nas, ispocetka, te zupnikove rijeci nije uzimao ozbiljno. On je i ranije, kada bi prolazio kroz nase selo, iduci medju svoje vjernike u Motike, ili po povratku iz Motika, znao da ponesto prigovori. Da, kao usputno, nekoga prekori. U Motikama su zivjeli i Srbi. O fra- Miroslavu, ni dobro ni lose, nisu pricali. Bas zato su nasi selljani zupnikove rijeci prihvatali kao bezvezno fratarsko zanovijetanje. Od ljeta, kada su ucestali glasovi o masovnim pokoljima Srba, nije tako bilo. U nase seljane se nekako uvukao potmuli strah. I price o cudnim nocnim dogadjanjima ucestase: jak razlog da se, bez krupne nevolje, selom nocu ne hoda.

- Idem ti ja sinoc, od Armana. Bilo je pokasno, trazio sam june... Kad li, cujem, iz jednoga grma, djetinji plac. Plac maloga djeteta, k�o iz kol�jevke. O�klen sad, u ovo doba noci, djetinji plac? O, mili Boze, kazem ja sebi, i prekrstim se tri puta. Onaj plac umuknu. Nisam ni tri koracaja ucinio, ono jopet plac. Ja se ponovo prekrsti, plac prestade. Zagrabi� ja, koliko me noge nose, uzbrdo, a ono s moje l�jeve strane vrisnu zenski glas. Pogledam tamo, mjesec u tom trenu izvirio izmedju oblaka, vidim: mlada zena, nema dva-tri metra od mene. Bez glave je, iz vrata joj siklja krv. Sva u krvi. Svoju glavu drzi u l�jevom, a djetesce u desnom naramku. I onda ce ti, ona glava, meni: 'Uzmi, kaze, djede, ovu sacicu duse, i bjezi. Ja vidim da je selo mrtvo, svi smo poklani. Spasi, Boga radi, makar ovo maleno, za sjemena. Spasi ga, preklinjem te!� - zakida se ona iz svega glasa, zacenjuje. Suze joj, k�o ljesnici, niz ono lice, od same krvi, kaplju. Dotlen sam sve utuvio, iza toga nista...

Tako, pred pokolj, ispricao cika-Mitar, posto su ga, svega skamenjenog i unezvijerenog, donijeli kuci, zalili rakijom i dobro utoplili. Osim mene, svi ukucani bili silno uznemireni, ali hrabrili i tjesili mog dobrog strica. I ja ga tjesio i sokolio, mozda najvise od svih, ali, vjerovao mu nisam. Sa tri zavrsena razreda uciteljske skole, sebe sam smatrao nadraslim prividjenjima i, kako sam mislio, besmislenim praznovjericama. Bilo mi, zbog tog nevjerovanja, u neku ruku, krivo. Kako da ne povjerujem njemu, stricu Mitru, svom hraniocu, starom dobrom covjeku, koga su svi seljani mnogo postovali. Otac mi je, prema njegovoj prici, poginuo na Kajmakcalanu, majka se preudala. Ja ostao siroce. On mi bio i otac i majka. Svoju djecu, ni jedno, nije poslao na, tako je on govorio, vece skole, mene jeste. Tesko mi je, i sada, zbog sumnji u cika-Mitrovu tvrdnju o ocevoj pogibiji, tamo na tom Kajmakcalanu, ali ni u nju nisam mogao da povjerujem. Jer, bili smo siromasni, tesko sastavljali kraj s krajem. Porodice tih solunaca su primale penzije, mi nista. Pa, opet me upisao, u banjalucku Uciteljsku. Govorio mi, cesto: �Otac ti je bio srpski junak, ti ces, svome stricu, biti srpski ucitelj. Uciti srpsku djecu o srpskom junastvu. Pric�o mi je Stevan Mitrovic, solunac, ratni drug nasega pokojnoga Save, da je Savi vojvoda Misic, svojom rukom, na grudi Karadjordjijinu zv�jezdu metn�o. I rek�o: 'Ako postoje grudi dostojne ovoga odlikovanja, onda su to grudi ovoga Srbina iz Bosne...!� Postenju i dobroti, jos, nasu djecu uci: da nikom zlo ne cine, vec da svakome pri ruci budu, da dobrotom druge zastide...

Ja, koji sam od onoga svijeta, i koji nisam upisan ni u jedan spisak poklanih Drakulicana, i kojega , bas zbog toga, ni vladika na parastosu nije mogao da spomene, i za ciji grob niko ne zna, ovamo sam dosao da sam svoj grob pronadjem. I da vas, sve, postidim. Zbog nemara. I lakoce zaboravljanja, isto tako. Jer, u casu samrtnom, dusa se od tijela odvaja: dusa odlazi, tijelo ostaje. Dusa, dok se tijelo ne sahrani i ne opoje, mira nema. Gdje je tijelo moje, gdje su tijela tolikih Drakulicana, kojima ne ostade oka za svjedoka? Kojima ni na spisku poklanih mjesta nema. Zato, evo, mi, mrtvi, o svojoj smrti sami moramo zivima da svjedocimo. Gdje su, pitam, grobovi nasi?!

O stricu Mitru, jos ponesto. Dolazio je k svijesti, iza tog nocnog susreta s mrtvom zenom, samo ponekad, na kratko. I, sam sebi, najvise predbacivao: sto se, u onoj pometenosti, nije sjetio da spomene nasu krsnu slavu, Svetoga Savu. Dodao da je, stoga, jos strasnije prizore vidio: vidio, kao na dlanu, pusti Drakulic. Na sve strane, kudgod se okrene, samo mrtvi Srbi. I sebe je, mrtva, vidio: iznad njegova bezglavog tijela, kaze, stoji ustasa. U desnoj ruci mu sjekira. Smije se, grohotom. I ostale ustase stoje, nad tijelima poklanih, na snijegu. Lica im krvlju uprskana, odjeca krvava, ruke krvave. Pa jos, krvavim rukama, krvave cigarete puse. Cerekaju se, smiju, i oni.

Moj stric Mitar, cika-Mitar, kako sam ga ja zvao, umro je nenadano, 6. februara 1942. godine, uoci pokolja. Cak se pridigao u postelji, sjeo. Meni, stanjenim glasom, kazao da mu donesem vode. Cinilo mi se da jos nesto hoce da mi kaze. Zastao sam. Pogledao ga, presrecan sto mu glas cujem, pravo u oci. One se, striceve oci, medjutim, cudno nekako rasirile, pa naglo ostale bez sjaja, zgasle. Ni on nije, zbog pokolja, sahranjen, ni za njegov grob se ne zna, ni on nije u spisak poklanih Drakulicana upisan, ni njega vladika na parastosu 1991. pomenuo nije, ni njegovi zemni ostaci ne smiju da ostanu u bestragiji, pod korovom.

Nase bezmjerno stradanje naslutila je, prije nego sto se dogodilo, i slijepa Joka Vasic iz Motika: vidjela krvavo nebo nad nasim selima! I svi Vasici, pricalo se, vidjeli. A ona, ta Joka, prorekla: da nam je taj petak, 6. februara 1942. godine, posljednji, crni petak.

Ni ovo nije za zaborav. Na nasu krsnu slavu, Svetoga Savu, 27. januara 1942, odnekud nabasao stari Ljubo Miljevic. Siromasak, samac bez igdje ikoga. Cika-Mitar ga ljudski ugostio, ponudio mu, kao pravom gostu, citavu plecku pecenu. Starac se pravdao: da nije gladan, da se, maloprije, kod svoje kuce, bas dobro najeo. Kazao da je sramota na tudju slavu nezvan ikako doci, jos veca sa praznim zelucem. Ne dao Bog! Vec je on, kao, tuda slucajno prolazio pa, ne sjetivsi se da nam je danas slava, svrnuo da se, na ovoj ljutoj zimurini, malo ogrije. Onda ga cika-Mitar, i toga se dobro sjecam, skoro ljutito prekorio:

- Zar ces, Ljubo, na moju krsnu slavu da me uvr�jedis: da mi danas pice u kuci ne popijes i ice ne okusis?

- Nemoj , Mitre, slatki brate, kuca ti je puna gostiju, a ja ti gost nisam. I, evo, zgri�o sam se, hvala Bogu i tvojoj krsnoj slavi Svetome Savi, pa odo�...

- Gostiju, Ljubo, nikad nije previse. Tesko kuci u koju gosti ne dolaze, tesko co�jeku kojega komsije ne obilaze. Nego - navaljivao uporno moj dobri stric - �ajde da po jednu, za sretnu slavu, na pocetku popijemo, da jedan drugome, i svima gostima, nazdravimo. I sam, Ljubo, znas nas stari obicaj: nais�o poznat ili nepoznat, bogat ili siroma�, kljast ili sl�jep, ruzan ili l�jep, veliki ili mali, nikom nista, na slavi, ne smije da vali... �Ocu reci: Na slavu se svaki co�jek docekuje k�o najbolji gost... Nego, drzi ovu casu i nazdravljaj!

Da je cika-Mitar malcice potegao, to je svjedocila njegova neuobicajena govorljivost, pogotovo nastojanje da tu svoju besjedu "spjeva". Ali, obavezu domacinsku, da ostane na nogama, da stalno stoji i sluzi svoje goste, besprijekorno je ispunjavao. Ohrabren njegovom upornoscu, stari Ljubo poce:

- E, da, s Bozijom pomoci, nazdravimo. �Vala vam svima, koliko vas u ovoj casnoj kuci ima! Zdrav� svima redom pod ovom gredom. Najvise �vala Mitru domacinu, casnoga oca casnom sinu. Pomog�o mu Gospod Bog i u godini svaki god. I da mu sretan bude c�jeli rod. Rodila mu 'senica bjelica, i u polju vinova lozica. Sinove zenio, svak� mu srecu zelio, �ceri udav�o, mirnijem snom spav�o. Dabogda mu se kucna celjad uv�jek veselila, svaka mu krava po dvoje telila. Sto danas potrosio, Gospod mu nadoknadio, sve sto pozelio, Gospod mu uslisio. Nek� ti je, Mitre, sretna krsna slava, krsna slava Sveti Sava... !�

Sav raznjezen i uzbudjen Ljubinim nabrajanjem, prvi ga, tri puta u lice, sa suzama u ocima, poljubi dobrodusni stric Mitar, smeteno masuci svojim dugackim rukama.

- Eh, dje su sada ona l�jepa vremena, Simo, da mi ispred kuce grune tvoja "duplica", rano moja ljuta. Pa da ti, onda, sve i jednu patrunu iz viseklija iskuburam ja - kaze on sjetno tetku Simi, za kojega se pricalo da mu ravna lovca, ni puske, u devet srezova nema.

- Dje su, moj Mitre! Dje i lanjski sn�jeg... I ne spominji mi pusku, nikad vise. Vec sam znas koliko jada, iako sam je odmah predao, zbog nje na mene i moju celjad pade. Ni jedno mi rebro c�jelo od silni� ustaski� batina ostalo nije... Vec, �ocemo li cuti ovoga nasega skolca, ucu, da nam ispjeva onu pjesmu o Svetome Savi? �Ajde, Milovane, milo nase ime... - poziva me sad tetak molbeno, skoro tuzno.

- �Oce, �oce, kako da nece, on, moj Mico, krilo strikino - upada cika- Mitar poletno, ocito zaboravljajuci na nase zajednicke brige.

I ja, koji mu nikad zelju precutao nisam, recitujem:

Ko udara tako pozno u dubini nocnog mira
Na kapiji zatvorenoj svetogorskog manastira?

"Vec je proslo tamno vece, i nema se ponoc hvata,
Sveti oci, kaludjeri, otvor�te mi teska vrata.

Svetlosti mi dusa hoce, a odmora slabe noge,
Klonulo je telo moje, umorne su noge moje.

Al� je krepka volja moja, sto me nocas vama vodi,
Da posvetim zivot rodu, otadzbini i slobodi.

Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru,
I sad, evo, svetlost trazim u skromnome manastiru...

- Sve sam, Mico, ovo razumio: i o otadzbini, i o slobodi, i o carskijem dvorima, i o carskoj kruni, ali ne znam, pa nikako, sta je ta porvira, kako li rece...

- Porfir, porfira... To je, striko, skerletna odjeca, najljepsa i najskuplja. Boja joj je, kako bih kazao, crvena i rumena, kao Sunce na izlasku. Tako, otprilike... I jedna vrsta dragog kamena se tako zove...

- E, sad vidite sto ti je skola i nauka! Crno ispod nokta cu prodati i dati, a ti ces svome stricu na jos vece skole ici. Na najvise, sto more biti. A sade nam, oci moje, ispjevaj ono s kraja, ono "celo mu bl�jedo"!

Visoko mu celo bledo, pomrsene guste vlasi,
Ali celo uzviseno, bozanstvena svetlost krasi.

Za ruku ga starac uze, poljubi mu celo bledo,
A kroz suze prosaputa: "Primamo te, milo cedo."

Vekovi su prohujali, od cudesne ove noci,
Vekovi su prohujali i mnogi ce joste proci.

Al� to dete joste zivi, jer njegova zivi slava,
Jer to dete bese Rastko, sin Nemanjin, Sveti Sava!

Danas, kada vec odavno nisam od ovoga svijeta, i kada je iz mene iscilila sva tastina zemaljska, pokretac nebrojenih ljudskih gadosti, osobito potrebe za samoisticanjem, priznajem da me nikada takva ganutost obuzela nije. Svi su u mene gledali s ushicenjem, plakali ne skrivajuci suze, na sav glas. O ratu, ustaskoj vlasti, o poklanim Srbima u Banjaluci i okolini, nasim seljanima u ustaskom zatvoru i njemackom zarobljenistvu, niko tada nije progovorio. Ni jednu rijec. Tako cika-Mitar naredio, to svi postovali. Samo je, na pocetku slave, spomenut nas pop Dusan Mackic. Odveden je, neznano kuda, prvih dana ustaske vlasti. S njim i njegova popadija, Milka, najljepsi zenski stvor kojega sam u zivotu vidio. O njoj i ovo: pobijedila je, na takmicenju za ljepoticu Kraljevine Jugoslavije, pred rat. Pricalo se da je, nasuprot tome, znala upomoc priteci nepoznatu tezaku na njivi, otici u bolnicu da njeguje bolesnike, da sakuplja pomoc za bolesne i uboge... Nestala ona, nestao pop Dusan, nestala njihova djeca. Kao da su u zemlju crnu propali. Kako i kuda, to niko nije znao. Njega, rekoh, nije bilo pa nam Molitvu Gospodnju, Bogorodicu i Simvol vere, iz Slavarice izgovorio slavnik Jovan. Bio nam komsija, taj Jovan, zvani Slavar pa otpoceo: "Otce nas, ize jesi na nebesjeh, da sjatisja imja Tvoje; da pridet Carstvije Tvoje; da budet volja Tvoja; jako na nebesi i na zemlji; hljeb nasustni dazd nam dnes; i oprosti nam dolgi nasije, jakoze i mi oprastajem dolznikom nasim; i ne vovedi nas vo iskusenija, no izbavi nas ot lukavago!"

Molitvu Presevetoj Bogorodici molio, zapjevajuci, kao da popa oponasa: Bogorodice djevo, radujsja blagodatnaja Marije, Gospod s toboju; blagoslovena Ti v zena i blagosloven Plod creva Tvojego, jako Spasa rodila jesi dus nasih.

Simvol Vjere skratio poprilicno, prepolovio: "Vjerujem u jedinoga Boga Oca, Svedrzitelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog, i u jednoga Isusa Hrista, sina Bozijeg, Jedinorodnog, od Oca rodjenog pre svih vekova; Svetlost od Svetlosti, Boga istinitog od Boga istinitog, rodjenog, ne stvorenog, jednosustnog sa Ocem, kroz koga je sve postalo; Koji je radi nas ljudi i radi naseg spasenja sisao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije djeve i postao covek; I koji je raspet za nas u vreme Pontija Pilata, i stradao i pogreben... I koji je pogreben treci dan po pismu... "

Prvi je, darivajuci ga, Slavaru velike pohvale izrekao cika-Mitar:

- Bog nam te blagoslovio! Veliki te Bog blagoslovio: sve si ocit�o k�o pravi pravcati pop. Jesi, nema se sta reci. Jesi, brate...

U tim rijecima, medjutim, nije bilo nimalo zanosa ni uvjerljivosti, kao sto je ni kod mene nije bilo. Kao da smo se, nekim cudom, u isti tren sjetili popa Dusana, onoga carobnog trenutka, skoro misticnog, kada on smijerno prilazi slavskoj trpezi, uzize svijecu sa kandila, pa zapoje jektenije: "Jeste pomolimsja za dus usopsih rabov tvojih: Stevanije majke tvoje, Urosa oca tvojega, Save brata tvojega i junaka, Milje �ceri tvoje... I jeze oprostimja svakomu sogresenija... "

Svi gosti, tada, puni svete poboznosti, stajali. A muskarci, gologlavi, nijemo pratili kako pop Dusan, pojuci Vjecnuju pamjat, lomi slavski kolac, tri puta ga unakrst preliva vinom, u usta stavlja maleno parce, pa, krsteci se, kaze: "Bog im dusu pomilovao!"

Nasoj crkvi, na Petricevcu, koju Bogu pridari banjalucki industrijalac Ilija Ravkic, nismo, naravno, isli: Ustase su je srusile odmah po dolasku na vlast. Na temeljima njenim korov izdzikljao, sada dubokim snijegom prekriven. Otuda, ni ono milozvucno: "Kolac lomio, Boga molio, kolac vinom prelivao, Bog ga darivao: zivotom, zdravljem i svakim bozjim darom, Boze daj!", ove nase slave nismo mogli da cujemo.

Oko plecke pecene, koju je cika-Mitar starom Ljubi Miljevicu dao, i on je, srecnik, sa slascu glodao, moram jos nesto da spomenem. Neko bi, recimo, mogao da se zapita: Zar i prolazniku plecka pecena? Da! Za krsnu slavu, svaki Drakulicanin je bio bogat, pravi bogatas! Makar cijele godine stedio, makar pozajmio, makar rodjake i prijatelje za pomoc umolio, slavska trpeza je morala da bude bogata, svakojakim jelom i picem krcata. Cika-Mitar je stedio, pecenicu dobru uhranio, citav dan je, od jutra do mraka, pekao. Da je Bog dao, da nije! Jer, stari Ljubo oglodanu plecku prema prozorskoj svjetlosti okrenu, primice je ocima, pa odmice. Dva-tri puta je, zatim, lagano i nevoljko, vraca na trpezu. Onda je, jos jednom, podize prema prozorskoj svjetlosti, skiljeci na lijevo oko. Cika-Mitar ga, moj dobri striko, toboz u sali, upita:

- Da mu, Ljubo brate, ne gledas pleme i porodicu, je li od junacke krvi i koljena?

- Oprosti nam Gospode i Sveti Savo, ovo ne valja, nista... - procijedi starac kroza zube, vrlo brizno, ponovo okrecuci plecku prema prozoru.

- Sta, Ljubo, ne valja? Govori, zaboga! - skoro da podviknu cika- Mitar. Svi gosti zanijemjeli, svi netremice gledaju u Ljubu, svi cute. Cuti i on, sav napet i namrsten, pa ce slomljenim glasom:

- Rake! Mnogo raka, oprosti mi Stvoritelju nas, premnogo... Po c�jelom plecu rake posadjene, sve jedna do druge. Jos krvave, pa plitke, k�o da i nisu, �prosti mi Boze, iskopane...

- I kako ti to tolkujes, Ljubo? Jesu li to rake od ove kuce, samo od nje, Bog s tobom?

- Previse i� je, od jedne ne mogu biti. Nikako... I nista me vise ne pitaj - kaza starac jogunasto, djetinjski, nekim izmijenjenim glasom. Zatim, samo u po glasa, izusti "zbogom svima" i izidje napolje.

Slava nam je, najkrace receno, iza toga, vise na pogreb nego na slavu licila. Stric je, doduse, pokusavao da, svaki cas dolijevajuci pice gostima, popravi njihovo sumorno raspolozenje, ali mu to nije polazilo za rukom. Svi su oni, naprotiv, kao da na slavskoj sofri lezi, ne daj Boze, mrtvac, bacali kratke i zabrinute poglede prema onoj plecki.

- Ljubo je, svi ga znamo, jedan dobri, stari, co�jek, gazi osamdesete, ali... Ne dolaze pamet i znanje samo od ti� godina. Pustimo, narode moj, kraju i njega i njegovu pricu - javi se, posve neuvjerljivo nas tejeseci, i tetak Simo.

- Pravo govoris, Simo: ko more iz jedne oglodjane koscurine protolkovati sta ce i kako ce biti. Niko, pa niko! - opet ce moj dobri stric.

Niko vise, do kraja slave, nije spominjao ni plecku ni crne slutnje starog Ljube, pa opet se cinilo da ta plecka i slutnje stalno lebde oko nas. Tako smo, eto, u nekakvoj neodredjenoj brizi i strijepnji, avaj, i pokolj docekali.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Mar 2009, 12:12 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Okt 2006, 01:07
Postovi: 3791
Управо је то оно што уништава нашу логику:

ми имамо пројекцију Бога као некаквог апсолутисте за којег су људске судбине зрна пијеска у пустињи,
а ову земаљску егзистенцију видимо а приори, без икакве друге могућности и шире перспективе,
стога као једино мјерило среће пред очима имамо некакву слику живота у благостању,
па онда као крајњу консеквенцу те перспективе за сва збивања на линији невоља-благостање окривљујемо Бога.

Тешко је из те жабље перспективе схватити и доживјети Бога као некога ко нам је да апслутну слободу,
па и ту слободу да га не видимо, не осјећамо, не вјерујемо у Њега, и на крају и да се свађамо с њим па и боримо против њега.
Још теже разумјети из перспективе зрна у данашњој бесконачној и бесмисленој пустињи времена да је баш Тај исти Бог
дао свог јединог Сина из превелике љубави према тим малим али великим мравима званим људи.
Да је тај исти Бог толико заволио свијет и човјека да је и сам постао човјек у свему сличан нама,
и проживи овај страдални живот примајући на своја плећа све наше слабости и страдања
"да сваки који повјерује у Њега не погине, него да има живот вјечни".
Па ти после објашњавај неком да је Бог неусловљен историјом јер је предвјечан,
јер бесмртности и апсолуту појам времена не постоји, или појасни да је Бог љубав,
након пар сеанси са бањалучким попом, бившим сеоским дјечаком који теологију није доживио као позив свише,
но као начин да стекене и буде "признат домаћин у селу", дакле професију. Па зар је алфа и омега вјере сеоски поп?
Претешка је чињеница да је Бог љубав која ме позива и чека.
Много је то све тешко и незгодно.

Незгодно.
Много незгодно.
Јер тражи од мене да изађем у себе.
Да прерастем своју "ситност" и лажну самодовољност.
Да надрастем властите логичке системе који само служе апологији слабости мог разума.
Стварно незгодно...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Mar 2009, 13:13 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 09 Okt 2008, 23:36
Postovi: 951
Lokacija: Banjaluka
Vecinu stvari koje radimo u zivotu radimo sa nekim razlogom trudeci se da sve u zivotu mozemo objasniti sebi i drugima i da objasnjenja budu logicna.Kako bi bilo kada bi mogli opisati san bilo da se radi o onom lijepom snu ili o kosmaru?Kako bi bilo kada bismo mogli opisati ljubav i sve ljubavne jade i srecu,kada bi smo mogli opisati sum mora ,miris sume ili hladnocu rijeke?Pa mi to i mozemo,i ja bi rekla ali dali mozemo?Imamo li rijec za treptaj duse,za osjecaj straha,kako je kada se sledi krv u zilama,kakav je osjecaj kad nas prodje jeza.Mnoge stvari moramo da osjetimo da bi ih shvatili,da cujemo da bi povjerovali,da osjetimo dodir na svojoj kozi kako bi znali da je stvarno mek ili grub.Covjek kada osjeti Boziju blagodat nemoze da kaze rijecima kako se osjeca i sta osjeca.Ono sto moze reci je da je preljepo i mucno u isti tren,da da se osjeca slobodno i lako ,odmorno,treperavo ali dali je to dovoljno da bi neko rekao da zeli isto ili ne zeli...Svako mora da odluci sam za sebe,svi biramo drugacije,svi smo slobodni onoliko koliko si slobode sami damo.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Mar 2009, 03:48 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Okt 2008, 17:34
Postovi: 1246
Lokacija: 15 minuta iza GAME OVER-a
Nisam pročitao postove koje ste napisali na temi,ali skladno nazivu teme
reći ću ovako.

Bog ne postoji,svi koji stradaju,nisu nevini.
I hrišćanstvo veruje u nasledni greh,a neki drugi da
živimo u krug.S toga okajavamo grehe prošlih života.
Znam svi će reći da nisam trebao ulaziti na temu,ali
jednostavno sam morao da se izjasnim.

_________________
Carpe Diem,spavaćeš kad umreš...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Mar 2009, 10:48 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
dalmi je napisao:
Nisam pročitao postove koje ste napisali na temi,ali skladno nazivu teme
reći ću ovako.

Bog ne postoji,svi koji stradaju,nisu nevini.
I hrišćanstvo veruje u nasledni greh,a neki drugi da
živimo u krug.S toga okajavamo grehe prošlih života.
Znam svi će reći da nisam trebao ulaziti na temu,ali
jednostavno sam morao da se izjasnim.

Da, u pravu si. :D

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Mar 2009, 12:16 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 25 Jun 2007, 12:00
Postovi: 2333
Tužan prizor ljudskog života koji se pokazuje u dvema slikama.
U jednoj idila seoskog života i prostodušnost ljudska puna ljubavi i jedinstva a u drugoj strah od čoveka koji nema Boga već samo obličje pobožnosti.

Bog nas sve ljubi, On nas silno ljubi ljubavlju večnom pa i onoga što reče da Boga nema jer on manji greh ima od onoga ko tvrdi da ima Boga a ubija čoveka.
Duhovi pobune vladaju u nekim telima jer su ih kroz požude uspeli nadvladati i zato im robuju ti nesretni ljudi. Zar mislite da čovek svesno u svojoj biti (duši) shvata šta čini...?
Ne, neshvata čovek ubije i posle se kaje pa zar nije i u vreme odluke imao isti razum? Jeste naravno ali nije bio svestan postupka jer je drugi neko kroz njega činio svoju volju.

Molite se Bogu za sve duše koje su nadvladane da ih Gospod oslobodi jer neko robuje alkoholu,neko,duvanu, neko narkoticima,neko telesnim požudama,nako dokazivanju, neko ponosu, neko zavisti, neko strahu, neko brizi,neko mržnji ...itd

Imamo lekara i Otkupitelja i vladiku duša naših zato se njemu predajmo i odrecimo svakog zla i svih magijski, vračarskih,spiritističkih darnji odbacite horoskope i gatanja i vračanja već verujte i ljubite onog koji nas ljubi ljubavlju večnom jer će vratiti večni život svakoj zaklanoj duši a onaj što je zaklao ako se nije pokajao jadan će biti.
Nismo mi tu da sudimo jer ima sudija na nebu i zato će opet oni ljudi žene i deca živeti sa glavama na ramenima u nebeskom telu i u večnosti,Halelujah!

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Mar 2009, 16:15 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 21 Okt 2008, 17:34
Postovi: 1246
Lokacija: 15 minuta iza GAME OVER-a
U principu,shvatam ja vas,ali siguno mislite da ja nisam vernik.
Jesam,ali ne baš običan.Moje verovanje,prevazilazi granice običnog
ja verujem da postoji nešto,ali nisam siguran šta.
Ipak govorim da Bog ne postoji,zašto?
Jednostavno,lakše je prihvatiti da se sve dešava zbog nas samih
nego zbog nečega većeg,ako bi se vodili tom mišlju,došli bi do zaključka da
je On odgovoran za sve,i mi bi mogli da izgubimo savest.
Ja lično prihvatam posledice svojih dela,niko osim mene nije odgovoran za ono
što ja činim,činiću ili sam učinio u prethodnom životu.
Verujem u reinkarnaciju,jer samim tim mogu da objasnim "nasledni greh",koji je
poznat u Hrišćanstvu.

_________________
Carpe Diem,spavaćeš kad umreš...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Mar 2009, 20:13 
OffLine
Početnik
Početnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 15 Mar 2009, 19:32
Postovi: 24
Lokacija: bijeljina
dalmi je napisao:
Nisam pročitao postove koje ste napisali na temi,ali skladno nazivu teme
reći ću ovako.

Bog ne postoji,svi koji stradaju,nisu nevini.
I hrišćanstvo veruje u nasledni greh,a neki drugi da
živimo u krug.S toga okajavamo grehe prošlih života.
Znam svi će reći da nisam trebao ulaziti na temu,ali
jednostavno sam morao da se izjasnim.


Dragi dalmi nemoj ovo shvatit ko uvredu al misli da to što kažeš nije lijepo,i nije mjesto takvim izjavama na ovoj temi.Ako nevjeruješ nemoraš da pljuješ druge.

_________________
Its time for metamorphose


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Mar 2009, 20:43 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene
Korisnikov avatar

Pridružio se: 06 Dec 2006, 11:40
Postovi: 19110
Lokacija: Mare Tranquillitatis
dalmi je napisao:
U principu,shvatam ja vas,ali siguno mislite da ja nisam vernik.
Jesam,ali ne baš običan.Moje verovanje,prevazilazi granice običnog
ja verujem da postoji nešto,ali nisam siguran šta.
Ipak govorim da Bog ne postoji,zašto?
Jednostavno,lakše je prihvatiti da se sve dešava zbog nas samih
nego zbog nečega većeg,ako bi se vodili tom mišlju,došli bi do zaključka da
je On odgovoran za sve,i mi bi mogli da izgubimo savest.
Ja lično prihvatam posledice svojih dela,niko osim mene nije odgovoran za ono
što ja činim,činiću ili sam učinio u prethodnom životu.
Verujem u reinkarnaciju,jer samim tim mogu da objasnim "nasledni greh",koji je
poznat u Hrišćanstvu.

Naravno Dalmi, ne postoji nevjerujući čovjek. Ti vjeruješ ali još nisi izgradio svoj stav, jer sigurno nisi imao prilike. Nešto si čitao i naravno da te je ta kakofonija raznih tekstova zbunila, ali si i dalje ostao u uvjerenju da "nešto" postoji.

Kada se kaže nasljedni grijeh ne misli se na tvoj grijeh nego na pra-grijeh od Adama i Eve.
Bog je ljudima dao slobodu izbora, slobodu volje. Sve što ti se dešava je posljedica tvog ponašanja a ne Božije volje.
Reinkarnacija po Hrišćanstvu ne postoji. Postoji vaskrsenje.
Beskonačno rađanje nema smisla. Samo je ovaj život dat ljudima da se pokažu kakvi su, od kakvog su materijala sazdani.
Kad ne bih imala vjeru ja bih bila izgubljena, jer moj život ne bi više imao svrhu, smisao.
Kad osjetiš dodir vjere znaćeš. To ti više niko nikada neće moći iščupati iz srca. To je iznad osjećaja pripadanja, iznad osjećaja ljubavi, iznad osjećaja ispunjenosti, osjećaja svrhe i zajedništva.

Ti se pitaš, a ko pita saznaće, ko traži otkriće, ko kuca otvoriće mu se. :wink:

_________________
Slika SlikaKultne teme banjaluka foruma


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 15 Mar 2009, 22:58 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 25 Feb 2008, 15:42
Postovi: 1169
Ako Bog postoji .... Ko god da je otvorio ovu temu pun je sumnji u postojanje Boga, ali da kazemo kratko -Bog POSTOJI.

Zasto nevini stradaju???

Ja mislim ako gledamo u odredjenom momentu, ta je osoba nevin, medjutim mi ne poznajemo kakva bi ta osoba mogla biti u buducnosti a sto je u domenu Boga, a druga stvar, Bog je nevinog covjeka mozda i pocastio s tim sto ga je pozvao sebi, po nama to je prije vremena ali ja vjerujem da Bog nikog ne poziva prije vremena nego tacno na vrijeme.

Nama ostaje samo pouka da je smrt bliza nego jaka za vratom.

Ima jedno pitanje ovako off topic (nadam se da necete zamjeriti), ali koliko od nas vjernika bi bilo spremno sad umrijeti da mu neko moze garantirati Dzennet (Raj) ???

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 08:48 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 12 Avg 2008, 07:15
Postovi: 444
Oficir s ruzom je napisao:
Ako Bog postoji .... Ko god da je otvorio ovu temu pun je sumnji u postojanje Boga, ali da kazemo kratko -Bog POSTOJI.


ja sam otvorio ovu temu i ne sumnjam ni mrvicu da Bog postoji! Ovo je pitanje koje najčešće postavljaju ateisti, a i mnogi koji sumnjaju u Boga, pa sam samo probao odgovoriti na to pitanje! Bilo bi dobro kada bi pročitao taj tekst, pa komentirao, a ne bezveze donosio zaključke!

Citiraj:
Ima jedno pitanje ovako off topic (nadam se da necete zamjeriti), ali koliko od nas vjernika bi bilo spremno sad umrijeti da mu neko moze garantirati Dzennet (Raj) ???


Bez uvrede, ali pitanje je bezveze i takva pitanja ne postavljaju pravi vjernici koji se trude vršiti volju Božju! Odgovor bi bio onakav kakav su dali apostoli Isusu kada ih je to pitao, a kada je došao taj trenutak svi su se razbježali! Čovjek da bi mogao dati ispravan odgovor na ovo pitanje mora se suobličiti s Kristom!

pozdrav i živio...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 08:57 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 12 Avg 2008, 07:15
Postovi: 444
dalmi je napisao:
U principu,shvatam ja vas,ali siguno mislite da ja nisam vernik.
Jesam,ali ne baš običan.Moje verovanje,prevazilazi granice običnog
ja verujem da postoji nešto,ali nisam siguran šta.
Ipak govorim da Bog ne postoji,zašto?
Jednostavno,lakše je prihvatiti da se sve dešava zbog nas samih
nego zbog nečega većeg,ako bi se vodili tom mišlju,došli bi do zaključka da
je On odgovoran za sve,i mi bi mogli da izgubimo savest.
Ja lično prihvatam posledice svojih dela,niko osim mene nije odgovoran za ono
što ja činim,činiću ili sam učinio u prethodnom životu.
Verujem u reinkarnaciju,jer samim tim mogu da objasnim "nasledni greh",koji je
poznat u Hrišćanstvu.


Prijstelju reinkarnacija je čisti okultizam i sotonska obmana!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 14:21 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Oficir s ruzom je napisao:
Ima jedno pitanje ovako off topic (nadam se da necete zamjeriti), ali koliko od nas vjernika bi bilo spremno sad umrijeti da mu neko moze garantirati Dzennet (Raj) ???

Negdje na svijetu umiru (odnosno , ubijaju sebe i druge) svaki dan jer su uvjereni da im je zagarantovan raj i da rade u ime Boga. A ne vide da rade kontra Boga.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 14:44 
OffLine
Veteran
Veteran

Pridružio se: 25 Jun 2007, 12:00
Postovi: 2333
Oficir s ružom je rekao:
,,Ja mislim ako gledamo u odredjenom momentu, ta je osoba nevin, medjutim mi ne poznajemo kakva bi ta osoba mogla biti u buducnosti a sto je u domenu Boga, a druga stvar, Bog je nevinog covjeka mozda i pocastio s tim sto ga je pozvao sebi, po nama to je prije vremena ali ja vjerujem da Bog nikog ne poziva prije vremena nego tacno na vrijeme.''

Sa markiranom konstatacijom se nemogu u potpunosti složiti zato što u Bibliji piše da će bezbožnika nestati u polovini njegovih dana samim tim se govori da to nije predviđeni rok njegovog života već će pre vremena (u polovini) biti prekraćen život.
Nekog ranije uzme da bimu dušu spasio jer bi u daljem životu ko zna kud otišao pa je to milost.
Čovek može sam oduzeti život sebi ili drugom ali je sve Bogu unapred poznato i vidi kraj svemu tako dopusti da onaj kako bi neko rekao ,,ubica'' učini dobro delo sad se možemo pitati kako to...?
Pa ubijeni dobija život a da je ostao živ ko zna šta bi učinio i nebi se pokajao.
,,Ubica'' se kaje i moli i dobija oproštenje i on biva spašen.
Nemora ovaj primer da znači uvek to ali može da bude i tako.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 15:19 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 25 Feb 2008, 15:42
Postovi: 1169
mastermind je napisao:
Čovjek da bi mogao dati ispravan odgovor na ovo pitanje mora se suobličiti s Kristom!


Ja kazem da ne mora.

Leona je napisao:
Negdje na svijetu umiru (odnosno , ubijaju sebe i druge) svaki dan jer su uvjereni da im je zagarantovan raj i da rade u ime Boga. A ne vide da rade kontra Boga.


Leona da li je ova izjava ciljano recena???

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 15:32 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 12 Avg 2008, 07:15
Postovi: 444
Oficir s ruzom je napisao:
mastermind je napisao:
Čovjek da bi mogao dati ispravan odgovor na ovo pitanje mora se suobličiti s Kristom!


Citiraj:
Ja kazem da ne mora.


znaš da iz egoizma proizlaze najgore stvari?!


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 15:40 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Oficir s ruzom je napisao:
Leona je napisao:
Negdje na svijetu umiru (odnosno , ubijaju sebe i druge) svaki dan jer su uvjereni da im je zagarantovan raj i da rade u ime Boga. A ne vide da rade kontra Boga.


Leona da li je ova izjava ciljano recena???

Nije ciljano recena. I nisam ciljala direktno na Islam ako to mislis, nego uopsteno na ljude koji cine zla djela misleci da time ugadjaju Bogu, da je to ono sto Bog trazi i da ce time ici u raj . A takvih ima u svim pravcima religija.
Ako si se nasao uvredjen (sudeci po ta 3 upitnika) onda izvini, ali iako si Musliman, ako si pravi vjernik onda neces pravdati recimo ono sto se desava na Bliskom Istoku i ljude koji u jednoj ruci drze Svetu Knjigu a u drugoj noz i pusku. Kao sto ni ja ne pravdam hriscane ni bilo koje druge, koji ubijaju i cine zlo jer im je neki svetac ili "Bog" to "naredio" , sapnuo. Znaci, nista licno.

Mada moram priznati da recenica koju si citirao zvuci "upravljena, uciljana", ali nije. :wink:


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Mar 2009, 16:25 
OffLine
Majstor
Majstor
Korisnikov avatar

Pridružio se: 25 Feb 2008, 15:42
Postovi: 1169
mastermind je napisao:
znaš da iz egoizma proizlaze najgore stvari?!


Smatram da sam altruista.

Leona je napisao:
Nije ciljano recena. I nisam ciljala direktno na Islam ako to mislis, nego uopsteno na ljude koji cine zla djela misleci da time ugadjaju Bogu. A takvih ima u svim pravcima religija.
Ako si se nasao uvredjen (sudeci po ta 3 upitnika) onda izvini, ali iako si Musliman, ako si pravi vjernik onda neces pravdati recimo ono sto se desava na Bliskom Istoku i ljude koji u jednoj ruci drze Svetu Knjigu a u drugoj noz i pusku. Kao sto ni ja ne pravdam hriscane ni bilo koje druge, koji ubijaju i cine zlo jer im je neki svetac ili "Bog" to "naredio" , sapnuo. Znaci, nista licno.


3 upitnika su da pojacaju pitanje, nisam se nasao uvredjen samo pomalo iznenadjen, ali sorry izgleda da sam prerano zakljucio.

Leona je napisao:
ali iako si Musliman, ako si pravi vjernik onda neces pravdati recimo ono sto se desava na Bliskom Istoku i ljude koji u jednoj ruci drze Svetu Knjigu a u drugoj noz i pusku.


ili se ipak nisam prevario... :wink:

Bliski Istok je prica za sebe i mogu ti reci da ti, ja i nama slicni imamo "srecu" sto nismo rodjeni tamo gdje se ljudi radjaju i umiru u ratu.
Ti vjerovatno Bliski Istok vidis po ljudima koji u jednoj ruci drze Svetu Knjigu a u drugoj noz i pusku...ali to je samo pola slike...jer sta cemo s Abu Gurajbom, Irakom i americkom demokratijom na krilima tomahawka a za interese transnacionalnih kompanija, sta cemo s Palestinom i cionistickom tvorevinom Izrael, sta cemo s januarskom trosedmicnom ofanzivom na narod Palestine, itd itd....i to su cinjenice Leona.

Ne bih da sad otvaramo Bliski Istok jer opet cemo u nedogled, jer mislim da me razumijes sta zelim reci i da nema potrebe za daljnjim komentarima.

Ubistvo u Islamu je grijeh i Kur'an je jasan po tom pitanju.

" Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. " (5:32)

"Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti." (4:93)

"Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo - nehotice...." (4:92)

"I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast." (17:33)

Ubistvo je grijeh ali je tortura i mucenje jos veci.

Meni je samo zao (ali to je tako i mozda drugacije ne moze ni biti) sto svi citiraju ajete iz Sure Et-Tewbe a niko da sagleda SVETOST ZIVOTA u drigim ajetima koji su opcenitog znacenja i univerzalni dok ajeti iz sure 9. se primjenjuje samo kad je ratno stanje.

Mozemo se ja i ti neslagati po milion pitanja i to je stvar misljenja i pluralizma, ali nikad sebi necu dozvoliti da od mene strahuje moj komsija u Bosni, niti da se njegovo dijete ne moze igrati s mojim, samo zato sto je drugaciji.

Ako mislis isto ili bar priblizno onda smo tek vjernici. :wink:

Leona je napisao:
Mada moram priznati da recenica koju si citirao zvuci "upravljena, uciljana", ali nije


I nije, a ti znas zasto sam rekao da se ne slazem.

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 87 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs