Ako postoji Bog koji nevidljivo upravlja svetom, onda moraju postajati i Njegovi sluzitelji koji su po Njegovom oblicju, takodje nevidljivi. Bog je stvorio coveka po svom oblicju, a On je DUH NEVIDLJIV I VECNO ZIV, te prema tome, i ljudska dusa, kao i njegovo oblicje, takodje moze biti nevidljiva i vecno ziva - jer u cemu bi se inace sastojalo upodobljavanje prirode Tvorcu ? Zar bi se sv. Apostoli i Mucenici predavali smrti da nisu bili cvrsto uvereni da ce za smrcu uslediti zivot duse ?
Treba da verujemo u ono sto ne vidimo, jer nista vidljivo ne mozemo videti bez nevidljivog, niti se "nista u ovom vidljivom svetu moze urediti bez posredstva nevidljivog" - tj. bez ucesca duse.
Dakle, ako u ovom vidljivom zivotu ljusko bice zivi zahvaljujuci onom sto je nevidljivo, sto ga ozivljuje (dah zivota mu daje), mozemo li onda sumnjati u postojanje nevidljivog zivota ???
Puno je toga sto nam nije otkriveno, ali i to mozemo saznati nikako drugacije no SAMO VEROM... Setimo se sta je ap. Pavle reako Korincanima "ZATO NE SUDITE NISTA PRE VRMENA, DOKLE NE DODJE GOSPOD..." (1. Kor. 4,5)
Ono sto ne mozemo da shvatimo jos uvek ne znaci da to ne postoji. Duh se po svojoj prirodi razlikuje od materije, dakle o mogucnosti i stvarnosti duhovnog sveta treba suditi po zakonima koji su svojstveni duhu. Hocu da kazem, da ne mozemo prilagogadjavati ono sto je duhovno, zakonima zemaljskog sveta (te traziti egzaktvne i precizne proverljive odgovore), to je nezakonito, kao kad bi merili npr. prostor merama za tezinu.
U nizu zemaljskih bica covek je prvo i jedino duhovno bice. Svet ima svoj pocetak u LJUBAVI BOZIJOJ, i ako je nama ljudima dat zakon "BUDITE SAVRSENI KAO STO JE SAVRSEN OTAC VAS NEBESKI" onda naravno, treba postojati mogucnost i za beskonacno usavrsavanje duha - A ZA TO JE POTREBNO VECNO BESMRTNO POSTOJANJE DUHA.
Ako savrsena materija i energija u svojim fizickim formama podlezu zakonu savrsenstva, onda tom zakonu mora da podleze i DUHOVNA ENERGIJA TJ. DUH COVEKOV I SVEGA ZIVOG.
(Jn. 11,26) ili (Jn. 5,24)
O tome da je covek samo prva stepenica duhovnosti govori ap. Jakov 1,18 "JER NAS JE DRAGOVOLJNO RODIO RECJU ISTINE, DA BUDEMO KAO PRVINA OD NJEGOVIH STVORENJA" ili "I MI KOJI PRVE DAROVE DUHA IMAMO..." Za nas hriscane nisu potrebna nikakva dokazivanja besmrtnosti duse...
Svim celijama tela svojstvena je energija, jer su zive, a zivot je duh. Medjutim, duh izlazi van granica mozga, jer je on zbir nase duse i njenih delova koji se nalazi van granice nase svesti. Izmedju tela i duha postoji stalna veza i uzajamno dejstvo. U duh se utiskuju, formiraju ga i njime se cuvaju svi aktovi duse i tela. Pod njihovim uticajima razvija se zivot duha i NJEGOVA USMERENOST U PRAVCU DOBRA ILI ZLA...
Nije smrt taster stop i sve je gotovo...Zivot mozga i srca i ukupna uskladjenost svih telesnih organa NEOPHODNI SU ZA FORMIRANJE DUHA, medjutim prestankom njihovog rada dusa nastavlja da zivi (naravno nije lako shvatiti ovu tajnu Bozije Ikonomije), U PRAVCU U KOJEM SMO KAO SVESNA DUHOVNA BICA ODREDILI NJEN PUT... Blazenstvo ili muke (kao stanja duse), do Strasnog Hristovog suda !
Pozdrav.
_________________ Маран Ата
|