banjalukaforum.com

A sta da kazem, radio sam pet godinja na relaciji Banja Luka - Sarajevo, nagledao se svega i svacega (da, nazovi, drzavne institucije i medjuljudski odnosi u i oko istih) i onda mi ovde zaluta neki smokljo da glumi silu. Za 32 sekunde mu natjeram suze na oci

ma svi se mi kalimo, polako...... ja sam se u pocetku sklanjala.. sad vec ne dam na sebe... necu nikom da dozvolim to zadovoljstvo da zbog posla ili nekog na poslu trosim svoje zivce i vrijeme.........

Nikad nisam imala problema na radnom mjestu što se tiče kolega... a radim u mnogoljudnoj firmi (preko 1.000 zaposlenih). Radni dan ne bi bio dan da ne bude bar neke zezancije i urnebesnog smijeha.
Česte su fešte radnika iz moje firma i na glasu je druženje, dok u ostalim firmama, koliko vidim i čujem, toga, na žalost, nema.

Danas je jedan kolega rekao kao odgovor na svjetsku krizu, a koja se osjeća na poslu "ma ne brinite, kod nas je sve ionako propalo i kriza će propasti"

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Jebi ga, ja rekoh zaluta, sto bas i ne znaci stalnu pojavu, ne?

Mogu misliti kakvi su medju(ne)ljudski odnosi u drzavnim institucijama, gdje svako nekog svog ugura i svako misli da ima jaku pozadinu, gdje nije obavezno znanje da bi radio posao za koji su te ugurali. Kakvog tu ima laktanja i smjestanja. Tu se bas ispece zanat.

e moj blaf77........... vjeruj mi.... strasno...
bas bih o tome mogla pisati do ujutro.. a sve se suzdrzavam..........

Onda sam ja zaista imala sreću, jer je firma bila državna a sada privatna i sve je ostalo isto.
Dobri međuljudski odnosi.
U firmama koje su mnogo jače po platama od moje mnogo je manje galantnosti.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

stvarno si imala srece... danas je sistem vrijednosti malo poremecen na zalost...

Loši uslovi zbližavaju ljude.Što su bolji uslovi ljudi se više odrođavaju.

U suštini meni se živo j3be šta neko misli i govori o meni i kome to govori.Kada se ja ne budem mogao sam opravdati zaslužujem sve što će mi se desiti.

_________________
Bubi frubi

@Talija, firma je jedno, sve i da je drzavna ona se bavi proizvodnjom neceg opipljivog. Ali instititucije...

Zaposleni se grizu izmedju sebe da bi se dopali sefovima. Sefovi se boje svojoj stolici jer su svakodnevno izlozeni napadima ljudi koji bi rado upali na to mjesto. Ono malo posla se uradi u pauzama svih tih borbi

_zoka, moje iskustvo govori da ipak novac igra presudnu ulogu u zadovoljstvu ili nezadovoljstvu zaposlenih. Pazi ste se desava kad ga nema dovoljno.
Isto tako postoji gornja granica gdje novac prestaje biti najbitnija stavka, ali o tom je u RS i BIH besmisleno govoriti.

Nije poenta u pravdanju, pravdanje je skoro kao priznanje vlastitih losih postupaka bez preuzimanja odgovornosti.

Sd sam radila neki seminar o zavisti, te sam pročitala da u današnjem društvu najčešće ljudi najviše zavide na novcu i uspjehu. Prije se čak govorilo da su žene zavidnije od muškaraca, ali u današnje kapitalističko doba svi previše misle na novac i uspjeh, te je pol nebitan. Odmah na drugom mjestu je zavist radi popularnosti, odnosno ako je neka osoba komunikativna, drugi je vole, lako se snalazi na poslu, brzo dolazi do izražaja, zavidne osobe jedva čekaju da joj smjeste.
To je iz neke knjige iz sociologije, vjerovatno svi i u praksi znamo da je ovako, al eto, čak je i dokazano...

_________________

Šta ja znam,nekada sam se bolje slagao sa ljudima u firmi u kojoj su plate bile mizerija,bili smo kompaktniji.

Nisam mislio na pravdanje,kao nisam namjerno i sl.Pravdanje sa argumentima,protiv raznih pljuvača i dupelizaca.

_________________
Bubi frubi

Mislim da je , sve u svemu, najzeznutije kada grupa žena ima ženu za šeficu.I još ako je ta šefica najpodlije stvorenje koje postoji na kugli zemaljskoj, onda mora doći do rata.
Lično sa koleginicama nisam imala problema ali se svih ovih godina dešavalo da šefica ide od jedne do druge i nasamo ogovara one koje nisu prisutne.Nikada nisam prokomentarisala rad nijedne od njih, a i zašto bih? Ja radim u Doboju, ona druga u B Luci, treća u Prijedoru itd.
Moje mišljenje je da ne treba vjerovati nikome i za početak ćutati dok god ne skontaš ko je od tvojih kolega istomišljenik.Tek tada se ujedinite i otvoreno, pred šefom, iznesete svoje mišljenje i kritike.Da vidite kako on postaje manji od miša.Odjednom se prepadne za svoj položaj i misli: Šta to bi? Pa zar se oni podnose????
Naravno ima i onih koji šefici ližu d... ali oni su sića.
P.S. Ova naša taktika je upalila ali mi prije svega odlično obavljamo svoj posao jer bez toga ne bismo imale pravo bilo šta da kažemo.

Ovo je sigurno istina jer znam iz vlastitog iskustva.Primjer : ako ja, koja radim terenski posao, uočim neku grešku na terenu, prijavim šefici, ona to proslijedi direktoru kao da je ONA zaslužna za to.Mislim da se ljudi ne mogu pomiriti sa činjenicom da je neko bolji od njih ali nije im kriv onaj što je sposobniji.Neka mijenjaju radno mjesto pa neka se nađu u nečemu što im više leži.To bi bilo najispravnije.

kao sto rekoh, vremenom se kalimo... ja sam na pocetku dolayila kuci i plakala... zbog ovog ili onog.. oni okrutni, gaze, bore se i idu dalje... a ja kao s marsa pala, nisam navikla na tu zlobu pa udri u plac....a kad sam vidjela da me to nigdje nece odvesti, jer i da promijenim posao, toga ima ama bas svugdje... odlucim i ja malo sakom od sto i mudro... sad sam se izborila...
i sve kao sto je napisano... klonim se koga trebam.. znam ko mi je ok, ko nije samo s njim sluzbeno... za svoj posao sama se istaknem i ne dozvoljavam da iko prima zasluge za moj rad.... samo gazim.... ali trebalo mi je vremena da ocelicim... ali kazu, na greskama se uci..

Hmm, ti kao da u Mikri radis? Ili bi radije da ostanes aMonimna?

Ja ne želim da budem amoniman,ja želim da budem pilooot.

_________________
Bubi frubi

Ja imam jednu vrlo smjesnu situaciju na poslu. Doduse vec 5 sati to je bivsi posao:)
Prije godinu dana dosao sam u ovu firmu. Poznatu. Bez stele, necete vjerovati. Normalno, kako sam dosao bez stele tako mi je i bilo placeno. Zbog neredovnog placanja danas sam uz zivi urnebes, naprasito, ostavio radno mjesto.
Jedna vrlo cudna situacija od samog pocetka.Osim mene, prvi radni dan je dosla jos jedna djevojka, doskorasnja radna koleginica.Ok cura skroz.
Sef koji upravlja nasim radom,dakle radom mene i cure zivi u drugom gradu, odnosno u centrali firme. U Banja Luci je ispostava te firme. Tu je jedna razvedena i mrzovoljna dama ( babetina ) sefica. Ona je sefica svim radnicima, osim meni i curi jer mi radimo poseban dio posla a banjalucku ispostavu koristimo samo tehnicki.
Od prvog dana, babetina je otvoreno pokazala svoju mrznju prema curi a ljubav prema meni. Ja babetinu nikad nisam podnosio, a ona je mene cijelo vrijeme gotivila.
Babetina nije mogla, direktno, uticati na nas rad kao na ostale kolege i vjerovatno joj je to cinilo veliku frustraciju, s obzirom da osim poslovng dijela specijalizovana je za maltretiranje i kinjenje ljudi.
Radne kolege u pocetku nisu UOPSTE htjeli imati komuniaciju sa nama, smatrajuci nas zelenima i jos jednim prolaznicima u nizu. Radne kolege su totalno potcinjene sefici koja je u stanju direktno ugroziti privatni zivot zaposlenih.
Treci radni dan - SKANDAL. Svadja izmedju cure i babetine. Odnosno monolog babetine jer je cura vrlo mirna, i na svu galamu je samo bez rijeci izasla iz radnog prostora. Ona zove naseg sefa u drugom gradu i objasnjava kroz suze situaciju. Sef, koji ima veci autoritet od babetine u firmi, zove istu i sa njom navodno uspjeva izgladiti stvari.
Babetina u narednim periodima postaje vrlo lukava i vise direktno ne napada curu, vec pricinjava neke smjesne smicalice iza ledja.
U svoj toj situaciji ja stalno izvlacim deblji kraj, jer me babetina na moje zgrazavanje jednostavno zavoljela. Mada sam ja zauzeo veoma tvrd stav prema svim zaposlenima i skupio hrabrosti i odrzao bukvicu svim radnim kolegama u smislu da me ne prave budalom. Od tada sam ja navodno gotivan lik, koji se ne boji reci sta mu je na umu,a nije ni los u poslu, bla bla
Babetina konstantno pricinjava smicalice curi.Ustvari, postalo je vise neko ispaljivanje. Cura se na to ne obazire, vise je oguglala i gleda svoja posla. Babetina postaje istinski isfrustrirana.
Nakon 5 mjeseci, jedno jutro - neocekivana promjena. Dolazim na posao. Sve radne kolege me OTPOZDRAVLJAJU prvi put, i zovu ne kafu ( necuveno ). Babetine nema, hm kao i obicno kasni. Radne kolege me ubjedjuju kako sam dobar u svom poslu, kako cak pocinjem da se isticem bla bla ali kako me cura sputava i kako donekle gusi moj rad svojom navodnom nestrucnoscu, bla bla...
Dakle, babetina je presla na plan B. No, na srecu, mada me je u pocetku sokirala njihova prividna ljubaznost i cak sam mozda 2-3 sek uzivao u tom hvalisanju, skontah da je babetina naredila svima da me sacekaju i buse mi mozak kako bih ja presao na njihovu stranu. Srecom, nikad nisam
A joj sta se sve izdesavalo, neda mi se sad pisati. Jebi ga. A skontah da sam i promasio temu. Vise je za sefovske pricice.
Uglavnom ja danas vise ne radim, a cura radi:)

_________________
Klauss

“Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So throw off the bowlines. Sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.”

Daj završi, zanima me šta je na kraju bilo i zašto si dao otkaz.

_________________