Evo da se i ja zapljunem nakon dugo vremena...
Sticajem okolnosti nisam pogledao nijednu od ove posljednje dvije utakmice, zapravo durgu sam pogledao, ali samo ovlaš (nisam vidio nijedan gol), tako da ne mogu da previše sudim, ali mogu da zaključim da postići 6 golova u dvije utakmice, nije mala stvar. Ipak i pored tih sjajnih nastupa, ja bih se ipak osvrnuo na utakmicu sa Francuskom, za kojom sad, još više mogu da žalim. Sad se tek vidi, nakon što je Srbija odigrala dvije odlične utakmice, a Francuska pokazala svu nemoć, koliko je bilo bijedno, onako kukavički nastupiti protiv Francuza u Parizu. Ne vjerujem da su ikada bili slabiji, niti da će ikada biti, a prilika da ih se pobijedi na njihovom terenu, teško da će se ponovo ukazati. Šteta, ali nema veze...
Antića poštujem kao velikog trenera, ali mislim da bi se teško složio sa konstatacijom, da su posljednji nastupi neka zasluga njegove trenerske genijalnosti, s obzirom da ne vjerujem u trenere koji imaju moć da jedan tim, za dva treninga transformišu od bezidejne gubitničke ekipe u mašinu za davanje golova. Antić je vjerujem unio malo discipline i psihološke stabilnosti i to je to. Mahom su to isti igrači, koje je pozivao i Đukić, a koji sada odjednom igraju kao preporođeni. Slično kao što je Ćiro uradio u BiH. U principu, od selektora se to i očekuje, pa je vjerovatno to razlog, zašto Đukić nije uspio da postigne nešto više, mada bih volio da sam vidio, kako bi vodio tim u jednoj takmičarskoj utakmici. Đukić je sa Partizanom, na raspolaoganju igrače imao 24 časa dnevno i mogao je da postepeno radi, dok u reprezentaticiji presuđuje sposobnost trenera da za kratko vrijeme, igračima usadi sosptvene ideje. To je vjerovatno razlog, zašto je iskustvo, vrlo bitan faktor u radu sa reprezentacijom...
Bilo kako bilo, ne mogu da kažem ništa loše, koliko sam mogao poslije prve dvije utakmice. Jednostavno je promijenjen pristup utakmici i igri u cjelini i to je dalo rezultate. Ziheranje i plašaljivost protiv jakih ekipa, mora da se istjera, jer jednostavno više nema dominantnih ekipa, u toj mjeri da bi se bilo ko trebao da plaši.
Izbor igrača je uvijek bio diskutabilan i ostaće. Meni se recimo ne sviđa ideja da Obradović igra, dok jedan Kolarov, koji je po mojoj procjeni sigurno naš najbolji lijevi bek, ne može da dobije poziv. Ne sviđa mi se ni forsiranje Milijaša, koji je poziv zaslužio krajem prošle sezone, ali sada nikako, ali to je Antićeva filozofija i bilo koja konstatacija ili kritika koju ovdje iznesemo, neće puno promijeniti stanje na terenu ili Antićev izbor. U ne baš sjajne poteze, ubrajam i to besmisleno forsiranje Lukovića na štoperu i konstatno oslanjanje na Krstajića. Napad je posebna priča... Jovanović je trenutno jedini napadač koji igra i daje golove, ali ga Antić vidio kao back-upa varijantu, koja djeluje iz drugo plana i to više bočno. Antiću nisu strane takve ideje, jer je još u Barseloni, dok je Klajvert bio u vrhunskoj formi, istoga forsirao kao polušpica iza napadača i za divno čudo, to je davalo rezultate. Slično kao i ovo sada... Mislim da Kežman neće skoro zaslužiti poziv iz dva razloga. Ni sad u PSŽ-u, nije u nekoj vrhunskoj formi, a on i Pantelić, teško da će dobiti poziv u isto vrijeme. Okreni obrni, Pantelić je ipak bolje rješenje, jer ima veći radijus kretanja i horizontalnu pokretljvost, dok je Kežman tipični jurišnik, koji igra okomito prema golu. Žigića ne treba toliko forsirati i treba potražiti alternativna rješenja. Sulejmani može da odgovori zahtjevi u napadu, bez ikakvih problema, ali ne i u situaciji kada igra samo jedan klasični napadač, gdje teško da se može pronaći bolje rješenje od Žigića ili Pantelića. Žigić je klasični sidraš - teškaš, dok Pantelić jedini od napadača, može koliko - toliko da iskontroliše i sačuva loptu, pritisnut od strane protivničke odbrane. Dakle može da odigira i leđima okrenut golu, dok ne mogu da zamislim da Kežmana vidim u toj ulozi. Druga je stvar taj sukom Vidića i Kežmana, koji je vjerujem samo još jedan u nizu razloga, zbog čega potonjeg nećemo skoro vidjeti u reprezentaciji.
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|