dzabaleban je napisao:
Na njegovu dušu, psihičke i biološke potrebe, njegov jedinstven, poseban karakter i osjećanja, da bi se mi kao nesavršeni mogli lakše približiti njemu, ugledati se na njega i zaista ga zavoljeti i slijediti.
Mi se možemo približiti njemu na način na koji je, koliko znam, i on postao takav kakav je - duhovnom izgradnjom. On je to uspio prije nas i zato je "prvorođeni među mnogom braćom" i zato će i ostali "činiti djela kakva je on činio, pa i veća". Za njega stoji da je prvi u svemu, koliko znamo prvi je okusio smrt (Abel) a prvi je i pobijedio smrt, "da u svemu on bude prvi". Ali više o njemu, ko je on, šta je sve i kako sa njim bilo, ja ne znam. To ćemo vremenom dobijati kroz spoznaje, kad nam šapne Duh Sveti. Pominješ našu nesavršenost pa da se približimo njemu, pisao sam nešto o tome na temi
"Da li čovjek treba da postane bog?", koliko ja znam ljudi su došli ovde da nešto naprave, od sebe, u sebi, od materijala koji im je dat. Dat, tačnije rečeno posuđen, je duh na osnovu kojeg se živi i na temelju kojeg ljudi treba da izgrade svoj, svoju duhovnu dušu, jer posuđeni će biti oduzet. To je potpuno kao novčani kapital koji dobiješ, recimo digneš kredit, u zadanom roku ćeš ga morati vratiti, a u međuvremenu ga u nešto uložiš, vrtiš, obrćeš, ako uspiješ onda ćeš moći vratiti posuđeno a ostaće i tebi, ljudi tako stalno rade. Isto je u duhovnosti, zato je duhovna
izgradnja primarna ljudska aktivnost, zato sam ti na onoj temi rekao da kad duhovna duša bira roditelje kod kojih će se roditi tada samo gleda kakve su joj mogućnosti za duhovni rast u tom okruženju, uopšte ne gleda materijalni status budućih potencijalnih roditelja, jer duhovna duša zna kako stoje stvari i šta je pravi kapital za nju. Negdje u Svetom Pismu piše da Bog uzdiše za duhom koji nam je dao, u Knjizi Mudrosti piše da nam je duh (dah) u zajam dan, Hrist je pričao o talentima koje gospodar daje slugama, jednome deset, drugome pet, trećem jedan, i toliko očekuje od njih kad se vrati, neki su to "obrtali" pa zaradili još toliko (uduplali) a neki su "zatrpali u zemlju" i čekali, i kaže da je od takvih oduzeto ono što im je dato, dakle ostali su bez ičega. Duhovnost je živa, treba da se kreće, obrće, da se u njoj eksperimentiše, igra, istražuje, potvrđuje ili demantuje, da bude neuhvatljiva i svježa kao vjetar, Hrist je rekao da je duh kao vjetar koji diše gdje hoće a ne znaš odakle dolazi i kuda ide. A ne da se duhovnost "zatrpa u zemlju", da se omeđi, ograniči, stisne, materijalizuje, da se kaže "dovde je duhovnost a dalje nije", da se ograniči na jednu skriptu koja se daje novim članovima da je nabubaju kao student ispit, i da onda samo to smatraju za istinu a dve drugo za neistinu, i onda vode ratove (i ovde na forumima) sa drugima koji su učili iz nešto drugačijih skripti, svi su dobili neku skriptu i nabubali iz nje, i sad se toga i samo toga drže, a lične spoznaje, vizije, kontakt sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim, rad na sebi na svim nivoima (npr. upoznavanje svoje energetske anatomije, čakre, strujanje energije...) i mnogo toga drugog...toga nema, tj. ima ali takvi su rijetki, takvi iskuse i spoznaju mnogo više od ovih prvih, ovi prvi bi to samo negirali ili rekli da je to od đavola (zaboravljajući da su nekad takvi kao oni isto to govorili Hristu i apostolima).
A ovo za izgradnju duhovne duše, koliko sam ja shvatio Hristu je "bilo lako" biti takav (bezgrešan i slično) jer je već imao izgrađenu duhovnu dušu, bio je prosvjetljen, znao je kako stvari stoje, imao je stalnu vezu sa Ocem i Duhom Svetim, bio je u istom duhu sa Njima. To i jeste poenta izgradnje duhovne duše, jer ova posuđena koju imamo nije "od ovog svijeta", nije prilagođena materijalnom svijetu i životu u materijalnom tijelu, kažu da je zato rođenje na ovom svijetu svojevrstan šok za osobu, zbog naglog silaska "odozgo" "ovde dole" (čim se rodimo deremo se k'o da nas tuku

), ali je poenta da duhovna duša koju gradimo dok smo ovde u materijalom tijelu na materijalnom svijetu bude na kraju takva da je "podešena" za ovaj svijet, kompatibilna sa njim, jer je izgrađena na njemu, tako da će u tijelu postojati jaka budna duhovna svjesnost, spoj duha i tijela ali provjetljenih, povezanih sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim, i zato će takvi koji to dostignu biti kao Hrist, imaće takvu prirodu, on je to već postigao, on je "prvorođeni među mnogom braćom", dokaz za to je i da mu je najmjenjen isti ishod kao i ostalima, ostanak na Zemlji u materijlnom tijelu, biće tu, neće ići nigdje, jer on je Emanuel ("Bog s nama").
Tako stoje stvari, kako sam ja shvatio. Ne znam ima li ti ovo smisla, meni itekako ima.
dzabaleban je napisao:
i zaista ga zavoljeti i slijediti
Zapalo mi je za oko kako si ovo napisao, ovo "zaista". Smatram da za ljubav prema Njima ih treba prvo upoznati, imati nekakav konkretan dodir sa Njima. Ne vjerujem u ljubav prema Njima...tek tako, kao samo na osnovu vjere. Više mi to liči na glumljenje nekakve ljubavi jer kao "tako treba da bude".
dzabaleban je napisao:
Bila je američka ekranizacija Isusovih posljednjih dana (jedna od brojnih) Inače tu je Pilata glumio Gary Oldman, tu mi se svidio lik Isusa, bio je nekako blizak i ljudski.
Ja sam gledao jednu ekranizaciju Isusa u kojoj mi se on dosta svidio, ali ne znam koji je film u pitanju, ne prikazuje se inače kao ovih par što se stalno vrte, šteta. Tu je Isus bio veseljak, zezao se, šalio sa učenicima, utrkivao se sa njima do bunara a onda se prskali vodom, kad dođe na obalu (valjda Getsemansko jezero) uzima kamenčiće i pravi žabice na vodi. Ekstra
